Osnovna škola "Grohote" Grohote

KAKO SAM ZAVOLIO HAJDUK

Svako dite u Dalmaciji rano nauči volit Hajduk. Ja se jedva sićan kako sam ja zavolija Hajduka i nogomet, toliko je dugo u meni taj osjećaj da sam s rođenjem posta vječni Hajdukovac.

Kad sam bija skroz mali, nekako prirodno san se počeja zanimat za balun. Svašta su mi davali u ruke, ali samo se balun lipija za moje noge i ruke. Onda su mi mater i ćaća počeli pričat o Hajduku, kako je to slavan klub s bogatom povišću, a ja san odma zamišlja kako bi bilo lipo otić jednom na utakmicu. Onaj osjećaj kad me ćaća odveja na utakmicu, pamtit ću do kraja života. Cili šušur prije i posli utakmice, pa moj strah i ponos kad san uša na stadion, pa gledanje na teren i navijanje...

Žaj mi je šta sad Hajduk nije jak klub, ali Torcida i svi kojima je Hajduk u srcu uvik tako snažno navijaju za njega, da se Hajduk jednostavno mora sredit. Mi smo jednini navijači koji i kad izgubimo utakmicu, navijamo ka ludi i opet nekako ne padamo u depresiju, ma koliko nam izbužali mrežu. A kad dobijemo, posebno neki jači klub, onda fešta traje danima. Svi su sritni i zadovoljni ka da su dobili iljade kuna na lotu. A priča o utakmici bude glavna tema svih razgovora, barem muških.

Ja već sad znan da ću cili život ić na Hajduka, da neću odustat od navijanja i da mi je ušlo u krv volit Hajduk, ka šta volin svoje Slatine i cilu Dalmaciju.

Jure Ljubica, 5. razred

Mentor: Marina Ležaja

OŠ Slatine, Slatine