Dječji Pričigin 2010.
Autor: Dragana Đurić, 16. 8. 2010.
Željka Alajbeg
U okviru četverodnevnog programa Festivala pričanja priča Pričigin, riči dijalekta iz pera mladih stvaratelja Splitsko-dalmatinske županije oživjele su na pozornici Gradskog kazališta lutaka Split. Nakon pjesničke smotre Ča-more-judi u kojoj je stih zadana forma, Pričagin postaje mjesto i prilika za drugačiji oblik sricanja čakavice.
Umjetnost iznošenja priče i ekspresivnost svih njenih sekvenci uvjetovane jedino jezičnom definiranošću, kulminaciju stiliziranosti doživjele su u svakoj autorskoj izvedbi. Trag vremena u kojem je dar pričanja bio okosnica života, lagano i nenametljivo, a tako trajno i žuđeno, utisnuo se u suvremenosti.
Klasifikacija pristiglih radova pokazala se kao vrlo zahtjevan zadatak. Među dvadesetak pristiglih radova u konkurenciju izvođenja na sceni izabrano je dvanaest koje po strogom pravilu PriČAgina mogu predstavljati isključivo sami autori. Uzimajući u obzir tematsku, idejnu i sadržajnu originalnost priče/koja ne plagira/, dijalektnu vrijednost/koja ne koketira sa književnim jezičnim izričajem/ i scensku ekspresiju/koja poznaje razliku interpretativne i glumačke izražajnosti/ izborno povjerenstvo u sastavu Ivan Tokić, Željka Alajbeg, Nila Kuzmanić Svete odlučilo se za dodjelu čak tri nagrade. Predsjednica izbornog povjerenstva Nila Kuzmanić Svete proglasila je tri najuspješnije priče PriČAgina :
1. Loza – Vinka Sviličić, učenica 6.r. OŠ Vis, Vis
2. Picigamuorti – Lea Mihaić, učenica 4.r. OŠ Pučišća, Pučišća
3. Virujen u sebe – Alen Vidan, učenik 8.r. OŠ Grohote, Grohote
Nagrade je dodijelio direktor, glavni inicijator i organizator festivala Petar Filipić.
Kako je pisma oduvik bila zivka o sna, zrcalo o duše, kalma o nevoje, lipota o srca, program je besprijekornim izvedbama oplemenila KLAPA ŠUŠUR.
Svako misto jema niki svoj leroj po kojemen trk života brenzaje, jema svoje jude po kojiman vrime notaje, jema svoje batude i gãčice kojiman vavik živost daje.
Batude i gãčice Splita, Solina, Slatina, Trogira, Visa, Brača i Šolte potvrdile su da jezični dijalektni identitet nije na umoru. Štoviše, njeguje se i oživotvoruje u pjesmi i priči nastaloj u okrilju čiste nesputanosti, iskrene senzibilnosti i jasnog pogleda – djeteta. Živost života upravo zato raduje, raznolikost bivstvovanja – oduševljava!
Virujen u se
Alen Vidan, 8. razred
Sidin i razmišljan. Razmišljan i sidin jerbo jedno ide s drugin. Smišljan ča ću sam sa sobon. Ča ću činit u budućnosti.
Gitara? Ne! To je samo kad te uvati voja, za gušt.
Proučavanje tica? Ne! Puno vaja čitat i učit.
Izrađivanje drvenih stvari? Previše truda.
Dok san se ja tako zabavja svojin misliman ka izdaleka čujen svog oca kako ništo govori materi. Je da san jedva čuja jer san bija u svon „filmu“, ali mi se učinilo da je reka: “Frane je otvorija judo klub i mislin da će ga nazvat Pivac.“
Kad su se u mozgu spojile riči u rečenicu sa menon se ništo dogodilo, a mozak je vrtija sto na sat. Judo!? Dobro je. More bit zabavno. Pražnjenje viška energije i agresije na pravo misto. To je to! Zavičen nasri tinela cili sritan, skočin i zavrtin se oko matere. A ona će na to: “Ča se dereš? Jesi li ti normalan?!“
Zamuka san. Ma pusti je. Uvik me zabrenza ili prizemlji. Smišljat ću i daje. To mi nikor ne more zaustavit. Zamislin kako bi bilo lipo postat judo prvak, poznat, slavan, svitski čovik.
Upisa san se u ti klub. Nabavija san kimono, strpa ga u torbu i trk do dvorane za judo. A tamo sve poznate face. Trening za terningon. Naša san sebe.
Nakon 15 miseci upornoga rada čuja san rečenicu trenera koja će me uvest u svit pobjednika i slavnih: „Za dva miseca idemo na turnir!“
Mahnito san počeja još više vježbat, učit, pamtit. Bija san uzbuđen ka nikad do sad.
Zapamtija san čak imena svih zahvata: uchi-mata, nago-sake, uki-goshi… Naučija san, zna ih opisat i pokazat. Posta san elita u svojoj klasi. Sljedeći dani su od uzbuđenja i radosti proletili.
Dan uoči natjecanja sebe san hrabrija: Ti si najboji. Znaš sve zahvate, sve pokrete, sve gardove. Ti si umitnik u onome ča radiš!
No sve se prominilo u momentu kad san zakoračija priko praga ogromne dvorane za natjecanja. Gledao san prvi meč. Bilo je nemilosrdno. Trgnuo me glas spikera: „Sljedeći meč je Alen Vidan protiv Stjepana Jurića za pola sata. “Iša sa mirnin i donekle „cool“ hodon, pun sebe i ponosa. Uša san u garderobu i počeja se prisvlačit. Iz hodnika se čulo“Onaj Stipe Jurić je prava životinja.Dosad je svakome suparniku slomio ruku pod izlikom – zanio sam se“.
Noge su mi se odsikle, nevoljko san stupija u ring. S druge strane on! Koncentrira san se i odlučno zauzeja svoj najjači gard.
On kada se igra sa menon. Bacija me ka malu curicu. Bija san bisan i željan osvete. Ponovno san krenija prema njemu, no on me ponovo bacija na pod. Brzo san se diga, malo zasta, promislija i krenija. Sada san ja zaglumija, a on se iznenadija. Ugleda san mu čuđenje na licu. Oborija san ga u momentu nepažnje. Bila je to moja igra.
Za ne virovat dobija san niku novu snagu. On na leđima,zbunjen, a ja iznad njega. Moja prva pobjeda! Sritan san! Ne mogu virovat! Čestitanja! Pohvale!
OŠ Grohote
Mentor: Mirjana Stanić
Raspored sati 5.-8.r. u 2023./24.-od 18.9.2023.
Raspored sati 1.-4. r. u 2023./24.-od 18.9.2023.
Raspored PRIJEVOZA učenike u šk.g.2023./24.
Raspored dežurstva u vrijeme velikog odmora 2023./24.
Dnevno dežurstvo učitelja i administrativno-tehničkog osoblja 2023./24.
Konzultacije i informacije za roditelje 2023./24._18.9.2023.
Sa Zebrom sigurno školu_slikovnica
Letak_Page1. za roditelje_Ponašanje u prometu
Letak_Page2. za vozače_Ponašanje u prometu
Letak_Page3. za djecu_Ponašanje u prometu
« Svibanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Obavijesti |
Obrazovni i e-časopisi |
Dnevni tisak |
Ukupno: 5391462
Ovaj mjesec: 404
Ovaj tjedan: 679
Danas: 84