Osnovna škola "Gustav Krklec" Maruševec

Svečanost je počela u 18,00 sati ispred kuće u kojoj je Gustav Krklec proveo djetinjstvo polaganjem vijenca na spomen-ploču i prigodnim nastupom pjevačke sekcije KUD-a "Klaruš" Maruševec.

Okupljenim gostima i ljubiteljima Krklečeve riječi  pozdravnim su se govorom  obratili mr. sc. Blanka Glavica-Ječmenica u ime Udruge prijatelja dvorca Maruševca, mr.sc. Ernest Fišer u ime Ogranka Matice hrvatske Varaždin i u ime Općine načelnik Damir Šprem.

Svečanost je nastavljena u zgradi Općine nastupom pjevačke sekcije KUD-a "Klaruš" Maruševec, učenika Osnovne škole „Gustav Krklec“ Maruševec i mladog violinista Frana Bobića.

U svečanom dijelu programa učenice petih razreda naše škole ( Lana Druško, Klara Đula, Martina Hanžek, Gabrijela Posavec, Elena Šagi, Barbara Štrlek, Leticija Cikač, Sandra Fadiga, Leona Horvat, Lucija Hrgarek, Kaja Mikačić, Paula Varga i Eva Šipek) scenski su uprizorile Telegrafske basne, a učenice Sandra Fadiga, Eva Šipek, Lucija Hrgarek i Leona Horvat recitirale su i pjesmu Tereza iz Brezja.

Ines leskovar, Tea Žlibar, Lana Tekić, Luka Hrgarek i Niko Stolnik, učenici osmih razreda, izveli su najčitaniju pjesmu Gustava Krkleca Srebrnu Cestu. Tajnu te najčitanije pjesme otkrila nam je u svojem predavanju dr. sc. Đurđica Garvanović Porobija, ravnateljica Srednje škole u Maruševcu s pravom javnosti.

U program su bili uključeni i učenici nižih razreda naše matične i područnih škola izložbom likovnih radova s motivima krajolika iz Krklečevih pjesama. Sedmero najuspješnijih malih likovnjaka, Filip Farago i Mateo Kanjir, učenici 1. razreda, Tesa Stolnik i Karla Preprović, učenice 2. razreda, Roko Šipek, učenik 3.  razreda, Ema Vrbanić i Luka Žlibar, učenici 4. razreda, nagrađeno je knjigama koje im je u ime Matice hrvatske uručio mr.sc. Ernest Fišer.

SREBRNA CESTA

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,

kad padne veće ponad tvoga krova,

kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,

a oblaci ko jata ptica kruže

nad tornjevima sela i gradova -

izađi u noć. . . idi. . . Divlje ruže

opijat će te putem. Trn će cvasti,

otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi. . . idi. . . Srebrn plašt će pasti

dalekom cestom, kud te srce vodi.

Ti znadeš i sâm, da svjetove nosiš

u samom sebi, i da na dnu duše

sja jato zvijezda, ponori se ruše

i - ako hoćeš - oluji prkosiš

olujom, koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji

u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.

Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak

vidjeti boga, što te cestom prati.

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri

što kida greben tvoje volje. Gazi

na putu zmiju, guštera na stazi,

i budi kao putnik, što se žuri

dalekom stepom zelenoj oazi

Izađi u noć ... idi … Divlje ruže

opijat će te putem. Trn će cvasti,

otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi, druže … Srebrn plašt će pasti

dalekom cestom, kud te srce vodi!