Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Povodom Svjetskog dana kazališta učenici viših razreda naše škole 25. ožujka 2022. posjetili su kazališnu predstavu pod nazivom „Kazalište - što, kako i zašto uopće?“ u produkciji Ludens teatra. Predstava je izvedena u obliku monodrame u kojoj glavnu ulogu ima glumac Sven Šestak uz dvoje sporednih glumaca u ulogama šaptača i radnika.

Glavni glumac na zanimljiv način opisuje kako funkcionira kazalište, koje osobe rade u kazalištu i koji su im zadaci te kako teče proces postavljanja predstave na scenu. Otkriva nevolje, muke i probleme onih koji rade na predstavi, ali dočarava i ljepotu bavljenja kazalištem.

Na ovoj predstavi saznali smo da postoje 3 ravnatelja: umjetnički, poslovni i menadžerski. Zatim dolazi pisac sa svojim djelom, a onda se raspravlja o izboru djela za predstavu. Nakon toga, ako djelo prođe, slijedi dodjela uloga - najburniji dio stvaranja u nastanku predstave. Jednom glumcu se ne sviđa uloga, drugi se žali zato što ima najduži tekst, a treći se pak mijenja za uloge. Dok se te tenzije smire, nastupa prva proba. Neki glumci kasne, a drugi kao da ne znaju čitati, sriču slovo po slovo i žale se na tekst. Dok se to kako-tako uvježba, slijedi isprobavanje scenografije. Tijekom cijelog toga procesa redatelj je uvijek negdje blizu i sve promatra. Kada je scenografija tu, tu je i scenograf koji stalno filozofira o tome kako je što postavljeno. Tu je i rekviziter koji ima posla s rekvizitima. Kostimografi imaju posla s dizajniranjem i vode brigu o kostimima za pojedinu ulogu. Inspicijent sve uvijek drži na oku, daje savjete te je on zapravo taj koji u kazalištu pravi red. Na probama su i majstori rasvjete, zvuka, električari te scenski radnici. Nakon toga slijedi premijera. Prije premijere je velika napetost; radnici još rade na scenografiji, glumci vježbaju tekst, redatelj šizi, šaptači se skrivaju… Nakon premijere je velika napetost svih u kazalištu zbog reakcija publike, no uskoro dolaze i druge predstave.

Predstava „Kazalište - što, kako i zašto uopće?“ je zabavna, edukativna i interaktivna predstava u kojoj sudjeluje i sama publika. Scenografija ove predstave sastojala se od ostataka svega i svačega, kao u vrijeme prvih proba glumaca, ali je odlično odgovarala tematici predstave. Gluma je bila vrhunska, rasvjeta i zvukovi pravovremeni i odmjereni te su kostimi odgovarali prigodi.

Iz predstave se moglo naučiti kako je kazalište vrlo složeni sustav koji pokreću mnogi akteri. Akter ove predstave je i publika, pa je tako i ona predstavlja samu sebe; pojedini učenici izvrsno su odradili svoju ulogu u predstavi, neki su se pridružili glumcu na sceni, a vidjela sam neku djecu koju su spavala u kazalištu, koja su stalno razgovarala i omalovažavala trud kazališta glumaca i ostalih radnika. Današnje društvo jedino o čemu misli je digitalan svijet, a pogotovo djeca i mladi. U toj je digitalizaciji najviše stradala umjetnost, pogotovo kazalište, i pismenost. Djecu i mlade bi trebalo ponovno navesti da uživaju u umjetnosti, a za to bi se i kazalište trebalo dodatno potruditi s većim oglašavanjem i više programa namijenjenih djeci i mladima.

Kazalište je umjetnost i tako ju treba shvaćati. Samo onaj tko voli umjetnost, voli i kazalište. „U kazalištu je moguće sve; to je kuća čuda; a najveće je čudo što uopće radi…” rekao je češki pisac Karel Čapek, prema čijem je tekstu nastala ova kazališna predstava. Želite li iskusiti pravi doživljaj ove predstave, svakako ju pogledajte.

Marija Petrović, 6.a

(Novinarska grupa)