« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
(23. 6. 1899. - 30. 10. 1977.)
Gustav Krklec, hrvatski pjesnik, esejist i kritičar, podrijetlom je iz Maruševca, kraj Varaždina. Doduše, nije se tu rodio nego sasvim slučajno u Udbinji, predgrađu Karlovca 23. lipnja 1899, gdje mu je otac služio vojsku, a majka mu trudnica došla u posjet. Poslije pretežito živi i stvara u Zagrebu gdje je i umro 30. listopada 1977.
Stekao je ugled kao pjesnik za odrasle, posebice zbirkama "Srebrna cesta" i "Darovi za Bezimenu", u kojima dojmljivo pjeva o različitim motivima, okrenut prirodi, životu i ljubavi. Poslije, u starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu objavljujući ih u časopisu "Radost", kojem je bio jedan od osnivača, a izdao je i više zbirki dječjih pjesama: "Put u život", "Telegrafske basne", "Zvonce o repu", "Drveni bicikl", "Majmun i naočale" i "San ili java". Neke su od njih doživjele više izdanja.
Među njegovim dječjim pjesmama posebno se ističu "Telegrafske basne", jer je njima uveo jedan posve nov oblik u hrvatsku dječju poeziju. Premda ima i drugih duhovitih i zanimljivih pjesmica za djecu, "Telegrafske basne" ga najreprezentativnije i najčešće predstavljaju u različitim antologijama. Jednostavne, ritmične i melodiozne, lepršave i prpošne lako se pamte i s užitkom čitaju, predstavljajući - kao što reče jedan kritičar - najživlji trenutak i najveći domet općenito Krklečeve poezije za djecu.
Ivan Vitez (iz Telegrafskih basni)