Osnovna škola Gorjani

Napisati nešto o Osnovnoj školi Gorjani danas, zahtjeva i kratki osvrt na pocetak školstva u Gorjanima uopce. Obilježavajuci 750-godišnjicu prvog pisanog spomena Gorjana 1994. godine na simpoziju podrucje školstva nije posebno obradeno, te ovime želimo nešto dodati iz daleke prošlosti Gorjana.

Vracajuci se u prošlost saznajemo da prvi poceci školstva na ovim prostorima sežu nedugo otvaranjem prvih sveucilišta u Zapadnoj Europi. Naime, nicanjem sveucilišta u XII i XIII. stoljecu u Bologni, Padovi, Parizu, kasnije u Pragu (1348.) u Becu (1365.) u Pecuhu (1367.) u te visoke škole pošli su i na razlicite nauke i sinovi naših krajeva.

Poznato je da su mogucniji staleži Slavonije bili željni znanosti, te su sinovi iz visokog plemstva (gospodar Mikanovaca) Pavle biskup zagrebacki i Ivaniš Horvat ban (1348.) nosili nazive “magistri“ tj. strogo ispitani daci sveucilišta, a to znaci da su bili daci sveucilišta u Bologni ili Padovi. Za njima sigurno nisu htjeli zaostati tadašnji dinaste Gorjanski koje su dali kraljevini tri palatina (Pavic: Biskupsko sjemenište u Ðakovu, Glasnik Biskupije dakovacke 1606.)

Utemeljenjem beckog sveucilišta 1365. sve više hrvatskih mladica uci na Mudroslovnom fakultetu beckog sveucilišta. Tako saznajemo da su na Mudroslovnom fakultetu beckog sveucilišta ucili Grgur iz Gorjana 1383. godine te Franjo iz Gorjana 1426. to bi bili prvi poznati daci uopce zabilježeni u povijesti Gorjana (Šišic: Županija viroviticka, str. 58). U istom izvoru a na temelju matrikula beckog sveucilišta gdje je navedeno da je na sva cetiri becka sveucilišta polazilo 79 Hrvata, navedena su imena polažajnika (polaznika) u razdoblju od 1438.do 1499. godine medu njima su: 1441.Pavao “domini episcopi Bosnensis“iz Gorjana,1450.Grgur i Mirko iz Gorjana, 1479. Kuzma i Ivan iz Gorjana.

Od Hrvata koji su u početku postojanja bečkog sveučilišta polazili isti, sam po sebi vrlo je zanimljiv, ali on ima i osobitu kulturno-povijesnu važnost.To su ljudi (muževi) koji su po svom povratku iz Beća bili u našoj domovini posrednici zapadne kulture i izobraženosti. Statistički podaci iz toga doba pokazuju koji su od hrvatskih gradova bili u srednjem vijeku glavni zastupnici zapadne kulture. Između naših gradova Zagreb je poslao najviše daka (20). Neposredno iza njega dolazi Čazma sa 17, Koprivnica s 13, Gorjani i Požega po 9 , Đakovo 8, Ivanić 6, Osijek 5, Varaždin i Virovitica po 4 itd.

Prema fr. Augustinu Pavlovicu, o.p. koji pri nabrajanju prvih magistara i doktora u našim krajevima u XV stoljecu spominje i Georgiusa de conventu Garensi ( Gorjani kod  Ðakova ), 1490  godine, te Gregoriusa de Gara ( Gorjani kod Ðakova ) 1508.  i Johannes de Gara ( Gorjani kod Ðakova ) 1546.

(Današnjeg citatelja može zbuniti upotreba akademskih naslova magistra i doktora, jer je danas magister niži stupanj nego doktor. Ali prije nije bilo tako, nego je od pocetka sveucilišnog obrazovanja pa još dugo vremena najveci znanstveni naslov bio magister. Tek se kasnije poceo zvati doktor, taj je naslov posebno oznacivao profesore gradanskog i crkvenog prava. U XIV stoljecu magister i doktor bile su bliskoznacnice, s tim da se ipak doktor poceo smatrati nekako casnijim.)

Na žalost, u ovako lijepim kulturnim prilikama zatekoše Turci ovu zemlju te je za puna dva stoljeca opustoše, unište osobito na kulturnom polju.

Oluje što su prohujale nad našom domovinom i ratni metež što je vladao nije dopuštao da se na kulturnom polju postigne nešto više. U 16. i 17. st. ima malo tragova školstva u Hrvata. Nove pucke škole nalaze se 1800. godine u Gorjanima, (županija Viroviticka). Novi je ugovor glede izdržavanja te škole sastavljen i potvrden 2. srpnja 1787. godine. Za cara Josipa II. 1784. godine odredeno je da se kod postojecih škola kao i kod novootvorenih i kod onih koje ce se otvoriti urede valovnice te je vidljivo da je 1790. godine odobreno podizanje nove školske zgrade u postojecoj školi u Gorjanima. Kako su se nove škole otvarale, tako je nažalost i broj polažajnika (polaznika) bivao sve manji. Ubrzo se zatvaraju mnoge škole a medu njima i škola u Gorjanima, (kao i u Semeljcima i Trnavi) 1794. godine. Ta je cinjenica bila povodom da je sam car 31. svibnja 1803. odredio: gdje postoji narodna škola, imadu se roditelji siliti i strožim sredstvima da šalju svoju djecu na obuku. No, tajno se daje na znanje nadzorniku, župniku i mjesnim ravnateljima da se to objavi puku ali da zatvore jedno oko gdje je previše pucanstva ili gdje seljaci, a osobito težaci i pastiri, ne bi htjeli dati svoje dijete na ucenje u citanju i pisanju.

Slijedeci podatak o postojanju škole u Gorjanima je od 18. lipnja 1806. godine kada je potvrden ugovor po kraljevskoj komori sa školama u Gorjanima, Semeljcima, Trnavi i dr. Medutim, u narednom podatku za razdoblje od 1831. do 1834. govori se opet o lošem polasku daka, tako u Gorjanima i Semeljcima ima svega 27 daka. Na kraju školske godine 1837./38. prema “Ilirskim narodnim novinama“ u seoskoj školi Gorjani ima 34. polaznika. U to vrijeme nije bilo dovoljno ucitelja te se uciteljskog posla prihvatiše domoljubni svecenici. Narocito se medu njima isticao gorjanski župnik Adam Filipovic – Heldentalski kojega Ljudevit Gaj u svojoj „Danici“ istice kao prijatelja i promicatelja školstva.

O školstvu u Gorjanima u narednom razdoblju opisano je u spomenici koja se vodi neprekidno od 1. srpnja 1883. godine, a opisani su dogadaji od pocetkGrafika Džanko (Balada o Nikoli Gorjanskom)a 19 stoljeca nadalje. U spomenici piše:

„Na vjekovitu uspomenu bilježi se, da je vodjenje ove spomenice zapoceto 1. srpnja 1883 kadno bijaše hrvatskim kraljem Njegovo c.kr. Apoštolsko Velicanstvo Franjo Josip I, Hrvatskim banom Preuzvišeni gospodin Ladislav grof Pejacevic, Predsstojnik bogoštovno nastavnog odiela visoke kr. Zemaljske vlade Priesvietli gospodin Ivan Voncina, Kr. podžupan ove podžupanije Velemožni gospodin Martin Šestak, Kr. Županijski nadzornik puckih škola Poglaviti gospodin Stjepan Grotic te ucitelj ove ucione gospodin Krešimir Rupcic.“

O utemeljenju ove škole ucitelj Krešimir Rupcic u spomenici piše:

„ Kada je školska obuka u gorjanskoj školi zapocela, to se ne zna, niti neima zato sigurnih podataka, nu misli se i pripovieda, da su prvašnja vremena djeca pohadjala župni stan, gdje su ih doticni župnici i duhovni pomocnici poducavali u citanju i pisanju al ponajviše u kršcanskom nauku i crkvenom pjevanju. Koncem 17. stoljeca sagradiše domaci seljani posebnu zgradu u kojoj su se djeca posebno poducavala. Ovu ucionu pohadjala su i djeca iz župskih filijala Tomašanaca i Ivanovaca sve do godine 1854, koju godinu sagradiše si oni posebnu školu. Uciona u Gorjanih sagradjena je pomocju vlastelinstva djakovackog, koje je poklonilo gradju seljanom. Pocetkom 19. stoljeca namješteni su u toj ucioni za ucitelje svjetovnjaci.

Prvi svjetovni ucitelj na toj ucioni bio je Josip Pitzek rodom iz Osijeka. On službovaše od pocetka 19. stoljeca do 1. studena 1820 koje godine i dana umre u 44 godini života svoga, a njega nasliedi Vjenceslav Byff  rodom iz Kutjeva, koji službovaše do godine 1853 koje godine umre 28. siecnja u 53 godini. Njega nasliedi 1. listopada t.g. Mijat Šunk rodom u Ugarskoj u mjestu Lovasheteny dne 12. studena 1811. On službovaše od godine 1834 i to ponajprije u Sriemu u Novaku i zatim u Almašu odakle dodje i nastupi mjesto ucitelja u Gorjanih dne 1. listopada 1853 te službovaše sve do 30. siecnja 1879 kojeg dana umro u 67 godini. Njega nasliedi Bartol Ergotic  ovdašnji duhovni pomocnik, koji bi postavljen namjestnim uciteljem do konca mjeseca rujna 1879. Njega nasliedi Ivan Stojakovic rodjen 2. siecnja 1852 u Sibinju. On bi osposobljen za ucitelja obcih puckih škola na ucilištu u Petrinji dne 27. listopada 1870. Službovaše pako ponajprije u Odvorcih zatim u Sriemu u Sotinu odakle bude naimenovan dekretom od 29. rujna 1879 br. 950 za ucitelja u Gorjanih, gdje zapoce službovati 1. listopada 1879 te službovaše sve do 12. ožujka 1882 kojeg dana bude riešen daljnjega službovanja u Gorjanih radi „ostentativnog izticanja i javnog agitiranja proti namjeram vladinim“. Nasliedi ga pako izpitani ucitelj u Zagrebu Krešimir Rupcic rodjen dne 5. prosinca 1861 u Osieku od majke Josipe i otca Jakova gradskog satnika. Pošto je isti absolvirao daljnju gimnaziju u Senju, stupi godine 1878 na zagrebacko ucilište gdje stece 1. listopada 1881 osposobljenje za ucitelja obcih puckih škola. Dekretom od 6. ožujka 1882 br. 357bude nemješten od kr. Žup. Škol. nadzornictva za namjestnoga ucitelja na obcoj puckoj školi u Gorjanih. Dne 6. svibnja 1882 br. 4283 bude naimenovan od visoke kr. Zem. Vlade odjela za bogoštovlje i nastavu pravim uciteljem u istom mjestu“.

Daljnje crtice ticuci se škole:

„ Vriedno je spomenuti u spomenici škole Vilhelminu kcer Mijata Šunka , koja je zapocela prva godine 1854 godine djecu gorjansku poducavati u kackanju i od te godine radi se neprestano, što je našim seljakinjom vrlo dobro u prilog došlo, jer si ne moraju više kupovati kackani ures na rukavih svojih košulja vec si ga sami praGrafika Džanko (Balada o Nikoli Gorjanskom)ve.

Znamenitom ce ostati za poviest svih puckih škola godina 1874 ., te je naime godine Njegova preuzvišenost Ivan Mažuranic ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije predao visokom saboru 14 kolovoza osnovu novoga školskog zakona, koji ga uze u pretres dne 23-26 istog mjeseca a 14. listopada bijaše isti po Njegovom apoštolskom Velicanstvu caru i kralju Franji Josipu I potvrdjen, te je uslijed &194 koji glasi: Ovaj zakon stupa u kriepost pocetkom školske godine, koja usliedi za proglašenja njegova i od toga vremena gube kriepost svi dosadanji njemu protivni zakoni i naredbe .“ Isti zakon stupio je u život 1. listopada 1875 od koje godine i ljetopis ove škole pocima…“

(Opaska: od 1912 godine Gorjan  službeno prelazi u naziv Gorjani )