Izlet se planirao još u svibnju, ali zbog lošeg vremena bio je odgođen. Prijedlog da se izlet realizira početkom srpnja bio je dobar odabir jer je završena nastavna godina i time sve obaveze koje su djeca i učitelji imali.

Putovanje je započelo autobusom  u 5 sati iz Klenovnika, a od samog jutra pokazalo se da će biti dobro vrijeme. U autobusu djeca su imala priliku čuti podatke o našoj najdužoj planini Velebitu o kojima ih je upoznao vodič Tomislav. Učiteljica Marija ih je upoznala s meteorološkom postajom i obitelji Vukušić koju su kasnije posjetili. Također učiteljica je ispričala zanimljivu legendu o Velebitu i jadranskom moru. Pedagoginja je najavila posjet botaničkom vrtu, a učenici su znali da je Velebitska degenija zaštitni znak Velebita. Učenici su puno toga čuli i naučili tijekom vožnje u autobusu. Sadržaji su se povezali s nastavom hrvatskog jezika, geografije, prirode, biologije i povijesti.

Nakon dolaska na parkiralište na Zavižanu slijedila je priprema za uspon na Veliki Zavižan. Prvo su se provjerile gojzerice, a zatim i druga oprema. Vodič je naglasio pravilno kretanje u grupi, a ulogu pomoćnog vodiča preuzeo je vodič pripravnik Goran. Tijekom uspona vodič je pokazivao okolne vrhove Sjevernog Velebita. Po dolasku na sami vrh na visini 1676 nadmorske visine uslijedio je pogled koji „oduzima dah“, s jedne strane Jadransko more, a s druge predivna priroda i vrhovi Velebita. Tako su sudionici izleta mogli vidjeti vrhove poput: Balinovca, Velikog Pivčevca, Malog i Velikog Rajinca, Golubića, Lisca, Gromovače, Vratarskog kuka, Rožanskog vrha, Velike Kose, Vučjaka i planinarskog doma pod njim. U daljini su se vidjeli Šatorina, Kula i Klek na kojem su učenici bili u svibnju. Od otoka vidjeli su Krk, Cres, Lošinj, Rab, Pag, Prvić, Goli otok i Grgur, a u daljini obrisi otoka Silbe, Oliba i Premude. Silazak je bio istim putem nakon kojeg je slijedila šetnja po Velebitskom botaničkom vrtu koji se nalazi na visini od 1480 metara. Šetnja vrtom bila je jedinstvena, cvijeće je bilo u punom cvatu, tako su vidjeli: runolist, sibireju, velebitski klinčić i mnoge druge biljke. Učiteljice i roditelji tražili su Velebitsku degeniju, ali ju na žalost nisu pronašli. Poslije se doznalo od gospodina Drage Vukušića da je cvat već prošao, a da nije točno označena gdje je posađena radi stroge zaštite. Inače stanište Velebitske degenije je na Srednjem Velebitu, a u botanički vrt unio ju je čovjek. Nakon botaničkog vrta slijedio je uspon na Veliku Kosu, a zadnja destinacija izleta bio je planinarski dom. Po dolasku u dom, već prije je dogovoreno predavanje meteorološkog motritelja Drage Vukušića. Gospodin Vukušić upoznao je sudionike izleta o radu meteorološke postaje, o najvišoj i najnižoj temperaturi te izmjerenoj najvećoj visini snijega. Za vrijeme predavanje bilo je vrijeme da očita podatke i pošalje ih u Zagreb. O svom životu na Velebitu i ponekom anegdotom ispričao je učenicima koji s učiteljicom Marijom uređuju  školski lista Klen.

Na izletu su sudionici propješačili 5 km, uživali su u druženju, pričama, pogledima na vrhove i more kao i fotografiranju. Vrijeme je bilo ugodno, gospodin Drago je rekao da je 20 stupnjeva na Zavižanu.

Za osvojene vrhove Velikog Zavižana i Velike Kose te putovanje autobusom učenici i ostali sudionici počastili su se slasnim zalogajem u Burger Kingu na odmorištu Draganić. Ravnatelj je u ime škole počastio učenike sladoledom, a odrasle kavom. Na kraju putovanja vodič je pohvalio sve sudionike i zahvalio se svima. Ovo je bio 8 planinarski izlet za školsku godinu 2021./2022.

Pedagoginja je u autobusu provela i evaluaciju izleta među učenicima. Svi učenici ocijenili su izlet ocjenom odličan. Napisali su i svoje dojmove poput: „sve je super i želim da tako bude i sljedeći put“;  „najviše mi se svidjelo kada smo se penjali po kamenju na Veliku kosu“; „uživao sam u svim ljepotama našeg izleta; „meni se najviše svidjelo penjanje po kamenju i volio bih da se tako penjemo na više izleta“; „bilo je jako lijepo, zabavno i zanimljivo“; „bilo mi je lijepo i zabavno“; “ja sam jako zadovoljan, najbolje je bilo kada smo se uspinjali preko kamenih stijena na Veliku kosu; „bio je lijep i savršen izlet“; „najljepše mi je bilo kada smo se popeli na Zavižan i vidjeli more i dok smo išli u Burger King“.

Roditelj, Marina Smoljak poslala je svoje dojmove: „Teško je iskreno dočarati svaki trenutak proveden na planini, svaki uspon koliko god bio težak, ne može se mjeriti sa doživljajem s vrha, veličanstvenim pogledom, kada znaš da si uspio, a tim više ako ne spadaš u kategoriju profesionalnih planinara, pa je ponos još i veći. Bez iznimke mogu reći da je pogled sa Velikog Zavižana bio do sada najljepši koji sam vidjela i doživjela. Pogled na more, čak se osjetio sa vjetrom i onaj miris soli. A, da ne pričam o cvijeću koje smo vidjeli usput, biljke koje se mogu vidjeti samo na Velebitu. Iako je uspon bio zahtjevniji zbog kamenja, ponovila bih ga tisuću puta, te se nadam da bude još prilike da ponovno posjetim taj dio, a također i druge vrhove Velebita. Zahvalna sam našim vodičima da daju priliku i roditeljima da se pridruže izletima s djecom, i preporučam svakome tko može da se pridruži idući put“.

Učiteljica Anita Husnjak napisala je: „Prije samog polaska na put na Zavižan miješali su se u meni osjećaji uzbuđenosti, jer po prvi put ću pobliže upoznati djelić Velebita, i osjećaji uznemirenosti hoću li uspjeti u usponu, neću li usporavati grupu koja me tako otvorenih ruku primila u svoje redove. Ali sve moje sumnje brzo su nestale. Osmjesi na licima grupe pune pozitivne vibracije, izvrsna organizacija puta, poučno vođenje iskusnog vodiča omogućila mi je da provedem prekrasan dan. Svi sudionici bodrili bi jedni druge, pazili jedni na druge, upozoravali se na moguće opasnosti i upućivali na prizore koje se nikako ne smije propustiti. Grupa je svojim ponašanjem pokazala da svi znaju što znači biti planinar.

Do neba sam zahvalna Ankici Gotić, organizatorici puta, što me pozvala da sudjelujem na ovom putu. Veselim se svakom novom druženju koji će organizirati“. 

Učiteljica Marija Konjević napisala je: Planinarski izlet na Velebit me oduševio i kao roditelja i kao učitelja. Uključena sam u planinarsku sekciju kao učitelj i član sam planinarskog kluba Ivanec kao roditelj prvenstveno zbog poruke koju šaljem djeci i učenicima, kao i zbog toga da svojim članstvom pružim dobar primjer. Uživam na organiziranim izletima i nije mi problem dati svoj doprinos i kao učitelj. Uvijek se pripremim za svaki izlet te sam se pripremila i za izlet na Klek kao i za izlet na Zavižan. Na putovanjima se rado uključim koliko mogu kao učitelj hrvatskoga jezika te ispričam učenicima pokoju priču, anegdotu ili legendu. S obzirom da se i sama nađem nekad u ulozi učenika, jer sam i ja na ovim izletima prvi put imala priliku posjetiti te naše prekrasne planine, tada se i ponašam kao učenik; učim i upijam sve što vidim i doživim. Naša su djeca posebno zahvalna na takvim izletima jer bismo ih sami teško financijski mogli ostvariti. Imaju tisuću pitanja i sretni su kada na njih dobiju odgovore. Kao učitelj eko-škole ponosna sam što tim izletima ne samo da promoviramo svoja školska uvjerenja, nego i uživamo kad vidimo da ih djeca prihvaćaju i prenose dalje na svoje roditelje i prijatelje. Svake smo godinom sve brojniji kao grupa zaljubljenika u prirodu te se na tim izletima osjećamo kao jedna mala, a opet velika, planinarska obitelj. Veseli me što se djeca sa svakog putovanja vraćaju prepuna dojmova i prekrasnih sjećanja koja će ponijeti sa sobom koračajući sigurnim koracima u svojem odrastanju. Izleti na Klek i Velebit bit će posebni, i zbog vedrog vremena koje nas je pratilo, i zbog prelijepih  prirodnih vizura i veselih planinarskih doživljaja. Jer kao što i Ivana Brlić Mažuranić kaže, a mi ćemo se s njom složiti, ''kad si sretan, i sunce za tobom žuri!''

                                                                                             A. G.

Izlet se planirao još u svibnju, ali zbog lošeg vremena bio je odgođen. Prijedlog da se izlet realizira početkom srpnja bio je dobar odabir jer je završena nastavna godina i time sve obaveze koje su djeca i učitelji imali.

Putovanje je započelo autobusom  u 5 sati iz Klenovnika, a od samog jutra pokazalo se da će biti dobro vrijeme. U autobusu djeca su imala priliku čuti podatke o našoj najdužoj planini Velebitu o kojima ih je upoznao vodič Tomislav. Učiteljica Marija ih je upoznala s meteorološkom postajom i obitelji Vukušić koju su kasnije posjetili. Također učiteljica je ispričala zanimljivu legendu o Velebitu i jadranskom moru. Pedagoginja je najavila posjet botaničkom vrtu, a učenici su znali da je Velebitska degenija zaštitni znak Velebita. Učenici su puno toga čuli i naučili tijekom vožnje u autobusu. Sadržaji su se povezali s nastavom hrvatskog jezika, geografije, prirode, biologije i povijesti.

Nakon dolaska na parkiralište na Zavižanu slijedila je priprema za uspon na Veliki Zavižan. Prvo su se provjerile gojzerice, a zatim i druga oprema. Vodič je naglasio pravilno kretanje u grupi, a ulogu pomoćnog vodiča preuzeo je vodič pripravnik Goran. Tijekom uspona vodič je pokazivao okolne vrhove Sjevernog Velebita. Po dolasku na sami vrh na visini 1676 nadmorske visine uslijedio je pogled koji „oduzima dah“, s jedne strane Jadransko more, a s druge predivna priroda i vrhovi Velebita. Tako su sudionici izleta mogli vidjeti vrhove poput: Balinovca, Velikog Pivčevca, Malog i Velikog Rajinca, Golubića, Lisca, Gromovače, Vratarskog kuka, Rožanskog vrha, Velike Kose, Vučjaka i planinarskog doma pod njim. U daljini su se vidjeli Šatorina, Kula i Klek na kojem su učenici bili u svibnju. Od otoka vidjeli su Krk, Cres, Lošinj, Rab, Pag, Prvić, Goli otok i Grgur, a u daljini obrisi otoka Silbe, Oliba i Premude. Silazak je bio istim putem nakon kojeg je slijedila šetnja po Velebitskom botaničkom vrtu koji se nalazi na visini od 1480 metara. Šetnja vrtom bila je jedinstvena, cvijeće je bilo u punom cvatu, tako su vidjeli: runolist, sibireju, velebitski klinčić i mnoge druge biljke. Učiteljice i roditelji tražili su Velebitsku degeniju, ali ju na žalost nisu pronašli. Poslije se doznalo od gospodina Drage Vukušića da je cvat već prošao, a da nije točno označena gdje je posađena radi stroge zaštite. Inače stanište Velebitske degenije je na Srednjem Velebitu, a u botanički vrt unio ju je čovjek. Nakon botaničkog vrta slijedio je uspon na Veliku Kosu, a zadnja destinacija izleta bio je planinarski dom. Po dolasku u dom, već prije je dogovoreno predavanje meteorološkog motritelja Drage Vukušića. Gospodin Vukušić upoznao je sudionike izleta o radu meteorološke postaje, o najvišoj i najnižoj temperaturi te izmjerenoj najvećoj visini snijega. Za vrijeme predavanje bilo je vrijeme da očita podatke i pošalje ih u Zagreb. O svom životu na Velebitu i ponekom anegdotom ispričao je učenicima koji s učiteljicom Marijom uređuju  školski lista Klen.

Na izletu su sudionici propješačili 5 km, uživali su u druženju, pričama, pogledima na vrhove i more kao i fotografiranju. Vrijeme je bilo ugodno, gospodin Drago je rekao da je 20 stupnjeva na Zavižanu.

Za osvojene vrhove Velikog Zavižana i Velike Kose te putovanje autobusom učenici i ostali sudionici počastili su se slasnim zalogajem u Burger Kingu na odmorištu Draganić. Ravnatelj je u ime škole počastio učenike sladoledom, a odrasle kavom. Na kraju putovanja vodič je pohvalio sve sudionike i zahvalio se svima. Ovo je bio 8 planinarski izlet za školsku godinu 2021./2022.

Pedagoginja je u autobusu provela i evaluaciju izleta među učenicima. Svi učenici ocijenili su izlet ocjenom odličan. Napisali su i svoje dojmove poput: „sve je super i želim da tako bude i sljedeći put“;  „najviše mi se svidjelo kada smo se penjali po kamenju na Veliku kosu“; „uživao sam u svim ljepotama našeg izleta; „meni se najviše svidjelo penjanje po kamenju i volio bih da se tako penjemo na više izleta“; „bilo je jako lijepo, zabavno i zanimljivo“; „bilo mi je lijepo i zabavno“; “ja sam jako zadovoljan, najbolje je bilo kada smo se uspinjali preko kamenih stijena na Veliku kosu; „bio je lijep i savršen izlet“; „najljepše mi je bilo kada smo se popeli na Zavižan i vidjeli more i dok smo išli u Burger King“.

Roditelj, Marina Smoljak poslala je svoje dojmove: „Teško je iskreno dočarati svaki trenutak proveden na planini, svaki uspon koliko god bio težak, ne može se mjeriti sa doživljajem s vrha, veličanstvenim pogledom, kada znaš da si uspio, a tim više ako ne spadaš u kategoriju profesionalnih planinara, pa je ponos još i veći. Bez iznimke mogu reći da je pogled sa Velikog Zavižana bio do sada najljepši koji sam vidjela i doživjela. Pogled na more, čak se osjetio sa vjetrom i onaj miris soli. A, da ne pričam o cvijeću koje smo vidjeli usput, biljke koje se mogu vidjeti samo na Velebitu. Iako je uspon bio zahtjevniji zbog kamenja, ponovila bih ga tisuću puta, te se nadam da bude još prilike da ponovno posjetim taj dio, a također i druge vrhove Velebita. Zahvalna sam našim vodičima da daju priliku i roditeljima da se pridruže izletima s djecom, i preporučam svakome tko može da se pridruži idući put“.

Učiteljica Anita Husnjak napisala je: „Prije samog polaska na put na Zavižan miješali su se u meni osjećaji uzbuđenosti, jer po prvi put ću pobliže upoznati djelić Velebita, i osjećaji uznemirenosti hoću li uspjeti u usponu, neću li usporavati grupu koja me tako otvorenih ruku primila u svoje redove. Ali sve moje sumnje brzo su nestale. Osmjesi na licima grupe pune pozitivne vibracije, izvrsna organizacija puta, poučno vođenje iskusnog vodiča omogućila mi je da provedem prekrasan dan. Svi sudionici bodrili bi jedni druge, pazili jedni na druge, upozoravali se na moguće opasnosti i upućivali na prizore koje se nikako ne smije propustiti. Grupa je svojim ponašanjem pokazala da svi znaju što znači biti planinar.

Do neba sam zahvalna Ankici Gotić, organizatorici puta, što me pozvala da sudjelujem na ovom putu. Veselim se svakom novom druženju koji će organizirati“. 

Učiteljica Marija Konjević napisala je: Planinarski izlet na Velebit me oduševio i kao roditelja i kao učitelja. Uključena sam u planinarsku sekciju kao učitelj i član sam planinarskog kluba Ivanec kao roditelj prvenstveno zbog poruke koju šaljem djeci i učenicima, kao i zbog toga da svojim članstvom pružim dobar primjer. Uživam na organiziranim izletima i nije mi problem dati svoj doprinos i kao učitelj. Uvijek se pripremim za svaki izlet te sam se pripremila i za izlet na Klek kao i za izlet na Zavižan. Na putovanjima se rado uključim koliko mogu kao učitelj hrvatskoga jezika te ispričam učenicima pokoju priču, anegdotu ili legendu. S obzirom da se i sama nađem nekad u ulozi učenika, jer sam i ja na ovim izletima prvi put imala priliku posjetiti te naše prekrasne planine, tada se i ponašam kao učenik; učim i upijam sve što vidim i doživim. Naša su djeca posebno zahvalna na takvim izletima jer bismo ih sami teško financijski mogli ostvariti. Imaju tisuću pitanja i sretni su kada na njih dobiju odgovore. Kao učitelj eko-škole ponosna sam što tim izletima ne samo da promoviramo svoja školska uvjerenja, nego i uživamo kad vidimo da ih djeca prihvaćaju i prenose dalje na svoje roditelje i prijatelje. Svake smo godinom sve brojniji kao grupa zaljubljenika u prirodu te se na tim izletima osjećamo kao jedna mala, a opet velika, planinarska obitelj. Veseli me što se djeca sa svakog putovanja vraćaju prepuna dojmova i prekrasnih sjećanja koja će ponijeti sa sobom koračajući sigurnim koracima u svojem odrastanju. Izleti na Klek i Velebit bit će posebni, i zbog vedrog vremena koje nas je pratilo, i zbog prelijepih  prirodnih vizura i veselih planinarskih doživljaja. Jer kao što i Ivana Brlić Mažuranić kaže, a mi ćemo se s njom složiti, ''kad si sretan, i sunce za tobom žuri!''

                                                                                             A. G.