MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI

              U srijedu, 29.2.2012, učenici 8-ih razreda i novinari su posjetili MSU, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Muzej je utemeljen 21. prosinca 1954. kada je odlukom tadašnjega Narodnog odbora grada Zagreba osnovana Gradska galerija suvremene umjetnosti s ciljem da slijedi, dokumentira i promovira događanja, stilove i pojave u suvremenoj umjetnosti. Galerija je odmah započela stvarati fundus i djelovati kao muzejska ustanova po suvremenim muzeološkim principima i potrebama toga vremena. Zbog skromnih prostornih uvjeta u kojima je bio smješten, Muzej nikada nije imao stalni postav. Svoju muzejsko-galerijsku i edukativnu djelatnost obavljao je organiziranjem tematskih i monografskih izložbi hrvatskih i inozemnih autora, postavljanjem izložbi iz fundusa, te putem predavanja, radionica i igraonica. U zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti danas je oko 5000 radova moderne i suvremene umjetnosti, koji će izgradnjom i otvorenjem nove muzejske zgrade naposljetku biti dostupni širokoj javnosti.

                     Nakon dugogodišnjeg nastojanja da se Muzej smjesti u prikladniji prostor, 1998. godine donesena je odluka o izgradnji novog muzeja u Novom Zagrebu na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik. Dana 17. studenoga 2003. postavljen je kamen temeljac  nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti, a 11. prosinca 2009. svečano je otvorena nova zgrada MSU.

Tea Gradečki, VI.a

Fotograf: Ivan Fiškuš, 6.a

„Ovo bi mogla biti moja ulica“

Dana 29.2.2011. na jednodnevni izlet išli su 8. razredi uz moralnu i fizičku potporu odabranih šestaša. Posjetili smo Zagrebačko kazalište mladih gdje smo gledali predstavu    „Ovo bi mogla biti moja ulica“. Predstava govori o brutalnom zlostavljanju i nasilju među mladima koje ima kobne posljedice. Ova predstava se temelji na slučaju Luke Ritza.

Nažalost, Lukina potresna priča nije bila jedini slučaj. Slučaji zlostavljanja i premlaćivanja mladih osoba su mnogobrojni, a najčešće završavaju krajnje kobno (smrću).  Glumci su, u sklopu predstave, sjetili se i ostalih nesretnih tinedžera te na taj način odali im počast. U predstavi je sudjelovala i Lara Janić, prijateljica pokojnog Luke Ritza, a predstava je nastala u veliku podršku i pomoć Lukinih roditelja, Suzane i Renea Ritz. Predstava se svima jako svidjela, a neke od nas je i posebno dirnula temom i snažnom izvedbom glumaca upotpunjenom odličnim odabirom glazbe.

U predstavi se izvodi i Lukina pjesma koju je, kao desetogodišnjak, napisao svom tati:

MOJ TATA

Mog tatolinu, kako ga ja volim zvati,

On je torba prepuna crteža i vica

Ideja, šala i svakojakih trica.

Što se masla tiče, svima je podmazan

U lijepim osobinama, svima je prikazan.

U dobroti svojoj, skoro se ugušio

Sve tvrđave velike, ljubavlju bi srušio.

Novac njegov mene uopće ne zanima

Pa što će mu kad ima toliko vrlina.

8. lipnja 2000.

          Pouka ove predstave je da nasilje rađa nasilje. Iskreno se nadam da je ova predstava bila pouka svima jer nasilje se može dogoditi i u našoj sredini te trebamo suzbiti bilo koji oblik nasilja i netolerancije kako ne bi postali dio našeg života.

                       Ana Blažević, VI.a