Osnovna škola Gustava Krkleca Zagreb

Prvi dan škole važan je događaj u životu djeteta, a također i njegovih roditelja. Pozitivno doživljen prvi dan, pomaže stvaranju pozitivnih stavova prema stjecanju znanja i podržava zdravo odrastanje i razvoj. Škola označuje ulazak u svijet prijateljstava, učenja i novih avantura. Zavoli li se škola, tada će djeca vjerojatno pronaći užitak i u učenju. Roditelji imaju važnu ulogu u tome da dijete zavoli svoju školsku sredinu i sadržaje koje mu ona donosi. Škola je mjesto u kojem će djeca susresti najveće izazove i uspjehe, ali također i poraze i neugode. Budući da je škola izvan kontrole roditelja, sve to može biti stresno i za djecu i za roditelje.

U školi će dijete naučiti mnogo o životu. Upoznavat će drugačije odnose negoli je imalo u obitelji, upoznavat će nove ljude, naučit će o sebi, svojoj snazi, slabostima, interesima i svojoj društvenoj spretnosti. Bit će nepoznatih situacija kojima će se morati prilagoditi (kako se nije moralo u obitelji) stvarat će nove prijatelje i susretati se s izazovima sticanja novih vještina. Osim toga, početak školovanja ujedno je i zabavan i stresan. Mnoga djeca postaju anksiozna pri polasku u školu, posebno kada polaze u prvi razred ili ako mijenjaju školu. Odvajanje od roditelja uznemiruje djecu, a nerijetko i roditelje. Pa iako se djeca vesele školi, a prvašići su nestrpljivi da ovladaju čitanjem i računanjem, duboko u sebi nose i brige: Hoću li naći nove prijatelje?, Hoće li moja učiteljica biti prema meni dobra?, Što se od mene očekuje i hoću li to moći ispuniti?... Roditelji su sretni da njihovo dijete odrasta i postaje sve samostalnije, ali im na um također padaju mnoge zebnje: Hoće li se moje dijete osjećati osamljeno?, Hoće li se snaći u školskom dvorištu?, Je li dovoljno spremno/a za školu?...

Iako se strepnje i napetost ne mogu posve ukloniti, mogu se ublažiti tako da se roditelji i djeca zajedno "pripremaju" za školu.

Roditelj može pomoći svom djetetu ako:

• razgovara s djetetom o polasku u školu govoreći o svojim pozitivnim iskustvima iz školskih dana
• razgovara s djetetom o tome što će učiti u školi i kako izgleda jedan školski dan
• pozitivno govori o čitanju i stjecanju novih znanja koja će mu otvoriti nove svjetove
• zaštiti dijete od neopreznih komentara rodbine ili znanaca koji bi mogli dijete plašiti školom šaleći se kako će mu sada život postati ozbiljan i težak
• prošeta s djetetom do škole kako bi upoznao/la zgradu, prostorije i dvorište škole, čak se zajedno i poigrate u školskom dvorištu
• bira s djetetom bilježnice i pribor koji će trebati u školi
• kreira normalnu svakodnevnu atmosferu u kući pred polazak u školu
• pazi da dijete odlazi dovoljno rano na spavanje kako bi se budilo odmorno i kako bi doručkovalo prije odlaska od kuće.

Uza sve to neka će djeca pustiti pokoju suzu u trenutku rastanka od roditelja, ali vjerujte, to će uglavnom prestati čim zatvorite vrata učionice. Ostanite mirni, nježno ohrabrite dijete i kažite mu da ćete se uskoro vidjeti i porazgovarati o prvim doživljajima.

Praćenje do škole obično traje prvo vrijeme. To je potrebno i roditeljima i djeci zbog osjećaja sigurnosti i zajedničke uključenosti. Sami ćete osjetiti kada je dijete spremno poći samo do škole. To ovisi o zrelosti pojedinog djeteta i dosadašnjem stupnju samostalnosti.

Česti kontakti s učiteljicom u prvom razredu važni su da biste objektivnije doživjeli kako se vaše dijete snašlo u školskoj sredini i sa školskim zadacima. Ne izražavajte pred djetetom svoje eventualno nezadovoljstvo učiteljicom, ako ono postoji. Ako se kojim slučajem pojave poteškoće u komunikaciji između djeteta i učiteljice, nastojte to diskretno prodiskutirati s učiteljicom. Učiteljica je prva konkurencija autoritetu roditelja. Dijete se na određen način vezuje za novu osobu koja mu mnogo znači. Roditelji se ponekad mogu osjetiti povrijeđenima, čak i zabrinutima zbog njezina jakog utjecaja na dijete. Ne brinite se, vaše vas dijete ne voli manje i vi ste mu još uvijek najvažniji na svijetu. Učiteljica je važan autoritet djetetu i nastojte podržavati pozitivan stav djeteta prema njoj jer je to važno za djetetov odnos prema učenju i za njegovu sreću.

I nakon svega opet se možete zapitati jeste li učinili sve kako biste svoje dijete dovoljno pripremili za školu. Jeste li dovoljno vježbali, prošli potrebne pripreme pisanja i čitanja, računanja... Vjerujem da ste učinili i više nego što ste toga svjesni. Pomogli ste svom djetetu da ovlada osnovnim vještinama, a to su: da se zna samo nahraniti, da zna prijeći ulicu, da se zna ophoditi s drugima, naučili ste ga govoriti i time mu dali osnovu za sva kasnija učenja. Sve to je mnogo važnije od slova i brojki. Upravo pozitivan stav koji ste prenijeli svojoj djeci, daje im mogućnosti da se nastave truditi i iskoriste svoje potencijale u stjecanju znanja i ovladavanju školskim sadržajima koji su pred njima.

Marijana Maričić, mag.mus.glazb.pedag.

v.d.ravnateljica