Osnovna škola Hrvatski sokol Podgajci Podravski

U ponedjeljak, 7. svibnja 2018., našu je školu posjetio poznati književnik Božidar Prosenjak. Književni je susret bio namijenjen svim učenicima naše škole koji su okupljeni u školskom holu uzbuđeno očekivali pisca i razgovor s njim.

Svim našim učenicima ime Božidara Prosenjaka poznato je još od prvih dana školovanja kada su im njegove pjesme i priče iz čitanki za hrvatski jezik čitale učiteljice. Kada su naučili slova sami su pročitali slikovnicu Miš koja je na popisu lektire za drugi razred. Odnedavno u školskoj knjižnici imamo više primjeraka zbirke pripovijedaka Božidara Prosenjaka Sijač sreće pa treće razrede nije potrebno tjerati da čitaju lektiru. Višestruko nagrađeni roman Božidara Prosenjaka Divlji konj je od 1989. do 2013. godine doživio dvadeset izdanja na hrvatskom i prijevode na strane jezike. Roman je uvršten u katalog THE WHITE RAVENS, «Politikin zabavnik» uvrštava ga među deset najboljih knjiga u Jugoslaviji, roman je uvršten u Europaische Buchwoche, kandidiran je kao hrvatski predstavnik u zemaljskoj akciji čitanja «A Nagy Könyv» koje organizira Ministarstvo kulture Republike Mađarske, a u izboru «Moja najdraža knjiga» za najčitaniju hrvatsku dječju knjigu svih vremena, u izboru 70 tisuća ispitanika, roman Divlji konj osvojio je šesto mjesto. Osim kao knjiga, roman Divlji konj živi kao mjuzikl, strip, kazališna predstava te u drugim medijima. Roman je na popisu obavezne lektire za sedmi razred i naši ga učenici rado čitaju.    

Književniku se na početku obratila učenica Bernarda Veselovac i zaželjela mu dobrodošlicu u ime cijele škole. Pisac je odgovorio učenicima da bi ih najradije sve zagrlio da im pokaže koliko ih voli, ali kako to nije moguće, zagrlio je Bernardu, a nama poklonio školski sat zanimljivih događaja iz djetinjstva za koje smo zaključili da su najčešći poticaj i tema za pisanje. Saznali smo o njegovoj velikoj ljubavi prema podravskome selu Kuzminec, koje doduše, nije njegovo rodno selo, ali bi on volio da tako piše. I ne čudimo se, jer ga je opisao kao mjesto jednog idiličnog, veselog i ugodnog mjesta odrastanja. Saznali smo tijekom druženja da je Božidar Prosenjak kasnije iz maloga sela otišao na školovanje u Koprivnicu gdje njegove školske dogodovštine nisu bile ništa manje zanimljive. Osim što nas je zabavio i nasmijao, književnik nas je potaknuo na razmišljanja i o važnijim i ozbiljnijim temama: o važnosti škole, učenja, obitelji, zavičaja i prijateljstva. Bile su to lijepe teme za ugodne, emotivne i nezaboravne trenutke druženja. Na kraju druženja, književnik je potpisivao knjige koje su učenici tom prilikom kupili.

I da se izrazim naslovima djela našega gosta, reći ću da je ovaj susret bio i čudo i svjetlost koja se ne gasi, a naš dragi gost sijač sreće i važno zrno soli koji je otkrio put u središte srca!

knjižničarka Ljiljana Cecelja