Osnovna škola "Grohote" Grohote

Kako u petrodi ko škarpelinu, tako i u gori ko poljoprivredniku. Reko bi uon "poluprivredniku". U njega je uvik bila manjo produktivnost.

Sad biste vi rekli kako je Mote živi ko svaki dalmatinac i kako tuode nimo ništa čudno.

Pomalo. Ne prište. Pri nego je nuono Mote posto nerodnik tukalo ga je hodit u skulu. Sa jedanaest godin završi je treći razred osnovne skule. A pogodte koji je razred završi sa dvonaest godin? Drugi.

E, nison pijana! Niti ste vi gluhi. Muoj nuono je iskoristi drugi svjetski rat, Afriku i svuoj moli rijest da bi se već u počijetku svojega života odmori. I to od skule. Uvik je štovo odmor. Od bilo čega.

Sad ću van isprovjat priču o mojiemu nuonotu. Kad je imo dvonest godin. Ko jo sada.

Bila je 1944. godina. Drugi svjetski rat. Hodilo se u Afriku. U zbijeg. Uon i njeguov otac, priko Broča, brodon do Visa, po čekoli vezu za ukrcat se brodon put Afrike. Odredište Egipat, pustinja Elšat ki Englijezima da hi sposidu od rata i glodi.

Uspi je muoj nuono pogledot na Visu utakmicu Hajduka sa reprezentacijon britonske vuojske. Provjo mi je kako je Frane Matuošić imo šuc za ubit čovika. Za to su mu izvadili žile iz nuog. Ne razumin se u medicinu i ne bin se baš zaklijela da je tako, ali gušt ga je slušot kako provjo.

I prid partjencu za Elšat duošo likor. Priglijedo je ko je kapoc za put do Afrike, a ko ni. Nuonota ukrcalo na bruod, a oca mu ostavilo na Visu. Izdvojilo ga za u partizane.

I porti nuono Mote put Afrike ko sirota.

Puo godišća je tamo bi. Ni priskoči niti jedon obrok, ali se zato svaki don sakrivo u doba skule kojo se po razredima održovala u šatorima.

I na kraju ga ugledoli. Priveli, ispitali i nerijedili mu da se sutradon jovi u svuoj razred i nastavi školovanje. Nastavi!

Take muke, pričo mi nuono Mote: "Pogledo ti jo na ponistru šatora četvrtega razreda kad ono decimalni brojevi na ploči. Asti Isusa, Mote naj*** si."

"I pode mi napamet da bin muogo opet u treći razred. Išo ti jo na ponistru tega šatora kad no na ploči puta i dijeljeno. Nison ni loni to savlodo, a onda mi se učinilo još težje."

"I ode ti jo pogledot če se uči u drugemu razredu. Kad no na ploči piše 4+2=6. Ko buog! Ulizo ti jo unutra i pridstavi se ko novi učenik."

"Nako moli nikomu nison bi sumnjiv. I odškolovo ti se jo u Africi bez umorit se."

E sad, kako završit ovu priču?

Pito niki don muoj otac, mojiega nuonota, bi voli puoć u starački duom?

A muoj mu nuono odgovoro: "Nego čo! A ni vrime da se i jo jedon put u životu odmorin?"

Gea Plastić. 7. razred

Mentor: Josipa Mešin

OŠ Visoka, Split