Osnovna škola "Grohote" Grohote

Iz svijeta kukaca oko Lokve opazili smo u niskom raslinju crvenu stjenicu, Scantius aegyptius koja se lako uoči zbog svoje upozoravajuće crvene boje, brojne mrave, kukca zlatno zelene boje poznatijeg pod nazivom zlatar ili zlatna mara, Cetonia aurata, skakavce. Vidjeli su mnoge leptire od kojih su uspjeli slikati plavog admirala, Limenitis reducta te prugasto jedarce, Iphiclides podalirius.

Plavi admiral (Limenitis reducta)

Prugasto jedarce (Iphiclides podalirius)

Primijetili smo kako oko vode u proljeće lete često vretenca. Uglavnom se radi o vretencu izrazito plave boje te je moguće da se radi o vrsti veliki car, Anax Imperator. Jedinku druge vrste vretenaca naziva strijelac velikog tijela, Libellula depressa fotografirali su na stijeni. Iako vretenca lete oko vode, nismo pronašli niti jednu njihovu ličinku u vodi niti ostatke presvlačenja na okolnom raslinju.

Strijelac velikog tijela (Libellula depressa)

Osim vretenaca, oko vode smo vidjeli leteće kukce dugog tijela i prozirnih krila koji jako privlače pažnju. Radi se o vrsti koja pripada mrežokrilcima, a koji također dio života (u stadiju ličinke) provode u vodi. Ni njihove ličinke nisu pronašli.

Više puta smo primjetili više jedinki zemnog  bumbara, Bombus terrestris kako marljivo oprašuje cvjetove biljaka oko Lokve.

Zemni  bumbar (Bombus terrestris)

Jednom prilikom uspjeli smo snimiti kukca gazivodu, Hydrometra stagnorum na površini vode. Viđen je pri samo jednom posjetu Lokvi.

Iako je stariji stanovnici tvrde kako je nekada u Lokvi živio vodeni kornjaš (prema zapisima vjerojatno škofovska kapa, Cybister leteralimarginalis) učenici su zaključiti kako više ne živi u našoj Lokvi. Razlog tome zasigurno su useljene invazivne vrste kornajča i riba.

Na nešto većoj udaljenosti od Lokve (više desetaka metara) uočili smo zanimljive leptire koje moramo spomenuti smeđi pjegavac, Hamaeris lucina i veliko noćno paunče, Saturnia pyri koji nosi titulu najvećeg europskog moljca.

Smeđi pjegavac (Hamaeris lucina)

Veliko noćno paunče (Saturnia pyri)

Na više mjesta blizu same vode Lokve pronašli smo paukove mreže, ali njihove vlasnike nisu uspjeli dobro vidjeti te je teško nagađati o kojoj je vrsti riječ.

Paukova mreža

U samoj Lokvi nije pronađen niti jedan predstavnik puževa, školjkaša, rakova, ličinki kukaca, kukaca niti njihovi ostatci već jedino maločetinaš Tubifex.

Vrlo često, pri približavanju učenika Lokvi dogodilo bi se bučno iznenađenje. Jato od desetak jedinki fazana, Phasianus colchicus, prestrašeno bi odletio. Na lokvu bi dolazili kako bi se napili, ali bilo je situacija gdje su se jednostavno odmarali među gustim raslinjem.

U blizini Lokve vidjeli smo jednu malu pticu crvenkastog trbuha. Vjerojatno se radi o crvendaću, Erithacus rubecula, ali ostale vrste nismo opazili.

Očekivali smo u Lokvi ili oko nje vidjeti jedinog otočkog vodozemca, žabu zelenu krastaču, Bufo viridis. Vrlo dobro znamo da se ona useli u svaku vodenu akumulaciju. Često se lokalni stanovnici moraju boriti da im umjesto turista ne zauzme bazene. Ipak, odrasle jedinke i njihova jaja u vodi nismo pronašli. Zar je moguće da su doseljene kornjače i ribe „otjerale“ tako upornu vrstu?

Pri jednom posjetu Lokvi bili smo jako tihi pa su opazili kretanje ispod gusto nataloženog biljnog materijala nekoliko metara od površine vode. Znatiželja ih je natjerala da budu brzi. Uspjeli smo vidjeti jako veliko dlakavo biće dugog repa koje je pobjeglo u pukotine između ostataka kamenja nekada davno sagrađenog zida Lokve. S obzirom na veličinu zaključili smo da se možda radi o štakoru, Rattus rattus, kojeg inače ima na otoku.

U Lokvu su ljudskom rukom unesene alohtone (vrste koje ne žive prirodno na staništu) invazivne vrste koje su potpuno poremetile životni ciklus na staništu i istrijebile mnoge autohtone vrste. Radi se o više jedinki dviju podvrsti vodene kornjače, Trachemys scripta i više desetaka jedinki zlatnih ribica, Carassius auratus. Zlatne ribice su različitih boja, oblika i veličina što upućuje na prisutnost više podvrsta.

Moramo naglasiti kako smo se trudili biti pravi istraživači i fotografirati što više jedinki. Takav posao nije nimalo lak. Životinje jednostavno ne žele pozirati.

Sve objavljene fotografije i videozapisi isključivo su rad učenika od 1. do 8. razreda.