Prošli smo tjedan s učenicima trećih razreda napokon otišli na Sljeme na svima omiljenu školu u prirodi. Nakon kratke vožnje stigli smo u planinarski dom Crveni križ i brzo se smjestili u sobe nakon čega je uslijedila igra i ručak. Prvi smo dan posjetili srednjovjekovni rudnik Zrinski iz kojeg se mukotrpno ručno iskapao galenit. Naučili smo da se trebala iskopati čak tona galenita kako bi se dobilo samo pola kilograma srebra i svi su se složili kako je biti rudar strašno težak posao. Svako jutro naši učenici započeli su tjelovježbom, a svaku večer završavali bi tematskim tulumima koje su za njih organizirale animatorice. Osim rudnika Zrinski posjetili smo RTV toranj Sljeme odakle smo uživali u pogledu na bajkovito Hrvatsko zagorje te kapelicu Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata. Osim svakodnevnih šetnji, zabave i igraonica učenici su svaki dan slušali predavanja gostiju. Tako su im u posjet došli policajci koji su s njima ponovili pravila sigurnog i odgovornog ponašanja u prometu. Gost predavač došao je i iz Gorske službe spašavanja te svima objasnio koje nas sve opasnosti vrebaju u planinama, a predavač iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje još jednom nas je podsjetio kako se trebamo ponašati u slučaju poplave i potresa.
Listopad je pronio svoje boje našim zavičajem i podario nam predivne plodove. Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje obilježili smo odlaskom nižih razreda (1.-4.) na terensku nastavu na Turističko-seljačko gospodarstvo Šimanović u Jastrebarskom.
Ni sitne kapi kiše nisu nas spriječile da uživamo u blagodatima sela. Učenici su posjetili mlin u kojem su imali prilike vidjeti kako nastaje brašno. Zatim su od dobivenog brašna mijesili i oblikovali svoje krušne proizvode. Natjecali smo se u perušanju kukuruza te bacanju kukuruza u košaru.
Najviše je uzbuđenja i veselja izazvala vožnja traktorom. Traktor nas je odveo do farme na kojoj smo razgledali različite strojeve za obradu zemlje. Prošetali smo farmom i vidjeli koze, svinje, konje, krave i kokoši. Okrijepili smo se ukusnim ručkom, a potom uživali u sportskim igrama na prostranom igralištu seljačkog gospodarstva.
Potaknuti Europskim danom jezika koji se obilježava svake godine 26. rujna, prošli smo tjedan u našoj školi posvetili germanizmima u hrvatskom jeziku. Procjenjuje se da u hrvatskom jeziku ima više od 2000 germanizama, a neki su se toliko ustalili da nam se čini neprirodno upotrijebiti hrvatski ekvivalent. Istraživali smo kako su ove posuđenice dospjele u naš jezik, koliko su česte, koje su od njih ušle u standardni jezik, a sve smo to zaokružili našim sastavcima u kojima smo upotrijebili one nezaobilazne u svakodnevnoj komunikaciji. Pogledajte i pročitajte kako nam je to uspjelo!
Učenički radovi
Moja je mama jučer radila kolač od višanja. Trebala sam izvagati 100 g cukra i stavit ga u teglu. Nakon toga sam složila beštek i napravila šlag i kore za štrudlu. Zamijesila sam još i kifle za goste. Kada sam pogledala u uru vidjela sam da se moram ići spremiti. Brzo sam se spremila i stavila supu. Izmela tepih, spremila ruksak za školu i narezala šnite kolača od trešanja. Naravno, meni se uvijek nešto loše desi pa su mi tako pale lojtre na kojima je stajala farba za zid – još sam morala glancati pod. Gosti su došli i svi smo se lijepo podružili i zabavili.
Ana, 7.r.
Ema: „Bila sam na knap s vremenom, ali sam uspjela friško zglancati fleku s majice.“
Luka: „A znaš kaj sam ja radio?“
Ema: „Kaj?“
Luka: „Pohal sam šnicle sa špekom. Skoro me herc strefil!“
Ema: „Si ziher da to ide zajedno?“
Luka: „Ziher sam. Probaj!“
Ema i Luka, 8.r.
Marija: „Glancala sam kuću cijeli dan i stigla na knap.”
Helena: „Da znaš koje sam ja fleke ribala.“
Marija: „Išla sam u dućan po špek i šnicle i skoro me herc strefil kad sam vidjela cijene.“
Helena: „Nekidan sam kupila pokvareno meso. A ziher je pisalo da je friško“.
Helena Marija i Marija, 8.r.
Cvjetko: E, Šiško, si bio na placu?
Šiško: Ne, zašto?
Cvjetko: Na placu ima paradajza i faširanog mesa.
Šiško: Jesi ziher?
Cvjetko: Da! A zašto ti je isflekana majica?
Šiško: Zato što vešmašina ne radi, prali smo ručno i stavili na štrik. Kasnije se i ptica pokakila.
Cvjetko: Ah, nemaš sreće!
Šiško: Znam! Bok, Cvjetko!
Cvjetko: Bok, Šiško!
Bruno kao Šiško, Sven kao Cvjetko, 5.r.
Mama: Vidi sine, nema više ničeg u frižideru. Odi na plac i kupi paradajz, pa u mesnicu po faširano meso i šniclu.
Sin 1: U redu, mama, idem na plac, ali daj više skini te viklere s glave!
Malo kasnije…
Cijela familija jede bolonjez za ručak, i sin se zalije špagetima.
Sin 2: Ahh, koji štreber, nesposobnjaković…
Mama: Dostaaaa! Sad sine stavi majicu s flekom od špageta u vešmašinu, a onda na štrik da se posuši. Poslije ću je ispeglati peglom.
Leonarda i Dorotea, 6.r.
Dorijan: Hej, Noa, jesi napokon zglancao beštek?
Noa: Ne još, kaj ti delaš?
Dorijan: Ništa, ćaća mi radi, stavlja novi auspuh, sada je otvorio haubu i uzeo šarafziger… Kaj ima kod tebe?
Noa: Mama pravi supu, stavlja šlag na štrudlu… Znaš nju! Koliko je sati?
Dorijan: 13:59. Zaš?
Noa: A joj, kasnim u školu! De mi dodaj kifle i šnitu kruha s nutelom da ih ubacim u ruksak!
Dorijan: Evo! Sretno i požuri!
Noa: Bok!
Dorijan i Noa, 7.r.
Ivan: Maknul bum se z lojtri i otišel bum po cuker za kafu.
Jakov: Meni se ne pije kafa, al mi se jede supa.
Ivan: Nemamo beštek za supu tako da smisli nekaj brzo jer nam ura teče.
Jakov: Onda bum v rikverc po kiflu i štrudlu.
Ivan: A usput zemi i teglu džema od jagoda da namažemo na šnite kruha!
Učenici 3.a razreda na kreativan način obilježili su da Dan nenasilja. Oni su za zadaću trebali osmisliti i nacrtati svog super junaka koji se bori se bori protiv svakog oblika nasilja. Uz neke njihove crteže možete i pročitati kakvi su to junaci i na kako se oni to zalažu za pravdu i slogu.
Prvi junak stalno razmišlja kako održavati red. Svojim super rukama i brzim nogama sprečava naguravanje i trčanje po hodnicima, voli s djecom mozgati o tome kako biti još bolji i kako pomoći svakome tko se nađe u nevolji.
Super heroj Crvena Pravda protiv nasilja bori se plavim zrakama kojima zaustavlja svađu, tučnjavu i nepravdu.
Posebna super herojčica širi ljubav i radost. Svima se smiješi i na nju se nitko ne može ljutiti. Mirno i lijepo sa svima razgovara i neće stati dok ne zaustavi svakog nasilnika.
Nitko ne može pobjeći ovim super junacima u njihovoj borbi protiv nasilja!
Super Kid leti visoko iznad grada i pomaže ljudima u nevolji. On nikada nije nasilan jer zna da time nećeš ništa postići. Super Mega Hrčak protiv nasilja se bori tako što se sklupča u kuglu i kotrlja gradom. Kada vidi nasilje nad ljudima ili djecom ispali svoju munju dobrote i tako spašava svijet. General Josip bori se protiv nasilja tako da svakog upozorava o lošim djelima koje radi, puno priča s ljudima i objašnjava im da je nasilje veliko zlo. Super Lucia ima moć da leti. Ako slučajno vidi da netko nekog tuče odmah doleti i spašava situaciju.
Kažu da vrijediš onoliko koliko jezika govoriš. Upravo radi toga obilježili smo Europski dan jezika u našoj školi. Prvašići su naučili zašto se taj dan uopće obilježava, koliko jezika se to zapravo u Europi govori i kako se neki od njih zovu. Još su i naučili kako vas pozdraviti na stranim jezicima. Poslušajte kako to zvuči!
U srijedu, 15. rujna 2021., ugostili smo predstavnike Ministarstva poljoprivrede koji su nam predstavili program „Shema školskog voća“. Učenicima 1. razreda održano je kratko predavanje o važnosti konzumacije voća. Razgovarali su o njihovim prehrambenim navikama i dobrobitima svakodnevnog unosa svježeg voća. Učenici su kušali različite vrste jabuka i krušaka.
Ponedjeljak ujutro – prvi dan škole, ali sedmaši i osmaši ne idu u svoje učionice. Umjesto u školske klupe sjedaju u autobus. Spremljenih kofera, napravljenih sendviča oprostili su se od roditelja i krenuli na četverodnevnu avanturu zvanu maturalac! Nakon što nam je koronavirus svima pomrsio planove i natjerao nas da više od godine dana sjedimo doma napokon smo dočekali dan kada možemo reći da idemo na školski izlet – i to onaj koji baš svima ostaje u najboljem sjećanju.
Nakon kratke i ugodne vožnje stižemo u Trogir gdje smo uživali u razgledu grada i morskom zraku, a popodne smo stigli na konačno odredište, simpatični Biograd na Moru. Nakon što su se svi smjestili u sobe uslijedila je zabava i ludovanje u hotelskom bazenu. Što slijedi nakon plivanja i skakanja? Večera i zabava u gradu, naravno. Jutro se dočekalo umornih očiju jer se ipak malo tulumarilo. Svi se brzo razbudili kada su se ukrcali na brod koji se uputio prema prekrasnom otoku Prviću. Tamo smo posjetili Memorijalni centar Faust Vrančić i ponešto naučili o zanimljivom životu ovog srednovjekovnog genija. S uspavanog Prvića zaputili smo se put Šibenika gdje smo razledali čuvenu šibensku katedralu, gradsku loggiu i brojne uske kamene ulice. Glavno pitanje, kao i ostalih dana bilo je kada ćemo jesti? I što ćemo jesti… Pa nakon što smo se svi fino zasitili ponovo smo se zaputili u grad gdje je, usput rečeno glavna atrakcija bio lunapark i lude vožnje.
Treći dan većini je ostao u najboljem sjećanju. Mogli smo pretpostaviti kako gradske znamenitosti možda i nisu nešto što najviše zanima djecu, ali sokolarski centar to svakako jest. Centar koji se smjestio nedaleko Šibenika te zapravo služio kao bolnica i mjesto rehabilitacije za sve vrste ptica grabljivica iz cijele zemlje. Na ulazu nas je dočekao radnik i sova ušara koja je odmarala na njegovoj ruci. Nakon vrlo zanimljivog predavanja o sovama i ostalim pticama grabljivica uslijedio je najzanimljiviji dio. Neki su učenici dobili priliku licem dotaknuti sovu. I svi su rekli da je nevjerojatno mekana. Nije samo sova bila zvijezda predstave. Na red je došao i sokol koji je onim učenicima koji su bili najhrabriji sletio na ruku, pod budnim okom timaritelja, ali i profesora. Kad su se pernati dojmovi slegli bilo je idealno vrijeme da se malo rashladimo pored vodopada rijeke Krke. U hladovini nacionalnog parka svi su uživali, a bilo je dosita teško odoljeti iskušenju da se skoči u kristalno čistu vodu.
Posljednji dan, u prekrasnom Zadru, iskoristili smo za – kupanje. Nakon obilaska gradskih znamenitosti valjalo je potražiti osvježenje u moru. I osvježenje je bilo savršeno. Pozdrav gradu završili smo na Pozdravu suncu odakle smo se uputili na našu posljednju postaju, solanu u Ninu. U solani učenici su imali prilike iz prve ruke čuti i vidjeti kako se proizvodi i bere sol. Za sol svi znaju kakvog je okusa, ali za slanušu ne znaju. Mala otporna biljka zanimljivog imena koja raste u slanim bazenima bila je ne odveć iznenađujućeg, ali ipak ukusnog okusa. I tako malo po malo, dan po dan svemu što je dobro dođe kraj. Pomalo umorni od svega ukrcali smo se u autobus, mahnuli moru te sretni, zadovoljni i ispunjeni zaputili prema mjestu odakle smo krenuli.
Prve rujanske dane uljepšao je osmijeh onih starih, ali i novih učenika koji su 6. rujna započeli još jednu nastavnu godinu. Škola je cijelo ljeto strpljivo čekala kako bi ugostila nove prvašiće. Dočekani su s radošću i veseljem uz prigodni program koji su za njih priredili učenici viših razreda. Praćeni pljeskom, prvašići su se uputili u učionice gdje su upoznali svoje učiteljice. Svi učenici i zaposlenici naše škole poželjeli su našim prvašićima puno lijepih trenutaka provedenih u igri i veselju te puno zabave u otkrivanju svjetova slova i brojki.
Dobro došli, đaci prvaci!
Prve rujanske dane uljepšao je osmijeh onih starih, ali i novih učenika koji su 6. rujna započeli još jednu nastavnu godinu. Škola je cijelo ljeto strpljivo čekala kako bi ugostila nove prvašiće. Dočekani su s radošću i veseljem uz prigodni program koji su za njih priredili učenici viših razreda. Praćeni pljeskom, prvašići su se uputili u učionice gdje su upoznali svoje učiteljice. Svi učenici i zaposlenici naše škole poželjeli su našim prvašićima puno lijepih trenutaka provedenih u igri i veselju te puno zabave u otkrivanju svjetova slova i brojki.
Dobro došli, đaci prvaci!
Prve rujanske dane uljepšao je osmijeh onih starih, ali i novih učenika koji su 6. rujna započeli još jednu nastavnu godinu. Škola je cijelo ljeto strpljivo čekala kako bi ugostila nove prvašiće. Dočekani su s radošću i veseljem uz prigodni program koji su za njih priredili učenici viših razreda. Praćeni pljeskom, prvašići su se uputili u učionice gdje su upoznali svoje učiteljice. Svi učenici i zaposlenici naše škole poželjeli su našim prvašićima puno lijepih trenutaka provedenih u igri i veselju te puno zabave u otkrivanju svjetova slova i brojki.
Naši su učenici pravi mali pjesnici. Povodom Svjetskog dana poezije sve ih je uhvatila inspiracija i nije ih puštala dok nisu napisali najljepše stihove što ih je stvorila njihova mašta. Poezija na poseban način ističe naše misli, strahove, težnje i našu ljubav. O čemu su sve pisali naši učenici? Nisu o školi, ali zato jesu o godišnjim dobima, svojim najmilijima i o svemu što ih čini sretnima. Ne zaboravite da je poezija jedan od najzahtjevnijih književnih oblika, iako taj dojam neće steći čitajući radove. Klikom na fotografiju otvorit će vam se virtualna slikovnica u kojoj možete uživati i u popratnim ilustracijama. Sigurni smo da pogađate tko su autori ilustracija. Uživajte!
Život možda ponekad nije bajkovit, ali taj je dan u školi bio kao iz bajke! U svakoj učionici čitale su se bajke iz svih krajeva svijeta. Bajke su djeci oduvijek bile najomiljeniji književni oblik i svi ih rado čitaju i slušaju. Svaki razred u našoj školi dobio je zadatak da nauči jednu kratku bajku koju su onda čitali svojim prijateljima iz drugih razreda. Najmlađi su čitali najstarijima, a najstariji, pogađate – najmlađima. Naravno da su oni najmlađi molili da im se pročita više bajki i naravno da su im učenici viših razreda rado to i ispunili.
Klikom na fotografiju otvorit će vam se virtualna slikovnica u kojoj možete pročitati i vidjeti kako je sve to izgledalo.
