Ponedjeljak ujutro – prvi dan škole, ali sedmaši i osmaši ne idu u svoje učionice. Umjesto u školske klupe sjedaju u autobus. Spremljenih kofera, napravljenih sendviča oprostili su se od roditelja i krenuli na četverodnevnu avanturu zvanu maturalac! Nakon što nam je koronavirus svima pomrsio planove i natjerao nas da više od godine dana sjedimo doma napokon smo dočekali dan kada možemo reći da idemo na školski izlet – i to onaj koji baš svima ostaje u najboljem sjećanju.
Nakon kratke i ugodne vožnje stižemo u Trogir gdje smo uživali u razgledu grada i morskom zraku, a popodne smo stigli na konačno odredište, simpatični Biograd na Moru. Nakon što su se svi smjestili u sobe uslijedila je zabava i ludovanje u hotelskom bazenu. Što slijedi nakon plivanja i skakanja? Večera i zabava u gradu, naravno. Jutro se dočekalo umornih očiju jer se ipak malo tulumarilo. Svi se brzo razbudili kada su se ukrcali na brod koji se uputio prema prekrasnom otoku Prviću. Tamo smo posjetili Memorijalni centar Faust Vrančić i ponešto naučili o zanimljivom životu ovog srednovjekovnog genija. S uspavanog Prvića zaputili smo se put Šibenika gdje smo razledali čuvenu šibensku katedralu, gradsku loggiu i brojne uske kamene ulice. Glavno pitanje, kao i ostalih dana bilo je kada ćemo jesti? I što ćemo jesti… Pa nakon što smo se svi fino zasitili ponovo smo se zaputili u grad gdje je, usput rečeno glavna atrakcija bio lunapark i lude vožnje.
Treći dan većini je ostao u najboljem sjećanju. Mogli smo pretpostaviti kako gradske znamenitosti možda i nisu nešto što najviše zanima djecu, ali sokolarski centar to svakako jest. Centar koji se smjestio nedaleko Šibenika te zapravo služio kao bolnica i mjesto rehabilitacije za sve vrste ptica grabljivica iz cijele zemlje. Na ulazu nas je dočekao radnik i sova ušara koja je odmarala na njegovoj ruci. Nakon vrlo zanimljivog predavanja o sovama i ostalim pticama grabljivica uslijedio je najzanimljiviji dio. Neki su učenici dobili priliku licem dotaknuti sovu. I svi su rekli da je nevjerojatno mekana. Nije samo sova bila zvijezda predstave. Na red je došao i sokol koji je onim učenicima koji su bili najhrabriji sletio na ruku, pod budnim okom timaritelja, ali i profesora. Kad su se pernati dojmovi slegli bilo je idealno vrijeme da se malo rashladimo pored vodopada rijeke Krke. U hladovini nacionalnog parka svi su uživali, a bilo je dosita teško odoljeti iskušenju da se skoči u kristalno čistu vodu.
Posljednji dan, u prekrasnom Zadru, iskoristili smo za – kupanje. Nakon obilaska gradskih znamenitosti valjalo je potražiti osvježenje u moru. I osvježenje je bilo savršeno. Pozdrav gradu završili smo na Pozdravu suncu odakle smo se uputili na našu posljednju postaju, solanu u Ninu. U solani učenici su imali prilike iz prve ruke čuti i vidjeti kako se proizvodi i bere sol. Za sol svi znaju kakvog je okusa, ali za slanušu ne znaju. Mala otporna biljka zanimljivog imena koja raste u slanim bazenima bila je ne odveć iznenađujućeg, ali ipak ukusnog okusa. I tako malo po malo, dan po dan svemu što je dobro dođe kraj. Pomalo umorni od svega ukrcali smo se u autobus, mahnuli moru te sretni, zadovoljni i ispunjeni zaputili prema mjestu odakle smo krenuli.
