Odlazak osmaša
Autor: Mirela Nedić, 23. 6. 2022.
Svake godine jedna nas generacija osmaša napušta. Prigodnim programom zadnji dan škole oprostili su se od svojih prijatelja, razrednika Ivana, učitelja i svih djelatnika škole. Nadamo se kako će iz naše škole, osim onoga što su naučili, ponijeti lijepe uspomene na sve ono što su doživjeli tijekom svog osmogodišnjeg školovanja. Želimo im sreću kamo god pošli. Ne moraju biti najbolji, samo neka daju sve od sebe. Neka budu uporni i nasmijani, uvijek spremni pomoći i dobra djeca, kao i do sada.
Neka postanu dobri ljudi. Neka ih u životu prati mudra misao Život nije trka, već putovanje u kojem treba uživati, na svakom koraku.
Kako je izgledao oproštaj osmaša, pogledajte pod "više".
Dragi SVI!
Došao je kraj našeg osnovnoškolskog obrazovanja. Vrijeme je proletjelo i, čini se, gotovo neprimjetno, dolazimo do raskrižja u našim životima. Kamo dalje? U mislima teške odluke o odabiru novog puta i životnog usmjerenja! A kao da je bilo jučer kada smo se prvi puta okupili u našoj učionici. Lara, Maja, Ema, Manuel, Petar P., Marko, David, Petar M., Šimun i ja. Neki su prvi put kročili u našu školu razmišljajući što nas ondje čeka i je li učiteljica stroga.
Kad ono… učitelj, naš prvi učitelj Tomica. Učili smo i upoznavali se. I u školi postali stalni gosti. U petom razredu pridružuju nam se naša Ivana, Sandra, Dominik i Boris. U petom razredu osmijehom nas je dočekala i razrednica Dunja. Konačno smo se popeli na kat i gledati niže razrede. Dosta smo mi bili ti koje su promatrali.
Dani su prolazili, postajali smo dobri prijatelji, družili se, pravili spačke jedni drugima,
smiješili, a neki od nas su se zaljubljeno gledali…Završava peti razred. Dolazi jesen,
postajemo šestaši. Umjesto naše drage razrednice Dunje vjeroučitelj Ivan postaje naša stijena i oslonac i naš novi razrednik. Onaj koji nas je uvijek znao oraspoložiti nekom dobrom zgodom…
A onda iznenada, nešto nepoznato! Virus…Ostvaruju se neki đački snovi da iz kreveta, u pidžami, preko računala pratimo on line nastavu…Bilo je tu svega!! A najviše dobre volje i gomile izgubljenih živaca naših nastavnika i nastavnica. Prebrodili smo i to. I postali jači. Iako smo i izgubili jedan mali dio djetinjstva jer se nismo mogli bezbrižno družiti, već smo morali svoja lica skrivati iza maski… Sve je to izgledalo kao da gledamo nekakav futuristički film. Ali, ovaj put i mi smo bili glumci.
Nakon toga vratila se i naša Simona! I zaokružila na nas 15 nestašnih, ne više tako plahih i većinom nasmijanih lica. U osmom razredu odlučili su kako bi nas mogli i testirati… ali ovaj put ne samo naše pametne glavice nego i naše nosnice…Sada je sve to iza nas! Kada je svanulo proljeće, napokon smo mogli odahnuti!! I ponovno se družiti po hodnicima bez maski na licu.
Došao je dan kada ćemo zauvijek prijeći prag naše škole i posljednji put reći doviđenja. Nadamo se da ono neće značiti i zbogom i da ćete se ponekad sjetiti nas, generacije osmaša 2021./2022.
Tužna sam i puno toga mi prolazi glavom, ali premalo je vremena, a previše riječi. Stoga, jedno iskreno hvala svim nastavnicima i nastavnicama na svemu što ste učinili za nas. A posebno našem razredniku koji će zauvijek ostati Superman u našim očima!!!
Marija Milković, 8. r.
