-
Čitavu noć je, vani kraj trga, cvao bijel jabučan cvijet.
-
Čitavu noć je i u čaški njegovoj, ko u bijelom kaležu,
-
okrugla poput hostije, ležala i sjala zlatna ploča uštapa.
-
Čitavu noć su njegovi ljubičasti prašnici
-
čekali lepira svoga, da ih oplodi u igri nevinoj,
-
i sam ko nevin lepir, u tišini noćnoj spavajuć,
-
ja u spilji sam đavoljoj ležo pod gusarskim teretom žene.
-
I čitavu noć, na sto koraka daleko,
-
moje je tijelo bilo plijenom spilje đavolje
-
i od demona trozubim bičem šibano.
-
O čitavu noć,
-
dok vani je cvao bijel jabučan cvijet,
-
ja u spilji sam đavoljoj ležo pod gusarskim teretom žene.
-
To nisam bio ja;
-
ne, ne, u duši je mojoj također cvao bijel jabučan cvijet
-
i strujala tiha čežnja za srećom čišćom, uznesenijom.
-
To nisam bio ja,
-
neko drugi; –
-
no drugi taj, nije li i opet ležo u spilji đavoljoj,
-
bičevan trozubim bičem strasti, pod gusarskim teretom žene.
-
O, kako sam amo pao, u spilju ovu đavolju,
-
u kojoj je prije mene crna gostoprimka moja
-
sedamnaest gosti u svatove plaćeničke primila?
-
Čitavu, čitavu noć,
-
demoni su trozubim bičem tijelo moje šibali,
-
i triput pavši, strasti su moje ko pijetli zlovijesni,
-
tri puta ponosu mome objavili do očajanja tešku izdaju!
-
Konačno, konačno sam izašo, a vani bilo je jutro.
-
Raskošno proljetno jutro,
-
sa cestama od mlijeka, šumama od patine, nebom od svile,
-
s mjesecom ko načehnuta već malo čahura svilčeva,
-
sa suncem, tek izašlim nad brdom ko velik rumen cvijet.
-
Sve je bilo još netaknuto, čisto,
-
a u toj čistoći, odkud se pojavih ja?
-
Slomljen, ojađen, u sebestidu, sebi samome tek sjena,
-
ja potuljen se vukoh uz ograde ko zlotvor.
-
A tad, odjednom, stadoh:
-
preda mnom se ko bokor bijel, ogroman,
-
zaoblilo u cvatu stablo jabuke.
-
I šta mi je bilo, zašto?
-
– o da! – i ko u znak otkupljenja
-
ja uzeh jedan cvijet, bijel cvijet jabučan.
-
No ni tren još nije prošo,
-
a tri su mi latice pale,
-
iz ruke, još teškim kalom prljave.
-
Tri su latice pale – i malo mi ne udariše suze:
-
o, kad bi bar i tri pada moja u spilji đavoljoj,
-
tri pada bila bijelih latica cvijeta jabučnog!
August Cesarec, Hrvatska revija, 1928.
|
