« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Učenici 3. razreda PŠ Vinica Tari Galić objavljen je pismeni rad u godišnjaku Hrvatskog planinarskog društva „BILO“.
MOJ PRVI IZLET S PLANINARIMA
Baka Božica povela me na izlet u Jankovac s HPD-om „BILO“ iz Koprivnice. Vozili smo se autobusom. Jako sam bila uzbuđena. Tamo sam upoznala nove prijatelje. Mama od jednog psića, kojeg smo tamo sreli, došla je do mene pa smo se mazile. Mazila sam i malog psića. Jako je bio malen.
Krenuli smo šumskom stazom prema izvoru. Prvo smo otišli prema grobu grofa Jankovića. Tamo je bilo jako mračno. Otišli smo i u jednu špilju. Tamo su trebali biti šišmiši ali nisam vidjela niti jednog. Trebalo mi je svijetlo da bi ih vidjela. Samo sam vidjela svakakve bube.
Popeli smo se drvenim stepenicama i šumom kretali poučnom stazom. Hodala sam s novim prijateljicama. Šuma je bila bukova pa sam zagrlila bukvu. Na toj bukvi je bio planinarski znak. Bukva daje energiju. Ubrzo smo stigli do slapa. Bio je jako visok i jako je šumio. Takav slap nikad nisam vidjela. Tu smo se slikali za uspomenu. Uskoro smo došli do planinarskog doma i livade. Tu sam pojela fine palačinke. Nakon toga krenuli smo prema ergeli konja u Višnjici. Tamo mi se nije svidjelo zato što sam vidjela samo tri konja. Poslije smo krenuli prema Koprivnici.
Zahvalila bih vodiču Borisu što me vodio na tako lijep izlet. Željela bih ići opet.
Tara Galić