Osnovna škola Hrvatski sokol Podgajci Podravski

Božić dolazi . . .

   22.prosinca 2014. u Osnovnoj školi Hrvatski sokol održana je svečana priredba povodom Božića i Nove godine.

     Sudjelovali su učenici koji su uključeni u rad izvannastavnih aktivnosti: mali i veliki pjevački zbor,recitatori,glumci i čuvari tradicije te plesači tradicijskih kola .

 Božić u našoj školi proslavljen je lijepo, svečano i dostojanstveno u prepunom holu posjetitelja kojih je svake godine sve više. U publici su majke i očevi,braća i sestre ,djedovi i bake naših učenika. Velika obitelj.

 Mnogi naši učenici i njihovi roditelji duhovno su se pripremali za doček Novorođenog Kralja odlaskom na svete  mise –zornice koje su se održavale tijekom adventa u Župnoj crkvi svetog Martina u Podgajcima Podravskim s početkom u 6,30 sati,a naša Božićna priredba završetak je priprema i uvod   u slavlje Božića!

Svim učenicima ,učiteljima i ostalim djelatnicima Osnovne škole Hrvatski sokol želim sretan Božić te mir i blagoslov u novoj 2015. godini

                                                                              Dubravka Stanić,ravnateljica

    Bilo je sve baš kako treba. I više od toga. I kada je djevojčica zastala recitirajući pjesmicu koju su već naučili svi ukućani. I kada se u zboru čula čudna nota ili kriva riječ. I kada mu je prijateljica iz kola nespretno stala na nogu, a on nju povukao za pletenicu izrađenu maminom ljubavlju. I kada su mali glumci virili iza kulisa iako to nije pisalo u didaskalijama. I kada se u lirskim stankama iz publike proderala njegova najmlađa sestrica.

   Bilo je lijepo jer je trud uložen u svakodnevno ponavljanje nota, riječi i pokreta nagrađen u trenutku kada se par sjajnih okica ( obasjan svjetlima naše male pozornice) susreo s veselim i ponosnim očima u tamnijem dijelu hola. Bilo je lijepo jer je ona dovela i susjedu da joj prstom pokaže gdje njena unučica stoji u malom zboru. A mama je konačno vidjela koji je to dječak drži za ruke uz taktove slavonskih kola. Bilo je lijepo jer naš prepuni hol odjednom nije bio malen, stolica nije bilo nedovoljno i nisu bile hladne.

    Za ono najvažnije i ono najljepše ništa od ovoga nije bilo važno. Ono najljepše nalazilo se u toplini negdje iznad naših glava. U toplini koja nema veze niti s temperaturom zraka niti s neprozračenim prostorom. Toplini punoj ljubavi roditelja, baka, djedova, prijatelja, nastavnika, djece, susjeda, braće, sestara, rođaka, bivših i budućih učenika. Naša je božićna priredba bila puna topline.

   Bilo je lijepo jer se tako na  najljepši način slavi. A mi smo doista proslavili.

                                                                                Ljiljana Cecelja, knjžničarka