« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
U 8 sati krenuli smo s autobusne stanice ispred škole. U 10.20 došli smo do Samoborskog gorja, do mjesta Rude i krenuli pješice prema vrhu Oštrc. Strmom ulicom išli smo prema planinarskom putu koji vodi prema vrhu.
Sve je bilo blatno i sklisko jer je noću padala kiša, pa je bilo teško planinariti. Oko nas je bilo obilje prirodnih ljepota i pružao se prekrasan pogled. Za nešto više od sata stigli smo do Planinarskog doma „Željezničar“ koji se nalazio nedaleko od vrha. Ušli smo u dom i ugodno se smjestili. Neki su naručili palačinke, a neki kolače. Kad smo se odmorili i odahnuli od hoda išli smo roštiljati kobasice.nastavnici su naložili vatru, a učenici pripremili kobasice.
Kad smo se dobro najeli krenuli smo prema vrhu Oštrcu koji je visok 752 metara iznad mora. Na v rhu smo se divili pogledu s kojega smo vidjeli čak i Zagreb, a uskoro smo krenuli natrag do doma.
U Planinarskom domu smo uzeli stvari, te smo strmim i blatnim putevima krenuli prema autobusu. Putem smo padali, ali to nas je samo dobro zabavljalo. Za nešto više od sata hoda stigli smo do autobusa i otišli na vruće samoborske kremšnite. Pola sata bilo nam je dovoljno da pojedemo kremšnite i prošećemo gradom, a zatim smo autobusom krenuli prema Podravini. Zabave u autobusu nije manjkalo te nam je bilo teško rastati se.
Tena Cmrk i Stela Trešćec, 6.a