Osnovna škola Hrvatski sokol Podgajci Podravski

Uređenjem panoa i paljenjem lampiona prisjetili smo se žrtava Vukovara.

Nešto više, pročitajte u produžetku

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. … Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

Odgovor na Sinišino pitanje: Vukovar čuvamo svi mi. On živi u nama i s nama, i svaki dan jednako boli, ali i jednako raste i iznova se gradi. Vukovarska tragedija započela je 25. kolovoza 1991. godine kada je započelo redovno granatiranje i zračni napadi na grad od strane JNA. Najžešća napadna operacija počela je 14. rujna 1991. Vukovar se opirao, hrabri branitelji su se borili svim svojim snagama, ali i tim snagama došao je kraj. Dana 18. studenog 1991. godine branitelji Vukovara zatekli su se u potpunom okruženju te su zajedno s civilnim stanovništvom bili prisiljeni na povlačenje. Svaki organizirani otpor Vukovara prestao je 20. studenog 1991. godine. Taj dan bit će nam urezan u sjećanje i kao dan tragičnog pokolja na Ovčari.

Kako bi dostojanstveno i primjereno odali počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode, i mi smo se prisjetili žrtve Vukovara paljenjem lampiona i prigodnim panoom u školskom holu.

Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi,

to kuca srce hrabrih ljudi.

I reći ću vam samo još jednu stvar:

ZAPAMTITE VUKOVAR!

Pedagoginja Katarina Ćosić