Osnovna škola "Grohote" Grohote

Od kada djeluje vaša Udruga?

Od 2002. neformalno, a od 2007. i formalno u Dragodidu, u Komiži, na Visu, dok je danas sjedište u Šapjanima, u Istri.

Što joj je cilj?

Promocija, zaštita i revitalizacija tradicijske arhitekture. Poticanje volonterizma i prijenos vještine gradnje suhozida kao nematerijalne baštine Republike Hrvatske.

Koliko članova broji Udruga i odakle su uglavnom?

Ima nas četrdesetak i iz svih smo krajeva Hrvatske.

Kako ste naučili graditi bunju?

Od starog meštra, pok. Barba Andrije Suića-Vlahova iz Komiže.

Je li je teško graditi?

Naravno da je teško, ali lipo.

Koliko će trajati gradnja bunje ispred škole?

Gradnja će se odvijati u dvije faze. Prva je završena i trajala je 5 dana. Nastavit će se na jesen, iduće školske godine.

Koliko ste bunja do sada napravili na Šolti?

Ni jednu, a nisu ni Šoltani. Dapače, neke su i srušili. 2016. godine premjestili smo jednu kućicu na novoj trasi ceste koja se gradi, ali ovakvu bunju nikada do sada nismo gradili na Šolti.

Jeste li u suradnji s još nekim školama izgradili bunju i prenijeli vještinu gradnje ovakve poljske kućice?

Godišnje imamo oko 30-tak radionica i surađujemo sa školama, fakultetima, vrtićima, nacionalnim parkovima, udrugama civilnog društva, ali još nikad nismo gradili bunju ispred neke škole i zajedno s učenicima. Ova kod vas je jedinstven primjer.

Kakve ćete dojmove ponijeti sa Šolte?

Lipe! Kao prosvjetni radnik, učitelj povijesti, s obzirom na dugogodišnje iskustvo organiziranja radionica, doživio sam veliku osvještenost šoltanske djece i zrelost da promatraju tradicijsku baštinu kao sastavnicu svog života na otoku koja bi bila zdravija, održivija.

Hvala svima u školi na susretljivosti, posebno učenicima što su svaki na svoj način dali obol i ugradili dio sebe u ovu njihovu bunju – poljsku kućicu.

Nera Dea Balić, 8. razred, učiteljica Mirjana Stanić

Dojmovi učenika/učenica za vrijeme gradnje bunje ispred škole

Mislim da je ovaj projekt zanimljiv i koristan jer ćemo nešto naučiti i moći prenijeti drugima kao zanimljivo iskustvo.

Lina Blagaić, 6. razred

Drago mi je što sam sudjelovala u ovakvom projektu jer sam mogla naučiti nešto što do sada nisam znala. Htjela bih da ovakvih i sličnih projekata bude još više.

Petra Begović, 6. razred

Moji dojmovi u sudjelovanju gradnje bunje su dobri, čak odlični! Mislim da je nije lako graditi, ali se isplati.

Antonio Lovrinčević, 8. razred

Zadovoljan sam i puno mi znači pomaganje u gradnji bunje. Kad budem prolazio blizu škole podsjećat će me o ovoj zanimljivoj gradnji. Pokušao sam slažući kamen na kamen unijeti dosta truda. Uživao sam.

Duje Vješnica, 8. razred

Bio mi je gušt. Zanimljivo je graditi u kamenu. Naučio sam puno i mislim ovo iskustvo podijeliti s tatom.

Dragan Marković, 8. razred

Mislim da je gradnja bunje dobra ideja, ali hoće li se i kada završiti? Drago mi je da sam bio dio tog projekta.

Marin Elezović, 7. razred

Imam iskustva u radu s kamenom. Učio sam gledajući tatu koji je uspješan u tome. Bila mi je radost. Drago mi je da sam i ja pomagao u gradnji školske bunje.

Angelo Bezić, 5. razred

Bunje-poljske kućice, suhozidi i japjenice

Otok Šoltu već u antici spominje grčki geograf Pseudoskilak (IV. st. pr. Kr.) pod nazivom Ὀλύντα (Olynta), a poslije rimski pisci kao Solenta, Solentia, Solentij. Značenje imena je bio naziv za nedozrelu smokvu. Premda je otok zarana bio naseljen na području Šolte pronađeno je malo arheoloških nalaza iz ilirskoga doba, ali prve legende su povezane s Ilirima čija je kraljica Teuta, prema legendi imala utvrdu iznad uvale Senjska, na južnoj strani otoka, čiji su ostaci još vidljivi. Iz rimskoga razdoblja potječu ostaci nekoliko naselja te više predmeta i kamenih natpisa.

U unutrašnjosti otoka, u makiji, na području gdje je nekad bilo polje, nalaze se bunje. Ove poljske kućice su nekad služile za zaštitu od kiše težacima u polju. Osim bunja naši "stari" su gradili , a i koristili japjenice u kojima se palilo vapno. Taj proces je trajao dugo, i do dva tjedna. Nekim je Šoltanima to bio dobar izvor zarade jer su japno prodavali diljem Dalmacije kako bi prehranili svoje mnogobrojne obitelji.

Suhozidi su također Šoltanima bili od važnosti i koristi, a gradile su ih vrijedne ruke šoltanskih pradjedova, djedova i očeva. Suhozid je građevina od prirodnog kamena bez korištenja vezivnog materijala.
Vještina gradnje suhozida i suhozidnih građevina tradicijsko je nasljeđe mediteranskog prostora još iz prapovijesnih vremena. Ova drevna vještina gradnje oblikovala je Dalmaciju kakva je danas. Stoljećima su marljive  težačke ruke vadile iz zemlje i polagale kamen na kamen  stvarajući impresivne građevine povezane samo ljudskom dovitljivošću. Tisuće metara zemljišnih suhozidnih ograda, gospodarski i stambeni objekti, gustirne i putevi stoje kao spomenici ljudskog truda i mudrosti žitelja naših otoka i priobalja.
Možemo, dakle, reći da je suhozidna gradnja osnovni element kulturnog krajolika hrvatskog primorja.

Lina Blagaić, 6. razred