Dan hrvatske glagoljice
Autor: Maja Greganović, 21. 2. 2019.
U povodu obilježavanja dana kada je 22. veljače 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga "Misal po zakonu Rimskoga dvora", Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) prošle je godine odlučio pokrenuti manifestaciju "Dan hrvatske glagoljice" s ciljem, kako je rekao ravnatelj tog instituta Željko Jozić, popularizacije jednog od najprepoznatljivijih obilježja hrvatske pismenosti i kulture.
Što je glagoljica?
Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st., koje se u hrvatskimkrajevima zadržalo sve do 19. st. Već početkom 16. st. sve je više potiskuje latinica. Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metod, bizantski redovnici iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.
Kako je glagoljica dobila ime?
Ime pisma dolazi od staroslavenske riječi glagolati što znači “govoriti“. Na obredima je tekstove čitao svećenik glagoljaš, a sam termin glagoljski poznat je još iz 16. stoljeća, premda je ime za glagoljicu iskovano tek u 19. stoljeću.
Stoljećima su ćirilica i glagoljica jedna drugoj posuđivala ime. Novogorodski svećenik Upyr Lihi 1047. godine zapisao je u svojim Proročkim knjigama s tumačenjem da su knjige prepisane iz kurilovice. Budući da su same knjige napisane na ćirilici, logično je da se naziv kurilovica odnosi na samu glagoljicu. Udubrovačkim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju sepresbyteri chiurilice. Također, Poljičani svoju ćirilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom povijesti.
