preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ive Andrića Zagreb

Login
STEM COMPETENT

Upisi u osnovnu školu

školska liječnica Blaženka Kovačević-Petrovski

tel. 655 1554

sustav naručivanja: www.terminko.hr

Upisi u srednju školu

Svi važni dokumenti za upis u srednje škole za školsku godinu 2023./2024.

Upitnici za izbor zanimanja:

https://e-usmjeravanje.hzz.hr/   - razni upitnici za izbor zanimanja.

mrav.ffzg.hr/zanimanja – kraći upitnik za izbor zanimanja

· Informacije o upisima www.upisi.hr

TECNO LOGIC - KEY TO THE FUTURE

Himna OŠ Ive Andrića

 

Jelovnik

 

Školski dokumenti

Kalendar rada škola
ZDRAVLJE
Informacije za roditelje

Sigurnost na internetu

Kalendar
« Veljača 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Korisni linkovi
Raspored zvona

0

7:10-7:55

1

8:00-8:45

2

8:50-9:35

3

9:45-10:30

4

10:45-11:30

5

11:35-12:20

6

12:25-13:10

7.

13:15-14:00

1.

14:05-14:50

2.

14:55-15:40

3.

15:45-16:30

4.

16:35-17:20

5.

17:25-18:10

 

Skole.hr

eLektire

eKnjiznica

online enciklopedija

Rješavanje zadataka iz matematike na web-u.

Tour de Matour

Projekt zaštite djece od opasnosti Interneta

Bojanke

 

 

 

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Učenici 5. a razreda na besplatnoj projekciji filma Anka
Autor: Hrvoje Nemec, 21. 3. 2017.

Zahvaljujući učenici Hani Kos koja je svojim literarnim radom osvojila besplatne ulaznice za cijeli razred, učenici 5.a, 17.3.2017., pogledali su u kinu Cinestar hrvatski film Anka i odlično se zabavili. Organizatori su nam pripremili i iznenađenje: besplatne kokice za sve, a učenik Adriano Mršić imao je čast pustiti nam film. Još jednom čestitamo i zahvaljujemo našoj Hani.
U prilogu možete pročitati pobjednički literarni rad.



ZAŠTO VOLIM LIK PERE KVRŽICE  IZ ROMANA DRUŽBA PERE KVRŽICE?

Dugo, vruće ljeto polako se bližilo kraju. Drveće je počelo poprimati svijetlo žute boje jeseni, zrakom se širio kiselkasto-slatkasti miris zrelog voća. Dani su bili ponešto kraći, sunce je malo slabije sjalo, ali je još uvijek tijekom dana stvaralo ugodnu toplinu. Na nebu si mogao primijetiti jata ptica koje lete u nepoznato. Polja su se žutjela zrelim kukuruzima i svuda uokolo mogli su se vidjeti raskošni plodovi zemlje.  
Koračala sam prašnjavim, seoskim putem prema novoj školi. Bila sam uzbuđena zbog toga jer nisam znala što me očekuje, pomalo nesigurna i uplašena. Kada su svi satovi završili, uvidjela sam kako se nisam imala razloga bojati. Sva djeca bila su simpatična i dobra prema meni. Upoznala sam jednu jako dobru djevojčicu. Zvala se Marija. Na putu do kuće pridružio nam se njezin prijatelj Pero. Svi troje zajedno smo skakutali šumskim puteljkom. Nije nam se previše žurilo do kuće pa smo se na pola puta odlučili malo odmoriti. Šuma je bila velika i sa svih strana dopirali su zvukovi raznih životinja. Lagani, jesenski povjetarac ljuljao je žute grane drveća. Marija je veselo kliknula i skočila kako bi nabrala malo cvijeća za svoju majku. Pero mi je prepričavao kako su on i njegova družba osposobili stari mlin. Toliko sam se unijela u Perinu priču da nisam primjetila kako Marije već dugo nema. Odlučili smo je potražiti. Pretražili smo cijelu šumu, svaki jarak i svaki mali proplanak, no Mariji nije bilo ni traga. Bespomoćno smo dozivali njezino ime, no zauzvrat smo dobivali samo tišinu.
Nismo odustajali. Pero je upravo držao monolog o tome kako je odustajanje za slabiće. Taj govor bio je toliko neustrašiv i ozbiljan da ljudi koji nisu prisustvovali tom događaju ne bi mogli vjerovati da je taj govor izašao iz usta tako malog stvorenja. Najednom ispred nas se stvorilo ogromno biće, velikih krila i ogromnih crnih ljusaka. Prestrašeno sam ustuknula i nisam se usudila napraviti više ni korak. Ali Pero nije ustuknuo. Bez imalo straha, laganim koracima nastavio je hodati prema tom čudesnom biću. Pružio je ruku prema njemu kako bi ga ovaj mogao ponjušiti, a zatim je vrlo nježno, no ipak oprezno, podragao njegovu glavu. Stvorenje je zafrktalo na što je čak i Pero poskočio, spotaknuo se na grančicu, te tresnuo na zemlju. Iako sam bila uplašena nisam mogla suzdržati smijeh. Stvorenje je progovorilo: „Ne bojte se, djeco! Ja samo zmaj, zovem se Reuzelius. Pomoći ću vam pronaći vašu prijateljicu. Hajde, krenimo!“ Pero i ja smo se pogledali. On je sebi u bradu promrmljao „Kvržica“, uzeo me za ruku i poveo na zmaja.
Sjeli smo na zmajeva leđa. Pod prstima sam osjećala njegove ljuske koje su bile tako svilenkaste da sam se zabrinula da bih mogla pasti pa sam rukom još jače stisnula Peru koji je sjedio ispred mene. Kad smo poletjeli zmajeva crna koža bljeskala se na suncu u tonovima tamnoplavih i tamnosivih nijansi. Malene su mu se uši okrenule prema natrag. Svakim zamahom svojih ogromnih krila stvarao je vjetar koji nam je mrsio kosu i škakljao nas po licu, pa smo se Pero i ja počeli ludo smijati. Ispod nas munjevito se mijenjao krajolik. Velike nizine postupno su se pretvarale u brežuljke, pa naposlijetku u visoke planine. Ali, kako je vrijeme prolazilo, postajalo mi je sve hladnije i glavom su mi vrludale misli: „Gdje putujemo i kada ćemo stići?“
Tada je zmaj iznenadno i naglo skrenuo ulijevo. Na trenutak sam izgubila svijest, a kad sam se probudila našla sam se na nekom potpuno drugačijem, čudesnom mjestu. Pero je stajao pored mene malo ošamućen, široko otvorenih očiju i gledao zapanjeno oko sebe. Stajali smo na ogromnoj livadi i nije više bio sumrak, već je sunce sjalo u svoj svojoj ljepoti. Trava je bila zelena, no nije me bockala i škakljala za noge, već je bila mekana i nježna poput najfinije tkanine. Odjednom, Pero je opazio malo, bespomoćno lane kako leži u travi. Odmah mu je pohitao u pomoć. Kada se približio, Pero je shvatio kako je lane ozlijedilo nogu. Rasparao je komadić svoje košulje te time zavio ranu. Viknuo mi je kako je lane jako žedno. Na njegov povik potrčala sam do potoka i u dlanovima donijela malo vode. Lane nam je zahvaljivalo sretnim cviležom i malim poskocima. Podigli smo glave i uočili kako ptice, raznih boja i predivnih bogatih krila,  sa svilenim trakicama u kljunu lete u istom smjeru. Odlučili smo ih slijediti. Nismo mogli vjerovati svojim očima kada smo ugledali Mariju koja bezbrižno sjedi u travi, a ptice joj svilenim trakicama rade pletenice. Ugledala je i ona nas te veselo potrčala prema nama i uhvatila nas u čvrsti zagrljaj. Ptice su letjele iznad naših glava, a zmaj je stajao pokraj nas i veselo poletio. Svi smo se smijali, bili smo razdragani i prepričavali svoje doživljaje. Pero je najednom rekao: „Kvržica, pa ovdje bismo mogli sagraditi mlin!“ Marija i ja smo se pogledale i prasnule u smijeh. Tada smo shvatili da je puno vremena prošlo otkako smo došli ovdje i uvidjeli da na ovom prekrasnom, čudesnom mjestu izgubiš pojam o vremenu. Morali smo se oprostiti sa Čudesnom Zemljom, pa smo se svi troje popeli zmaju na leđa...
U sobi, u krevetu u kojemu sam ležala bio je mrkli mrak. Glavom su mi se rojile tisuće misli. Do prije nekoliko dana bila sam nesretna što ću se doseliti na selo, a sada sam doživjela tako neobičnu, zabavnu i fantastičnu pustolovinu. Upoznala sam Mariju i imam osjećaj da će to biti prijateljstvo za cijeli život. I naravno, Peru. Nisam mogla ni zamisliti da ću upoznati tako neustrašivog dječaka, koji je uz to dobar prijatelj, pametan, snalažljiv, uporan i ništa ga ne može zaustaviti da ostvari svoje snove. Što li mu znači ono kvržica? Izgleda da netko tko upozna Peru Kvržicu mora s njim doživjeti neku avanturu. I tako me brzo, samo u jednom danu, naučio kako uvijek moramo pomoći prijatelju u nevolji, i kako nikada ne smijemo odustajati od svojih snova . Pa tko ga ne bi zavolio?
Tada su mi kapci postali jako teški, nisam više mogla izdržati. Utonula sam u san. Otputovala sam u neku drugu zemlju, Zemlju Snova....!


HANA KOS, 5. A

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju