Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Naši učenici su prisustvovali otvorenju izložbe likovnih ostvaraja učenika Zvonimira Baloga. Bio je to divan sat likovne kulture na kojem su se susrele generacije učenika iz 60.-tih godina 20.st. i učenici koji sada polaze našu školu.

Svakako posjetite ovu jedinstvenu izložbu koja će u atriju Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci biti otvorena do 28.svibnja 2022.

U nastavku možete pročitati predgovor izložbi. (...)

„Moj prvi zadatak bio je svidjeti se djeci. Znao sam, uspijem li u tome, uspjet ću i u svemu drugome. Nastavni sat, predavanje, nisam doživljavao kao posao, nego kao ljubavni sastanak, kao udvaranje. A što je logičnije negoli da se na rendesu simpatiju uzme za ruku?“

ZVONIMIR BALOG – IZ KNJIGE ŽIVOT (koja je još u rukopisu i priprema se za tisak), iz poglavlja o njegovim učiteljskim danima u rodnom selu Sv. Petru Čvrstecu

Kako li je bilo zabavno biti Balogov učenik?

Ovo se pitanje nameće na misao svakome tko je pročitao bar jednu Balogovu pjesmu i vidio neki likovni ostvaraj ovog velikog i svestranog umjetnika. Zamislimo sad kako je silna umjetnička energija dopirala do učenika u klupama malih seoskih škola u Svetom Petru Čvrstecu i Svetom Ivanu Žabnu.

„A sad da vidimo kako stojite s fućkanjem“, započeo sam jedan sat. „Sat i predmet koji slijedi zvat će se Fućka se meni.“ Razred se ponovno pretvorio u petardu. Praskali su od smijeha. „Ne, gospodo djeco, nismo rekli da ćemo se smijati, nego da ćemo fućkati. Smijanje je na rasporedu sutra.“

( iz knjige Život)

Učitelj Balog zasigurno je bio zanimljiva osoba, razigranog i vedrog duha. Koliko je volio svoj učiteljski poziv govori i činjenica da je likovne radove svojih učenika pomno čuvao svih ovih godina.

Zbirka sadrži 250 dječjih likovnih radova nastalih u periodu od 1958. do 1967. Zbirku je 2015. godine Osnovnoj školi „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno poklonila gospođa Ljubica Balog. Na izložbi je izloženo 50 radova koje je izabrala Manuela Vladić Maštruko.

Izloženi radovi prikazuju motive iz seoskog života, svakodnevice koja je bila dio života đaka. Tu su domaće životinje, seoska dvorišta, težak rad u polju. Motivi sela i djetinjstva duboko su zaorani u Balogovu svijest, često im se i sam vraćao u svojim pjesmama i likovnim radovima.

„Čovjek se formira prema pejzažu, prema kraju u kojem živi i onome što tamo nalazi. Bio sam okrenut prirodi, jer ničeg drugog tamo nije bilo. Nije bilo biblioteka, nije bilo galerija, ni kazališta, ni cirkusa,…” „Meni je preostalo samo cvijeće, trava, oblaci, šuma i potoci. Družeći se tako s prirodom zaljubio sam se u nju.“ govorio je Balog o svom djetinjstvu na selu. Tu istu zaljubljenost u prirodu prenosio je i na svoje đake.

Radovi su rađeni u slikarskim tehnikama tempera, akvarel i kolaž i crtačkim tehnikama olovka, tuš i pero. Učenici su na radovima, vješto vođeni Balogovom učiteljskom rukom, izuzetno uspješno pokazali likovne pojmove: ritam, kontrast, tekstura, kompozicija, perspektiva.

Motivima i odabirom boja slike podsjećaju na radove naivne umjetnosti koja u tom periodu doživljava svoj najveći zamah. Može se zaključiti da je Balog bio učitelj kojem je uspjeh djeteta- umjetnika bio izuzetno bitan. Prema kvaliteti radova i detaljima vidljivo je da su likovni radovi nastajali uz stručno vodstvo iznimnog likovnog pedagoga, u njih je uloženo puno truda i strpljenja malih ruku.

 Svijet i vrijeme ovjekovječeni na slikama i crtežima davno su nestali, no potezi kistom i olovkom svjedoče o trenucima interakcije između učenika i motiva, učeničkog poimanja stvarnosti i vlastitog umjetničkog otkrivanja. Svjedoče o trenucima interakcije između učenika i učitelja Baloga koji otvara učeniku novi umjetnički pogled na svijet svakodnevice. To su iznimno značajni trenuci jer su zasigurno utjecali na svakog učenika koji je imao tu čast i privilegiju biti Balogov đak.

„Mladima bih poručio da se ne daju istjerati tako lako iz djetinjstva, neka budu što dulje tamo, a ako već budu protjerani, neka ne zaborave da bi život trebalo urediti tako da on izgleda kao neka igra.“ (Zvonimir Balog)

U Križevcima, svibanj 2022.                                                     Ivančica Podhraški, učiteljica likovne kulture

Naši učenici su prisustvovali otvorenju izložbe likovnih ostvaraja učenika Zvonimira Baloga. Bio je to divan sat likovne kulture na kojem su se susrele generacije učenika iz 60.-tih godina 20.st. i učenici koji sada polaze našu školu.

Svakako posjetite ovu jedinstvenu izložbu koja će u atriju Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci biti otvorena do 28.svibnja 2022.

U nastavku možete pročitati predgovor izložbi. (...)

„Moj prvi zadatak bio je svidjeti se djeci. Znao sam, uspijem li u tome, uspjet ću i u svemu drugome. Nastavni sat, predavanje, nisam doživljavao kao posao, nego kao ljubavni sastanak, kao udvaranje. A što je logičnije negoli da se na rendesu simpatiju uzme za ruku?“

ZVONIMIR BALOG – IZ KNJIGE ŽIVOT (koja je još u rukopisu i priprema se za tisak), iz poglavlja o njegovim učiteljskim danima u rodnom selu Sv. Petru Čvrstecu

Kako li je bilo zabavno biti Balogov učenik?

Ovo se pitanje nameće na misao svakome tko je pročitao bar jednu Balogovu pjesmu i vidio neki likovni ostvaraj ovog velikog i svestranog umjetnika. Zamislimo sad kako je silna umjetnička energija dopirala do učenika u klupama malih seoskih škola u Svetom Petru Čvrstecu i Svetom Ivanu Žabnu.

„A sad da vidimo kako stojite s fućkanjem“, započeo sam jedan sat. „Sat i predmet koji slijedi zvat će se Fućka se meni.“ Razred se ponovno pretvorio u petardu. Praskali su od smijeha. „Ne, gospodo djeco, nismo rekli da ćemo se smijati, nego da ćemo fućkati. Smijanje je na rasporedu sutra.“

( iz knjige Život)

Učitelj Balog zasigurno je bio zanimljiva osoba, razigranog i vedrog duha. Koliko je volio svoj učiteljski poziv govori i činjenica da je likovne radove svojih učenika pomno čuvao svih ovih godina.

Zbirka sadrži 250 dječjih likovnih radova nastalih u periodu od 1958. do 1967. Zbirku je 2015. godine Osnovnoj školi „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno poklonila gospođa Ljubica Balog. Na izložbi je izloženo 50 radova koje je izabrala Manuela Vladić Maštruko.

Izloženi radovi prikazuju motive iz seoskog života, svakodnevice koja je bila dio života đaka. Tu su domaće životinje, seoska dvorišta, težak rad u polju. Motivi sela i djetinjstva duboko su zaorani u Balogovu svijest, često im se i sam vraćao u svojim pjesmama i likovnim radovima.

„Čovjek se formira prema pejzažu, prema kraju u kojem živi i onome što tamo nalazi. Bio sam okrenut prirodi, jer ničeg drugog tamo nije bilo. Nije bilo biblioteka, nije bilo galerija, ni kazališta, ni cirkusa,…” „Meni je preostalo samo cvijeće, trava, oblaci, šuma i potoci. Družeći se tako s prirodom zaljubio sam se u nju.“ govorio je Balog o svom djetinjstvu na selu. Tu istu zaljubljenost u prirodu prenosio je i na svoje đake.

Radovi su rađeni u slikarskim tehnikama tempera, akvarel i kolaž i crtačkim tehnikama olovka, tuš i pero. Učenici su na radovima, vješto vođeni Balogovom učiteljskom rukom, izuzetno uspješno pokazali likovne pojmove: ritam, kontrast, tekstura, kompozicija, perspektiva.

Motivima i odabirom boja slike podsjećaju na radove naivne umjetnosti koja u tom periodu doživljava svoj najveći zamah. Može se zaključiti da je Balog bio učitelj kojem je uspjeh djeteta- umjetnika bio izuzetno bitan. Prema kvaliteti radova i detaljima vidljivo je da su likovni radovi nastajali uz stručno vodstvo iznimnog likovnog pedagoga, u njih je uloženo puno truda i strpljenja malih ruku.

 Svijet i vrijeme ovjekovječeni na slikama i crtežima davno su nestali, no potezi kistom i olovkom svjedoče o trenucima interakcije između učenika i motiva, učeničkog poimanja stvarnosti i vlastitog umjetničkog otkrivanja. Svjedoče o trenucima interakcije između učenika i učitelja Baloga koji otvara učeniku novi umjetnički pogled na svijet svakodnevice. To su iznimno značajni trenuci jer su zasigurno utjecali na svakog učenika koji je imao tu čast i privilegiju biti Balogov đak.

„Mladima bih poručio da se ne daju istjerati tako lako iz djetinjstva, neka budu što dulje tamo, a ako već budu protjerani, neka ne zaborave da bi život trebalo urediti tako da on izgleda kao neka igra.“ (Zvonimir Balog)

U Križevcima, svibanj 2022.                                                     Ivančica Podhraški, učiteljica likovne kulture