Dragi učenici, roditelji i prijatelji hrvatskoga jezika, dobrodošli!

Nalazite se na stranici posvećenoj hrvatskome jeziku, kao našem materinjem jeziku, ali i kao jeziku kojega kao predmet učimo u školi. Nadam se da će vam ovaj kutak  ponuditi mnoštvo korisnih podataka, zanimljivosti, vježbi i poveznica koje možete istraživati i sami. 

Lijep pozdrav,

Marija Konjević, prof.

         HRVATSKI JEZIK

    U tebi sam vijek svoj proživio,
    Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
    Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
    Polako sam te, uz trud, osvojio.

    Povede ti me i gdje nisam bio.
    Na vrhu gore i na kraju gata,
    U kolibici, u kući od zlata
    Svuda je meni glas tvoj žuborio.

    Htio sam biti glazbalo na kome
    Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
    Rojevi riječi u govoru tvome.

    Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
    Da u tebi dišem i da živim s tobom,
    I onda kad me više biti neće.

                                        Vladimir Nazor, 1942.

“Jezik je živa snaga kojom je vezana ne samo kultura, nego i postojanje jednog naroda.” 

Ivo Andrić

Korisne poveznice za učenje hrvatskog jezika:

http://www.skole.hr/ *** Portal za škole

http://ihjj.hr/ *** Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

http://www.cool-school.net/index.php *** Cool School

http://www.poezijaonline.com/ *** Poezija Online

http://webograd.tportal.hr/Miha29/pocetnastranica *** Hrvatski po Rebi

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=main *** Hrvatski jezični portal

http://www.croatianhistory.net/glagoljica/dpg.html *** Društvo prijatelja glagoljice

https://sites.google.com/site/mojamucionica/home *** Moja (m)učionica

U zraku oblak,

Bijeli kao snijeg,

Pliva na nebu.

                    Valentina Lazar, 6.r.  

Kanta mi reče:

Ti moraš skupljat' smeće,

A ne bacati!

                  Anamaria Kocijan, 6.r.

Kroz prozor viri

Promrzli vrapčić malen.

Mrvice traži.

                            Ivan Divjak, 7.r.

K'o suncokreti,

Hrabri biti i moći

Sve preživjeti!

                      Nikolina Ernečić, 5.r.

Jutarnjom rosom

Cvijet se zarosio

Kao da plače.

                Denis Patrčević, 5.r.

Valovi plove

Tužno i maglovito.

Vjetrove love.

                Lana Lamot, 5.r.

Trava sad viri

Ispod snijega bijelog.

Kao dijete.

                  Petar Škvarić, 6.r.

Maleni cvijet ,

Danju veselo mašta,

Spava noću.

                   Ivana Kolačko, 6.r.

Hrvatski volim,

Iz druge perspektive,

Pa teško nije!

                   Karlo Kukec, 6.r.

Zima odlazi,

A proljeće dolazi.

Sreću donosi.

                    Alen Pavlić, 8.r.

More je mirno.

Vlada tišina koja

Uznemiruje.

                       Vedran Ribić, 8.r.

More šapuće

Svojim starim ribama

Pjesmice tužne.

                    Matija Bunić, 8.r.

Šume se bude,

Osmjehnulo se sunce -

Evo proljeća!

                  Monika Cuković, 8.r.

Ljudska dobrota

Nevidljiva je oku –

Otvori srce!

                  Matea Friščić, 8.r.

Lirske ljubavne pjesme naših učenika:

Moja prva ljubav

Ja sam pronašla ljubav pravu,

Kao rijeku Dravu.

Viđala je svaki dan,

Sanjala je svaki san.

Hodala sam oko nje,

Pružila joj ruke dvije.

Šaptala joj riječi slatke,

Pružila joj sve podatke.

                                       Maja Cerovčec, 5.r.

LJUBAV

Ljubav je

Kad voliš jako

I želiš da je uvijek tako.

Ljubav je

Kad sjajiš u očima

I ne spavaš noćima.

Ljubav je

Kad srce kuca snažno

I ništa drugo više nije važno.

Ljubav je

Kad su misli daleko

Jer znaš da te čeka netko.

                              Lana Đula, 5.r.

MOJA VOLJENA OSOBA

Moja voljena osoba ima smeđu kosu

I malo pjegica na nosu,

I još k tome ne voli rosu.

Jako je vitka

I slatka kao šunka iz ovitka.

Ona ima predivne zube

I mama joj je iz Kube.

Ja nju jako volim

I da dugo budemo zajedno,

To Boga molim.

                                     Mateo Videc, 5.r.

JEDNA LJUBAVNA

Ljubav je lijepa,

Ljubav je slijepa,

Vrckava, slatka

I ružičasta.

Ponekad boli,

Kad te ona ne voli,

Rasplače, rastuži,

I sve nade slomi.

Pa ipak,

Ona je sve ono

Što nas pokreće,

Što nam krila daje

I u nebo vine, u visine…

                                     Danijel Oštarjaš, 5.r.

MOJ GENETSKI KOD

Svaki čovjek barem jednom se pita

gdje se u njemu genetski kod skita.

Zbog njega svaki se čovjek razlikuje,

jer kako bi bilo da jedan na drugog nalikuje?

Zapravo on nam svima samo uslugu pravi,

no ponekad se zbuni i nekome grešku napravi.

Tako se javljaju greške tog smotanog koda,

kada netko, na primjer, na jednu stranu hoda.

Zbog njega netko cijelog života muca,

a nekome se pak po cijele dane štuca.

Netko možda predugačak jezik ima,

dok drugima u pjesmi nikad rima ne štima.

I kada takvu grešku ljudi primijete,

odmah se jedne činjenice sjete;

nisu oni ni dužni ni krivi

što u njima greška genetskog koda živi.

Al' ako mene pitate, dragi moji,

reći ću vam kako kod mene stvar stoji:

oči mi ne stoje na hek,

a niti nos na šrek,

glava mi ne visi ni na jednu stranu,

niti imam ikakvu govornu manu.

Zahvaljujem svemiru što sam ženskog roda,

stoga je ljepota odlika mog genetskog koda.

No jedna se greška potkrasti ipak morala,

u trenutku kad se moja malenkost rodila,

zločesta je lijenost po svijetu hodala.

                                                   Matea Friščić, 8.r.