Osnovna škola Ive Andrića Zagreb

SAVJETI ZA UČITELJE U RAD S UČENICIMA S TEŠKOĆAMA

• Pokazivati razumijevanje za djetetove teškoće
• Hrabriti dijete, poticati i hvaliti i za male uspijehe
• Isticati njegova dobra postignuća u drugim područjima
• U radu biti dosljedan, uporan i strpljiv
• Utvrditi njegovu razinu znanja i usvojenosti vještina
• Koristiti individualizaciju u radu, češće mu prilaziti
• Dati mu mogućnost temeljite pripreme prije ocjenjivanja
• Češće koristiti način provjere znanja koji njemu više odgovara
• Raditi s njim dopunske sadržaje u kojima su teškoće najizraženije
• Češće provjeravati razinu usvojenosti znanja i vještina- kao motivirajući faktor
• Graditi u razredu pozitivno ozračje - pravo na različitost.

DOBRO JE :

• Naglasiti ono što će se u lekciji učiti i završiti lekciju sažetim prikazom onog što se naučilo (tako se informacije bolje "sele" iz kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje)
• Staviti ga da sjedi bliže ploči i učitelju
• Dijeliti zadatke u manje skupine informacija,
• Povećati font slova kod tekstova za čitanje s razumijevanjem i ispitnih materijala,
• Paziti na kvalitetu nastavnih i ispitnih listića i materijala (sadržaj, jezik, veličina slova, čitljivost),
• Isticati dobro napravljene stvari, a greške ispravljati kvalitetno (ne pisati preko djetetovog rukopisa, dijete i roditelj moraju vidjeti i razumjeti grešku)
• Negativne primjedbe uvijek na kraju ublažiti pozitivnom, motivirajućom primjedbom
• Koristiti različite načine ispitivanja i ocjenjivanja
• Jasno obrazložiti ciljeve ispitivanja i svoja očekivanja.

VAŽNO JE ZAPAMTITI:

• dijete s disleksijom umara se puno brže od druge djece, ono mora upotrijebiti puno više koncentrirane pažnje da bi uopće moglo pratiti što se događa,
• može pročitati jednu riječ na nekoliko pogrešnih načina, a da to ne primijeti,
• može pročitati riječi točno, a da uopće ne razumije što čita,
• može jedan dan "zablistati", a drugi dan biti potpuno isključen i nesiguran,
• može se činiti kao da ne sluša, a zapravo ima problema s pamćenjem instrukcija u nizu,
• može se činiti lijeno, a zapravo ima probleme u organizaciji obaveza i treba mu pomoći u tome,
• može imati velike teškoće s bilo kakvim figurama i simbolima
  (tablice, glazbeni simboli ... ),
• obično ima velike teškoće i u učenju stranih jezika,
• teško pravi zabilješke jer ne može slušati i pisati istovremeno,
• zbog sporog čitanja i pisanja, dijete s disleksijom stalno je u vremenskom tjesnacu,
• može davati dojam nespretnosti i zaboravljivosti, bez obzira koliko se trudio,
• može iskazivati neurotske simptome ili blaže oblike poremećaja u ponašanju jer ima lošu sliku o sebi.

Uspjeh u primjeni svih oblika pomoći kod djeteta s disleksijom ne ovisi samo o didaktičkim

• pomagalima i metodama rada koje učitelj koristi. Podjednako je važno, a ponekad i važnije, ozračje u kojem se pomoć želi pružiti.
•  

Uvijek se radi o pitanju u kojoj mjeri zadovoljavamo djetetove
temeljne psihosocijalne potrebe:

• težnju za ljubavlju i prihvaćanjem,
• potrebu za osjećajem zaštićenosti i sigurnosti,
• potrebu za potvrđivanjem vlastite ličnosti,
• želju da bude priznato i uspješno,
• želju da bude slobodno.