Priredile: Ivana Pavić, prof., Anita Dražin, prof.
Studeni 2022. god.
OPĆENITO O ŠKOLSTVU NA PODRUČJU GORNJIH POLJICA
Najstariji zapisi o poljičkoj pismenosti govore kako se ona od samih početaka razvijala i njegovala zaslugom svećenika glagoljaša. Tako u njihovim zapisima, kronikama i ljetopisima nalazimo i podatke o stvaranju prvih pučkih učionica na području Poljica.
Prema autentičnim zapisima župnika don Ante Matijace, prva pučka učionica – početna pučka osnovna škola do 4. razreda za župu Srijane – Dolac Gornji osnovana je na Glavici u Srijanima 1871. godine i bila je prva pučka škola na prostoru Gornjih Poljica.
Nakon toga otvara se i druga u Donjem Docu 1873. g. te treća u Trnbusima 1930. g. Od tog vremena sve tri su škole vodile borbu za pismenost, opstanak i obranu poljičkog i hrvatskog nacionalnog bića.
Od 1952. g. otvaraju se i područne četverogodišnje škole u Gornjem Docu, Rošcima i Smajićima koje tada pohađa oko 700 učenika.
Izmjenom mreže škola 1960. g. škola u Srijanima postaje centralnom školom kojoj se priključuju područne škole Trnbusi, Nova Sela i Dolac Gornji s ukupno 380-410 učenika. Istovremeno školi u Donjem Docu, koja je samostalna, priključene su područne škole u Rošcima i Smajićima s približno 300 učenika.
Zbog gospodarske nerazvijenosti i prometne izoliranosti sedamdesetih je godina došlo do naglog iseljavanja stanovništva prema Splitu, Omišu i Dugom Ratu, što se odrazilo i na drastičan pad broja učenika. Uslijed velike emigracije radnog stanovništva u priobalni pojas krajem 60-ih i 70-ih godina, broj učenika u školama naglo opada, što je razlog da Nova Sela 1985. g. uđu u sastav škole Šestanovac, a potom se 1982. zatvara PŠ Dolac Gornji, 1984. g. PŠ Smajići i PŠ Rošca, 1989. g. PŠ Trnbusi, a 1993. g. i PŠ Dolac Donji. Tako je 1993. g. svih 90 učenika iz šest sela Zamosorja – Gornjih Poljica uključeno u 8 samostalnih odjela škole u Srijanima, koja nakon stvaranja samostalne Republike Hrvatske, od 1992. g., nosi naziv Osnovna škola Gornja Poljica – Srijane.
Početkom školske godine 1997./1998. na zahtjev mještana Donjeg Doca Ministarstvo odobrava otvaranje kombiniranog područnog odjela za učenike 1., 2. i 3. r. da bi već školske godine 2007./2008. zbog želje roditelja da njihova djeca pohađaju nastavu u redovnim razrednim odjelima zatražili prebacivanje nekolicine učenika u matičnu školu i time PŠ Donji Dolac ponovno „ugasili”.
Upisno područje OŠ Gornja Poljica obuhvaća prostor Zamosorja, odnosno sjeverni dio omiške zagore, poznat kao povijesno-geografski prostor Gornja Poljica. Jedno je od većih upisnih područja Splitsko-dalmatinske županije. Upisno područje škole proteže se granicom desne obale rijeke Cetine na sjever te do grebena Mosora na jug. Zapadna granica su općina Dicmo i Trilj, a istočne Blato na Cetini i Šestanovac. To je prostorno najveći, ali gospodarski najsiromašniji dio omiškog zaleđa. Zbog svog smještaja s velikim upisnim područjem, raspršenosti naselja, prometne izoliranosti i nepovoljnih klimatskih uvjeta, OŠ Gornja Poljica ima zaštićeni status male planinske škole.
Od 1986. do 1996. g. broj učenika se bio ustalio na 80-90. Razvojem kamenoklesarstva, otvaranjem većeg broja malih obrtničkih radionica na prostoru Gornjih Poljica, zaustavilo se iseljavanje stanovništva.
Kako je ovo područje karakteristično po svojoj raštrkanosti naselja, slaboj prometnoj povezanosti i mikroklimatskim uvjetima, 90 % učenika je obuhvaćeno organiziranim školskim prijevozom - učenika putnika.
Građevinski objekt škole sastoji se od dvije etažne građevine od kojih je gradnja središnjeg kamenog dijela započeta 1949. g., 1952. dovršena prva učionica, gradnja nastavljena u šk. god. 1956./1957., a drugi dio dograđen tijekom 1976. do 1980. Uz središnji objekt nalazi se dvorana za održavanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, objekt školske kuhinje, uredno ograđeno dvorište, prometni poligon i asfaltirano igralište, sanitarni čvor te ostali pomoćni prostori.
OŠ Gornja Poljica danas broji 40 učenika. Jedina je preostala društvena, kulturna, odgojno-obrazovna ustanova na području Gornjih Poljica, tradicionalno vezana na siromašno gospodarstvo i bogatu povijest i kulturu Poljičke kneževine.
OSNOVNA ŠKOLA U DONJEM DOCU
RAZDOBLJE OD 1874. DO 1965. GODINE
1874.-1942.
Godine 1874. otvorena je prva Pučka škola u Donjem Docu u kući Stjepana Bogdana. Školska obuka se održavala u privatnoj kući jer državna zgrada nije postojala. Pošto su seljani osjećali potrebu za posebnom zgradom, koja će moći poslužiti samo za školske svrhe, od seoske blagajne kupuju potrebnu zgradu. Na taj način selo dolazi do državne zgrade i to 1926. godine. U toj se zgradi nastava održavala bez prekida do 1942. godine.
Od otvaranja škole, tj. od 1874. g. pa do 1942. g. učitelji su se izmjenjivali.
1942.- 1954.
Godine 1942., uslijed ratnih neprilika, dvorazredna škola Donji Dolac ostaje bez učitelja, a 1943. g. ostaje i bez školske zgrade koju pale fašisti. Okupator koči rad. Selo je, naime, gorjelo tri puta. Prva dva puta selo je zapaljeno, ali bez ljudskih žrtava. Treći put selo doživljava užas strahota. U razmaku od dva sata selo gubi 276 nevinih žrtava. Taj dan, 26. ožujka 1944. godine, zapisan je krvlju u povijesti ovog sela i ostat će kao trajna žalosna uspomena svim budućim pokoljenjima.
Po oslobođenju se selo Donji Dolac počelo odmah obnavljati. Godine 1945. nanovo se u selu otvara škola i to u privatnoj zgradi budući je državna zapaljena. Učiteljice su Marija Smodlaka i Stanka Plazonja. Porušena školska zgrada obnovljena je 1947. g. Upravitelj: Stanka Plazonja.
Školske godine 1949./1950. učiteljevala je Jakica Dundić.
U školskoj godini 1950./1951. u školi radi učiteljica Marija Šimleša.
Školske godine 1952./1953. otvorio se peti razred i škola dobiva naziv šestogodišnje.
Uz školu u Srijanima, Donjem Docu i Trnbusima od 1952. g. otvaraju se i područne četverogodišnje škole u Docu Gornjem, Rošcima i Smajićima koje pohađa ukupno 700 učenika.
Od početka školske godine 1953./1954. otvara se prvi put u ovoj školi šesti (VI.) razred i dolaze dvije učiteljice i to: Marija Glumac i Alemka Katunarić. Škola od tada postaje dvorazredna. Nakon premještaja učiteljice Katunarić radi samo jedna učiteljica sa šest razreda i tri odjeljenja. Nastava se održava i ujutro i poslijepodne. 29. XI. 1954. g. proslavila se 80. godišnjica rada škole. Upravitelj: Marija Glumac.
Školska godina 1955./1956.
Početkom 1956. god. na ovu školu premješten je učitelj Martin Šustić te prima dužnost upravitelja. U školi su tada radile učiteljice Ella Sisarić i Božena Dumbović. U ovoj školskoj godini škola je radila sa 7 razreda i bez odjeljenja.
Školska godina 1956./1957.
Početkom školske godine rade učitelji Martin Šustić, Božena Dumbović, Ella Sisarić, Nevenka Hajduk. Upravitelj: Martin Šustić. Početkom ove školske godine škola je radila s 8 razreda. Ukupan broj djece bio je 143 učenika. Škola je posjedovala jedan stan u kojemu je smješten upravitelj. Učiteljice su stanovale kod mještana. Od 17. X. 1956. rad u školi odvija se pod težim prilikama. Nema drva za grijanje školskih prostorija. Božena Dumbović napušta učiteljsku dužnost.
Školska godina 1957./58.
U školi rade četiri učitelja: Ella Sisarić, Nevenka Hajduk, Blaženka Jerić, Ida Ostojić. Dužnost upravitelja vrši Ella Sisarić. Škola ima osam razreda s ukupnim brojem učenika 148. Formirano je pet odjeljenja.
U drugom polugodištu Ella Sisarić je premještena. Otad dužnost upravitelja vrši Nevenka Hajduk.
Pri koncu prosinca 1957. g. školu su zahvatile su elementarne vremenske nepogode. Jak vjetar nanio je velike štete na školskoj zgradi. S krova je diglo dosta komada crijepa. Nakon toga kiša i snijeg su prodrli kroz otvore i nanijeli još veće štete jer je uslijed prokišnjavanja počeo otpadati plafon u gornjoj učionici. U potkrovlju tavan uopće nije postojao što je još više pomoglo da voda prije dopre do plafona. Otežan je pristupa krovu za popravak. Tih dana nastava se nije mogla odvijati. S nižim razredima nastava se održavala svaki drugi dan dok se s višim razredima nastava držala u donjoj učionici. Postojala je opasnost da plafon ne otpadne za vrijeme nastave. O tome je obaviješten NOO Omiš, ali nije dao nikakvu pomoć. Nakon nekoliko dana mještanin Mate Markić svojim je automobilom dovezao crijep iz Osoja i tek se tada škola pokrila. Tijekom čitavog zimskog razdoblja krov je prokišnjavao, zidovi vlažili, peći nikako nisu gorjele. Sve je to utjecalo na rad i normalno odvijanje nastave. Vjetar je opet učinio štetu, samo znatno manju, u ožujku 1958. g. DOZ je procijenio ovu i raniju štetu te dodijelio izvjesnu svotu novca za popravak.
1960. godina
Izmjenom mreže škola 1960. g. škola u Srijanima postaje centralnom školom kojoj se priključuju područne škole Trnbusi, Nova Sela i Dolac Gornji s ukupno 380-410 učenika. Istovremeno školi u Docu Donjem, koja je samostalna, priključene su područne škole u Rošcima i Smajićima s približno 300 učenika.
1965. godina
5. 7. 1965. integracija dotad centralnih škola OŠ „26. ožujka” Donji Dolac i „25. maja” Srijane.
Radne zajednice obiju škola još 1966. g. počele su isticati potrebu da se integriraju, jer je jedna imala 270, a druga 360 učenika skupa s područnim školama. Privremeno upravno središte bilo je u Srijanima - Nečaj kao geografskom centru Gornjih Poljica. Vršitelj dužnosti ravnatelja bio je Miljenko Roguljić.
RAZDOBLJE OD 1971. DO 2008. GODINE
1971. godina
1971. g. s osam razreda djelovale su škole u Docu Donjem, Srijanima, Trnbusima, Novim Selima, Blatu, a u Šestanovcu dva paralelna razreda.
Školska godina 1972./1973.
- upisano je 226 redovnih polaznika
-djeluje matična škola „26. ožujka” u Docu Donjem, PŠ Rošca, PŠ Smajići, PŠ Gornji Dolac
- ravnatelj Josip Ravlić
Školska godina 1974./1975.
- djeluje matična škola „26. ožujka” u Docu Donjem, PŠ Rošca, PŠ Smajići, PŠ Gornji Dolac
- matična škola: viši razredi i kombinirana odjeljenja u nižima
- listopad 1974. - 100. godišnjica Škole
Školska godina 1975./1976.
- djeluju matična škola Dolac Donji, PŠ Dolac Gornji, PŠ Smajići, PŠ Rošca
- PŠ Smajići pohađaju 4 učenika
- početkom školske godine ušlo se u novu zgradu
- ravnatelj Josip Ravlić
Školska godina 1977./1978.
- SIZ odgoja i obrazovanja donosi odluku da PŠ Smajići prekine s radom; učenici se priključuju matičnoj školi Dolac Donji i školi Kotlenice
- ravnatelj Josip Ravlić
- djeluju matična škola Dolac Donji, PŠ Rošca, PŠ Dolac Gornji
- početkom kalendarske 1978. g. SIZ odgoja i obrazovanja općine Omiš počeo je sa realizacijom mreže škola. Centralna škola na ovom području je „25. maj” Srijane (direktor Domagoj Sedlar).
Odlučeno je da 1. 9. 1978. g. djeluje pet osnovnih škola na našem području.
Školska godina1978./1979.
- ravnatelj Josip Ravlić
- djeluju matična škola Dolac Donji, PŠ Gornji Dolac, PŠ Rošca
- ove šk. godine realizirana je mreža škola i sada je centralna škola COŠ „25. maj” Srijane
- 8. 12. 1978. g. održan je sastanak u centralnoj školi gdje je odlučeno da se škola „26. ožujak” Donji Dolac proglasi spomen-školom
Školska godina 1979./1980.
Djeluju OŠ Srijane, OŠ Dolac Donji, OŠ Nova Sela, OŠ Trnbusi.
2. 10. 1979. g. ukinut školski autobus tako da se nastava odvija pod vrlo teškim uvjetima rada. Učenici koji dalje stanuju uopće ne dolaze u školu.
Školska godina 1983./1984.
1984. g. prestanak rada PŠ Rošca1984.
U Docu Donjem 10. ožujka 1984. god. obilježila se 40. obljetnica terora i pokolja koji je zloglasna njemačka fašistička Princ Eugen divizija izvršila iz osvete 1944. g. u Docu Donjem nad nedužnim stanovništvom i djecom, popalivši i pobivši 276 stanovnika među kojima i 103 školske i predškolske djece.
Povodom komemoracije otvorila se preuređena Spomen-škola ”26. ožujak 1944.” Na ulazu su postavljene velike kamene ploče s imenima 103 nemilosrdno ubijene djece.
1985. - 2008.
Škola je otad imala funkciju Spomen-škole i primala je grupe posjetioca, ekskurzije, grupe izviđača te organizirala logorovanje učenika jer je u njoj bio osposobljen i dio stacionara.
U dvorištu škole planirano je posaditi 103 jele i čempresa u spomen paloj djeci.
Pionirski odredi i druge škole slale su Spomen-školi u Docu Donjem simbolične poklone, radove učenika i pisma.
PŠ u Docu Donjem zatvorena je 1993. g. zbog malenog broja učenika i neodržavanja objekta.
Na inicijativu omiškog Gradskog poglavarstva, Župnog ureda i Vijeća MO, Ministarstvo prosvjete i športa RH 1997 g. odobrilo je ponovno otvaranje područne četverorazredne škole u Docu Donjem, kao sastavnog dijela OŠ iz Srijana, nakon što je tijekom 1996. g. potpuno adaptirana.
Izmjenom Odluke o broju razrednih odjela u šk. god. 2007./2008. u OŠ Gornja Poljica Srijane ukinuta je područna škola Dolac Donji.
OSNOVNA ŠKOLA U TRNBUSIMA
RAZDOBLJE OD 1930. DO 1950. GODINE
Osnovna škola u Trnbusima otvorena je 1930. g. na zahtjev seljaka u prostorijama župne kuće. Pohađali su je i učenici starije dobi. Do tada ovdje nije postojalo škole niti su djeca išla u druge škole. Velika nepismenost u selu. Samouki ljudi.
Prvi učitelj bio je Marinko Kandido koji je došao 1930. g.
Od 1938. g. škola je prešla u kuću mještanina Mate Vrankovića gdje je ostala do 1945. g.
Učitelji se mijenjaju. Za vrijeme rata, od 1941. do studenog 1944. g. selo ostaje bez učitelja.
Poslije kapitulacije Italije u jesen 1943. g. škola je bila u kući Mate Vrankovića. Školske stvari i spisi prenijeti su u župsku kuću jer je bila prikladnija i planirano je započeti s nastavom. Neprijatelji su zapalili župnu kuću te su u njoj izgorjele klupe, spisi i sve ostalo.
Koncem 1944. g. škola je započela s radom, ali bez klupa pa su djeca donosila stolčiće za sjedenje. Kotarsko Povjereništvo za prosvjetu u dva navrata dodjeljuje školi nove klupe, 1947. g. te 1952. g.
Od 1945. g. do 1. rujna 1950. g. škola prelazi u kuću Nikole Lasića.
Selo opet ostaje bez učitelja od 1948. do veljače 1950. g.
Sve te kuće nisu bile prikladne za izvođenje nastave pa se narodna vlast gradi novu školsku zgradu. U tome su mnogo pridonijeli seljaci svojim dobrovoljnim radom. Svaka kuća klesala je određen broj kamenih stijena, a zatim volovskom spregom dovlačila do gradilišta. Radovima je rukovodio samouki mještanin-majstor Jozo Lasić.
RAZDOBLJE OD 1952. DO KONCA ŠKOLSKE GODINE 1955./1956.
Uz školu u Srijanima, Donjem Docu i Trnbusima od 1952. g. otvaraju se i područne četverogodišnje škole u Gornjem Docu, Rošcima i Smajićima koje pohađa ukupno 700 učenika.
U šk. god. 1952./53. učitelj Ivan Banić otvara 5. razred. Time je škola od četverogodišnje pretvorena u petogodišnju!
Učitelj Žarko Ćaleta u šk. god. 1953./54. otvara 6. razred pa time pretvara školu u šestogodišnju!
Početkom šk. god. 1955./56. susjedne škole u Blatu na Cetini i Novim Selima pretvaraju se u osnovne osmogodišnje škole „B” tipa.
Svečano je 14. listopada 1955. godine u Trnbusima otvoren sedmi razred. Time se škola pretvorila u Narodnu osmogodišnju. Upravitelj: Žarko Ćaleta.
Prvi put u povijesti ove škole u školskoj godini 1955./56. žive i rade dva učitelja u Trnbusima.
Poteškoće su bile ogromne. Škola nema druge prostorije, nema namještaja niti financijskih sredstava za opremanje. Zalaganjem učitelja (Ćaleta, Banić) nabavljene su klupe i ploča, ali nema učionice. Tada Petar Šarić pok. Ivana (zvani Glavar) čini veliku uslugu školi i ustupa prostoriju za drugu učionicu. Prostorija je malena, sa slabim zatvorima i nepotpunim stropom, hladna.
Pred kraj kalendarske godine 1955. pripreme za otvaranje učionice u župskoj kući bile su pri kraju, uz podršku poljoprivredne zadruge i mještana. Ispred Zadruge posebno se za napredak škole zalagao mještanin Stanko Bajamić. Zadruga se obavezala da će sa svojim sredstvima napraviti učionicu u župskoj kući, na kojoj je postojao krov i četiri zida te u tu svrhu napravila dogovor s odborom crkvenjara i župnikom. Međutim, biskup Franić ne prihvaća taj ugovor, iako je nekoliko dana ranije bio suglasan.
U lipnju 1956. g. odlučeno je da se župska kuća može urediti za školu. Dosadašnji upravitelj škole Žarko Ćaleta dobio je premještaj u Narodnu školu u Šestanovcu.
RAZDOBLJE OD 1956. DO 1963. GODINE
Za to vrijeme seljaci su udarili temelje nove škole i napravili jednu učionicu, sanitarni čvor i dvosoban stan za učitelje. Druga učionica nalazila se u župskoj kući. Kako se radilo s osam razrednih odjeljenja, uvjeti rada bili su zaista teški, no ipak se sav nastavni plan i program uspješno savladalo.
U školskoj godini 1959./1960. Antica Dužević bila je upraviteljica škole Trnbusi.
Škola, nastava, kao i cjelokupni život ove prosvjetne ustanove iz dana u dan se mijenjao i usavršavao, kako svojim programom u nastavi i realizaciji, isto tako i u podizanju kulturnog života u ovoj sredini. Međutim, školske godine 1959./60. ova osnovna škola postaje područno odjeljenje centralne Osnovne škole Srijane. (Izmjenom mreže škola 1960. g. škola u Srijanima postaje centralnom školom kojoj se priključuju područne škole Trnbusi, Nova Sela i Dolac Gornji s ukupno 380-410 učenika. Istovremeno školi u Docu Donjem, koja je samostalna, priključene su područne škole u Rošcima i Smajićima s približno 300 učenika.)
Iako je školska zgrada u Trnbusima bila dignuta na drugi kat i iako su s tim bili ostvareni najvažniji uvjeti normalnog rada, upravo razdoblje od 1959. do 1963. g. bilo je razdoblje najvećeg stagniranja. Neujednačen odnos centralne škole prema svim novim područnim odjeljenjima rezultirao je da je škola u Trnbusima ostala na svemu istom što je uspjela izgraditi i nabaviti dok je još bila samostalna. Takvim odnosom prema zgradi, koja je uz ogromna zalaganja mještana i prosvjetnih radnika postavljena i osposobljena, ista je (iako tek završena) došla u ugroženi fizički položaj. U ovom razdoblju nekoliko vremenskih nepogoda djelomično oštećuju zgradu škole. Odštetnim sredstvima DOZ-a krov zgrade, ionako loš, zakrpan je i zgrada je opet izgledala uredno iako joj je štošta nedostajalo.
RAZDOBLJE ŠKOLSKE GODINE 1963./1964.
Ove godine u školu je došao sljedeći nastavni kadar: učitelj Mirko Budimir, učiteljica Jelka Frenizan, nastavnik Domagoj Sedlar.
Učitelj Domagoj Sedlar radio je u dvije osnovne škole, u Trnbusima i Srijanima, no ipak je nalazio vremena, ne samo za rješavanje neriješenih pitanja nastave, škole i njene okoline, već i za ideološko-političko uzdizanje mještana. Uveo je nove nastavne metode, bolje upotrebljavanje nastavnih sredstava te obveznu poslijepodnevnu nastavu za slabije učenike. Sređivanjem školske dokumentacije i čitave njezine tehničke opremljenosti nastavio se boriti za ono što je školi nedostajalo.
Elektrifikacija: 6. siječnja 1964. g. zasjala je prva električna žarulja u Trnbusima na zgradi škole.
„Renesansa” je tek tada započela. Škola i nastava zadobile su nove oblike rada. Praktični dio rada u nastavi popunile su audio-vizualna sredstva, radio, gramofon, dijaprojektor. Dobivanjem električne struje školska zgrada postala je privlačna za mlade i u izvanškolskom vremenu. Učenici i mladež počeli su posjećivati školu kako bi slušali radio-emisije i glazbene ploče, gledali dija-filmove, itd.
Nastavnik Sedlar sa svojim je učenicima koncem ožujka prokopao kanale za gromobran i započeo izgradnju školskog igrališta. Popravljao je krov koji je često prokišnjavao te uz pomoć učenika i obojio gotovo polovicu školske zgrade.
Koncem školske godine prinudnim otkazom otišao je učitelj Mirko Budimir, a učiteljica Jelka Frenizan je umirovljena.
RAZDOBLJE ŠKOLSKE GODINE 1964./1965.
Na početku školske godine na upražnjena mjesta za dva učitelja primljene su Zora Kažulin i Kata Bojčić. Nastavnik Domagoj Sedlar je ostao i zadržao svoj bivši položaj i dužnost (predmetna nastava).
Nema podataka o radu škole od 1966. do 1988. godine.
GODINA 1989.
- 1989. zatvara se PŠ Trnbusi (dotad osmogodišnja, područno odjeljenje centralne OŠ u Srijanima).
OSNOVNA ŠKOLA U SRIJANIMA
Početci organiziranog obrazovanja
Prva škola u Srijanima osnovana je na Glavici 1871. godine. Osnovao ju je svećenik Ante Matijaca uz odobrenje Pokrajinskog školskog vijeća. Pohađalo ju je 20 učenika.
Godine 1899. prvi je put osnovana škola za cijele Srijane na zahtjev seljaka uz pomoć Alfonza Pavića (potpredsjednik namjesništva za Dalmaciju). Rijetki su roditelji slali svoju djecu u školu u Donji Dolac, koja je tad postojala oko 24 godine (osnovana 1875. g.). Neki su učili čitati i pisati samostalno, ali većina je mještana bila nepismena. Obuka se održavala u Končulu u Pavića kuli.
Škola kroz NOB
Za službovanja Srećka Krstulovića škola prelazi u Moljvu sve do 2. 10. 1942. g. Tada su je napali Nijemci.
Talijani, Nijemci i ustaše često su robili seljake. Borbe u blizini ovog sela bile su česte, a naročito kada su Nijemci poduzimali akciju protiv partizana u Mosoru.
Za vrijeme rata bio je rad poremećen. Stručnih učitelja nije bilo pa niti zgodne kuće, a ni mogućnosti za rad zbog borbe.
Škola se premještala iz jednog susjedstva u drugo. Od prosinca 1944. g. do studenog 1946. g. škola je bila u Radovićima, Veloj Njivi i Lukama.
U Radovićima u kući Ante Azića djelovala je od prosinca 1944. do svibnja 1945. g.
Seljaci su smjestili zadrugu u kuću Ante Azića, a škola je izmještena u kuću Ivana Tadića u travnju 1945. g.
Učitelj Boris Marić bio je u Veloj Njivi od ožujka 1945. do rujna 1945. g.
Iz kuće Ivana Tadića prešla je škola u kuću Marka Prelasa od 15. 5. 1945. g. do 29. 6. 1945. g. Učitelj je bio Fabijan Perišić i deset dana poslije praznika Boris Marić (lokacija: Luke).
U kući Mate Pavića držao je obuku Boris Marić do studenog 1946. g. Nije bilo knjiga, torbe, klupa. Djeca su nosila stočiće ili su sjedila na daskama. Oko 1952. g. ima dovoljno školskog namještaja jer je dao Kotarski NO.
Od 10. 2. 1946. g. stalna je škola prešla u susjedstvo Nečaj. Tog dana došla je pomoćna učiteljica Marica Damjanov i ostala do praznika. Škola je bila u kući Ivana Skejića.
Dana 9. 10. 1947. g. došla je pomoćna učiteljica Blanša Ostojić. Ostala je do praznika i tad je premještena. Škola je bila u kući Andrije Skejića.
Razdoblje od 1951. do 1961. godine
Zaseok Vela Njiva, Nečaj i Luke 1949. g. počeli su s izgradnjom škole. Tada je na učiteljskoj dužnosti u ovom selu bila Marija Lučić.
Školska učionica je dovršena u 9. mjesecu 1952. godine.
Nakon odlaska učiteljice Marije Lučić došla je učiteljica Neda Pažanin. Radila je sama do 8. 11. 1952. godine. Tada je došla još jedna učiteljica, jer se škola pretvorila iz četverogodišnje u šestogodišnju.
Učiteljice Katica Milanović i Neda Pažanin stanovale su kod Andrije Skejića (gdje je stanovala i prva učiteljica) sve do 23. 4. 1953. g. jer učiteljski stan u školi nije bio dovršen.
Početkom nove 1953./1954. školske godine na učiteljsku dužnost u ovu školu došle su iste učiteljice. Upraviteljica: Katica Milanović.
Neko vrijeme su radile trokratno u jednoj učionici, ali zbog preopširne građe i mnogo razreda došle su do zaključka da stvore provizornu učionicu u hodniku koji se nalazio ispred učionice.
Na početku nove 1954./1955. školske godine na učiteljsku dužnost su došle iste učiteljice. Upraviteljica: Neda Pažanin.
Školska godina 1956./1957.
Početkom ove školske godine nastavnice su se izmjenjivale. Na mjesto učiteljice Katice Mladin došla je učiteljica Antica Pažanin. Odlukom savjeta NRH-e škola je pretvorena u osmogodišnju te je ove godine u ovoj školi bilo 7 razreda sa 93 učenika. U školi se radilo dvokratno i to u dvije učionice, do podne i poslije podne. Upraviteljica: Neda Anđelić.
Početak školske godine 1957./1958.
„U ovoj školi u novoj školskoj godini su se izmjenjivali nastavnici.
Ove školske godine radi se u 8 razreda s ukupno 104 učenika. Na početku godine počeli su radovi na bušenju tunela Mosor. Upraviteljica: Antica Pažanin.
Školska godina 1957./1958.
Uz pomoć učiteljice Tereze Poparo u školskom dvorištu uredio se mali školski vrt koji će služiti u nastavne svrhe. Upraviteljica: Antica Pažanin.
Nedaleko škole podignuto je malo radničko naselje (drvene barake) za radnike na tunelu, a otvorena je i menza. Bio je to za mještane velik trenutak, kada su prvi put upaljena svjetla radničkih baraka obasjale kraj. Još je interesantnije za njih bilo kada su iz radioaparata („čudotvorne kutije”) preko zvučnika čuli pjesme i glas daleko iz svijeta.
Školska godina 1958./1959.
Početak rada bio je otežan time što je škola sada osmogodišnja sa 112 đaka, a postoji samo jedna učionica i moralo se raditi u četiri smjene. Upraviteljica: Antica Pažanin.
Električno svjetlo još nije uvedeno u školi. Radovi na tunelu su prošireni, a izgrađen je i velik dio brane Prančevići te drugog tunela u blizini zaseoka Vela Njiva.
Zahvaljujući radovima mijenjao se izgled sela i standard života ljudi te je i kulturno-zabavni život pošao naprijed. I stari običaji polako gube svoju nekadašnju vrijednost. „Ozbiljni ljudi navečer na radilištu uz radio slušaju vijesti.”
Školska godina 1959./1960.
Ova školska godina počela je s velikim promjenama. Tijekom praznika uređena je još jedna učionica, a umjesto Antice Pažanin došla je nova učiteljica Zdenka Kurilić.
Broj nastavnika se nije povećao, ali se zato povećao broj djece, jer svakodnevno dolaze nov učenici čiji roditelji rade u poduzećima Tunelogradnja i Hidroelektra.
Već preko ljetnih praznika uvedeno je električno svjetlo u učiteljski stan, a preko zimskih praznika uvedeno je svjetlo i u učionice. Bio je velik događaj za učenike kada su u učionici gledali film kako oni nazivaju dijaprojektor.
Razdoblje od 1962. do 1991. godine
Godine 1962. formira se nova zajednička škola „25. maj” Srijane koja obuhvaća područja sela: Gornji Dolac (Rudine), Trnbusi i Nova Sela preko svojih područnih škola.
5. 7. 1967. g. izvršena je integracija dotad centralnih škola OŠ „26. ožujka” Donji Dolac i „25. maja” Srijane.
Radne zajednice obiju škola još 1966. g. počele su isticati potrebu da se integriraju, jer je jedna imala 270, a druga 360 učenika skupa s područnim školama. Odlučeno je nek privremeno upravno središte bude u Srijanima - Nečaj kao geografskom centru Gornjih Poljica. V.d. ravnatelja Milenko Roguljić.
Novointegrirana ustanova u srpnju je dobila naziv „Bratstvo-Jedinstvo Gornja Poljica”, a potom u listopadu „26. ožujka” (zbog značaja datuma za ljude ovog kraja), no i njega je vrlo kratko zadržala.
U školskoj godini 1977./1978. SIZ odgoja i obrazovanja donosi odluku da PŠ Smajići prekine s radom, učenici se priključuju matičnoj školi Donji Dolac i školi Kotlenice.
U školskoj godini 1978./1979. realizirana je mreža škola. Centralna škola je „25. maj” Srijane. Djeluju PŠ Gornji Dolac i PŠ Rošca.
1984. g. ukidanje jednog odjela viših razreda u školi Srijane, prestanak rada PŠ Rošca
1985. g. djeluju Centralna škola „25. maj” Srijane, PŠ Trnbusi, PŠ Nova Sela, PŠ Spomen-škola u Docu Donjem „26. ožujka” (svečano otvorena 1984. g.)
Zbog gospodarske nerazvijenosti i prometne izoliranosti sedamdesetih je godina došlo do naglog iseljavanja stanovništva prema Splitu, Omišu i Dugom Ratu, što se odrazilo i na drastičan pad broja učenika. Iz navedenih razloga sve su škole na području Gornjih Poljica krajem osamdesetih godina zatvorene, a učenici iz tih naselja usmjereni u školu u Srijanima (ex. „25. maja”).
Razdoblje od 1991. do 1996. godine
Početkom demokratskih promjena, od ožujka do studenoga 1991. g., Margita Lukas bila je ravnateljica OŠ „25. maj” Srijane.
Od studenoga 1991. g. školom je rukovodio ravnatelj Mladen Mikas.
15. prosinca 1992. g. Skupština općine Omiš donosi rješenje o promjeni naziva škole u Osnovna škola Gornja Poljica Srijane.
Upisno područje OŠ Gornja Poljica obuhvaćalo je prostor Zamosorja odnosno sjeverni dio omiške zagore poznat kao povijesno-geografski prostor Gornja Poljica. Jedno je od većih upisnih područja Splitsko-dalmatinske županije koje obuhvaća 7 naselja - Mjesnih odbora. Nastava se održavala u jednoj smjeni zbog uštede grijanja i prijevoza učenika.
Centralni školski objekt obuhvaća 1100 m2 interijera i oko 4000 m2 eksterijera. Osim školskog objekta u Srijanima koji je u potpunosti iskorišten, OŠ Gornja Poljica raspolaže s još pet školskih zgrada koje zbog dotrajalosti i urušavanja više nisu u uporabi.
Škola ima dugi niz godina zaštićeni status male planinske škole.
Početkom šk. god. 1997./1998. na zahtjev mještana Donjeg Doca, Ministarstvo odobrava otvaranje kombiniranog područnog odjela za učenike 1., 2. i 3. r.
U školskoj godini 1997./1998. OŠ Gornja Poljica pohađa 80 učenika u 8 odjela. Područni odjel Dolac Donji pohađa 10 učenika u jednom odjelu.
Razdoblje od 2000. do 2010. godine
U ovom je razdoblju, nakon ukidanja PŠ Donji Dolac 2007. g., OŠ Gornja Poljica bila jedina preostala društvena, kulturna, odgojno-obrazovna ustanova na području Gornjih Poljica.
Građevinski objekt škole sastoji se od dvije etažne građevine od kojih je središnji kameni dio građen 1956./1957. godine, a drugi dograđen tijekom 1976. do 1980. Uz središnji objekt nalazi se dvorana za održavanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, objekt školske kuhinje, ograđeno dvorište, prometni poligon i asfaltirano igralište, sanitarni čvor te ostali pomoćni prostori. Školska zgrada ni dvorana nisu zadovoljavale površinom potrebne uvjete za kvalitetnu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. Samo „zahvaljujući” malom broju učenika uspjelo se, pregrađivanjem ionako malih učionica, dobiti skučen prostor za školsku knjižnicu i informatičku učionicu te organizirati nastavu u jednoj smjeni.
U ovom razdoblju učenici sudjeluju na natjecanjima i smotrama, djeluje školska zadruga, učenici surađuju s KUD-om Srijane i mjesnim Ekološkim društvom Lijepa naša.
Školska godina 2000./2001. - Učenici sudjeluju na natjecanjima i smotrama. Izvanredne uspjehe postižu učenici Mila Banić, Lucijan Markić i Petar Skejić.
Učenici uređuju školski okoliš – Škola niz godina dobiva nagrade za najljepše uređen okoliš: Najljepša mala planinska škola u RH – osvojili 6 republičkih nagrada i Zlatnu plaketu za 10 uzastopnih godina primjerenog estetskog i higijenskog uređenja škole i njene okoline.
Pokrenut je školski časopis ISKRICA na inicijativu učiteljice Hrvatskog jezika Marije Vučković.
Zalaganjem ravnatelja Mladena Mikasa i pedagoga Domagoja Sedlara otvorena je informatička učionica. Ministarstvo prosvjete i HE Zakučac darovali su računala.
2005. g. - OŠ Gornja Poljica odabrana kao jedna od 17 škola u koje se uvodi eksperimentalna primjena HNOS-a.
Preuredila se malena školska knjižnica na katu, nov namještaj.
U školi djeluje vokalna skupina. Uz prigodne pjesme izvode i pučke napjeve. U ožujku 2006. g. snimljen njihov prvi CD Poljičke kolende.
Školska godina 2007./2008. - ukinuta područna škola Dolac Donji.
Razdoblje od 2010. do 2022. godine
Od 2010. g. broj učenika opada na 70-ak.
Učenici sudjeluju u raznim aktivnostima i natjecanjima, obilježavaju značajnije datume, odlaze na izlete i terenske nastave.
Od ožujka 2013. g. Marija Vučković postaje v.d. ravnatelja OŠ Gornja Poljica.
Od srpnja 2013. g. v.d. ravnatelja je Vesna Žižić.
15. listopada 2014. g. - ravnateljem OŠ Gornja Poljica postaje prof. Stipe Božinović – Mađor.
2015. - najuspješnija učenica u ovom razdoblju je Suzana Lasić.
2017. - učenici sudjeluju na županijskoj smotri LiDraNo predstavom Snjeguljica pod mentorstvom učiteljice Petre Mustapić
Od školske godine 2017./2018. broj učenika pada ispod 60.
2018. g.- školska knjižnica izmješta se u prizemlje ustanove, u prikladniji prostor.
Zamijenjena je ploča s nazivom škole na pročelju.
Kupuje se nov namještaj za učionicu informatike i engleskog jezika.
U studenom 2018. učenica 7. r. Ivana Lasić u pratnji mentorice prof. Ivane Pavić sudjeluje u Sisku na 6. državnom natjecanju u čitanju naglas kao najbolja u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
2019. g. - U travnju učenica 8. r. Martina Kaćunko osvaja treće mjesto na Državnom natjecanju iz talijanskog jezika u pratnji mentorice prof. Anite Dražin. Gradonačelnik Ivo Tomasović uručio joj je nagradu Grada Omiša.
Broj upisanih učenika pada ispod 50.
U rujnu su zalaganjem ravnatelja Božinovića legalizirane školske nekretnine i izvršen upis vlasništva.
U listopadu je prof. Stipe Božinović Mađor ponovno izabran za ravnatelja OŠ Gornja Poljica.
2020. - Broj upisanih učenika pada ispod 50.
siječanj - stubište naše škole krasi ploča Grad Omiš – prijatelj djece
- veljača – priključenje škole na vodoopskrbnu mrežu
- Općinsko-gradska razina smotre LiDraNo održana u Srijanima.
- ožujak - prostor stare školske kuhinje s pripadajućim zemljištem daruje Gradu Omišu za potrebe izgradnje dječjeg vrtića.
- rujan – najuspješnija učenica u ovom razdoblju Paula Mikas (8. r.) osvaja drugo mjesto na županijskom natjecanju LIK pod mentorstvom učitelja likovne kulture Tomice Jadronje. Na svečanoj dodjeli gradonačelnik Ivo Tomasović uručio joj je nagradu Grada Omiša.
- škola dobiva svoj grb. Autor grba je učitelj likovne kulture prof. Tomica Jadronja.
2021. - U školskoj godini 2021./2022. u OŠ Gornja Poljica upisan je 41 učenik. Zbog malenog broja učenika ustrojen je kombinirani razredni odjel u razrednoj nastavi.
2022. - veljača/travanj - Učenik 8. r. Stipe Stanić sudjeluje na županijskoj razini natjecanja iz povijesti pod mentorstvom prof. Tvrtka Roguljića, a učenica Lorena Markić (6. r.) monologom na državnoj razini smotre LiDraNo pod mentorstvom prof. Anite Dražin.
- svibanj – učenici oslikavaju i izrađuju Poljičku kuvaricu s učiteljicom likovne kulture Ivanom Staničić i vjeroučiteljicom Marinkom Žolo Marunicom.
- Škola dobiva svoju himnu. Autorica teksta je prof. Anita Dražin, a glazbe i aranžmana prof. Željko Šparmajer.
- 5. svibnja 2022. g. odlukom Gradskog vijeća Grada Omiša dodjeljuje se skupna nagrada OŠ Gornja Poljica za doprinos razvoju osnovnog školstva u 150 godina postojanja i organiziranog školstva tijekom kojeg je naša mala planinska škola, uz škole u Trnbusima i Donjem Docu te područne škole, bila nositeljem društvenih, kulturnih i sportskih zbivanja na prostoru Gornjih Poljica.
