Osnovna škola Ivana Antolčića Komarevo

Čitanje s razumijevanjem i učenje s razumijevanjem - međusobno povezani pojmovi koji vode dugoročnom pamćenju naučenoga. Kako dostići ovu razinu učenja, odnosno nadograditi razinu na kojoj se informacije samo reproduciraju te puno brže zaboravljaju? Potrebno je slijediti smjernice koji će dijete voditi u ovom procesu te pomoću kojih će razvijati pozitivan odnos prema učenju.

Više pročitajte pod Opširnije.

Na početku se zapitajmo: Tko i kada uči? Gdje i kako učimo? I onda – zašto ponekad ne volimo učiti? Odgovor je jednostavan: Jer ne znamo kako.

Ako ovladamo pitanjima poput: Kako organizirati vrijeme učenja? Gdje učiti? Kako krenuti učiti? Kako učiti kad su prisutne neugodne emocije? Kako učiti manje i kraće, a uspješnije?, učenje će biti na dobrom putu da nam postane omiljena aktivnosti.

Pa krenimo redom.

1. VRIJEME ZA UČENJE

Kod organizacije vremena za učenje ključno je napraviti PLAN učenja. U tome može pomoći izrada jednostavnih tablica u koje će se, primjerice na tjednoj bazi, upisivati obaveze, domaće zadaće i slično. Isto tako, važno je ostaviti „mjesto“ i za osvrt na to koliko je vremena bilo potrebno za učenje određene lekcije ili određenog nastavnog predmeta što omogućuje jednostavan način praćenja vlastitih radnih navika. Važno je istaknuti kako se planiranje tijekom vremena poboljšava i postaje sve preciznije.

Također, tijekom učenja se ne smije zanemariti ni odmor, no minute odmora ne smiju biti duže od minuta učenja. Primjerice, nakon 15-20 minuta učenja dovoljno je uzeti oko 5 minuta odmora tijekom kojih je moguće prošetati, poslušati pjesmu i slično, a nakon toga ponovno slijedi vremenski period učenja.

2. MJESTO ZA UČENJE

Najbolje mjesto za učenje je RADNI STOL. Učenje za stolom pomaže u zadržavanju pravilnog položaja tijela (ravna leđa i vrat). Zatim, potrebno je zapitati se što je sve potrebno za učenje te prije početka učenja pripremiti potrebne knjige, bilježnice, pribor i slično (s ciljem izbjegavanja prekidanja učenja). Važno je i osvijestiti postoji li u okolini nešto što ometa učenje.

3. POSTAVLJANJE CILJEVA UČENJA

Definiranje ciljeva učenja važno je kako bi bilo jasno što se želi naučiti te kako bi se lakše pratilo je li cilj postignut, odnosno gdje smo trenutno na putu do cilja. Svakako je lakše postaviti ciljeve za sadržaje koji lagani i zanimljivi, ali jednako važno je i postavljanje ciljeva za one sadržaje koji su teži i koji su nam manje zanimljivi. Cilj je važno odrediti PRIJE početka učenja; potrebno je razmisliti o tome što se želi/treba naučiti primjerice iz nekog predmeta.

Jesu li ciljevi dobro postavljeni? Na ovo pitanje može se odgovoriti odgovaranjem na potpitanja Je li jasno što se želi postići? Koliko je vremena potrebno za ostvarenje cilja? Kako se na kraju može znati je li cilj postignut?. Zapisivanje cilja također može pomoći.

Nakon što je cilj određen, treba napraviti plan kako cilj ispuniti. Drugim riječima, potrebno je odrediti niz manjih koraka koji će dovesti do cilja. Važno je da ovi koraci budu sasvim jasni kako bi se pratio napredak. Tim putem na kraju je lako prepoznati je li cilj ostvaren; ako cilj nije ostvaren, možemo se zapitati gdje je došlo do pogreške i što sljedeći put možemo napraviti bolje.

4. OSJEĆAJI I UČENJE

Na pitanje o osjećajima tijekom učenja nerijetko možemo čuti odgovore koji uključuju manjak ugodnih emocija. No, njih je moguće pojačati. Drugim riječima, svatko može utjecati na osjećaje za učenje. Ako se prisjetimo prethodnih uspjeha u učenju te učimo kada smo odmorni, već smo napravili velik korak. Potrebno je i sadržaje učenja povezati s onim već poznatim iz čega se onda dalje nameću pitanja o interesu za sadržaj učenja, kao i o osjećajima o onome u čemu smo dobri.

Svi osjećaji jednako su važni i vrijedni. Kad obuzmu oni s kojima se teže samostalno nositi, pomoći može prisjećanje o nečemu što je već ranije olakšalo ovakvu ili sličnu situaciju, kao što je razgovor s osobom od povjerenja ili crtanje i/ili pisanje o tome koji osjećaji prevladavaju u određenom trenutku.

5. KAKO SE POTAKNUTI NA UČENJE?

Svi smo različiti i nitko nije motiviran za potpuno iste sadržaje učenja kao netko drugi. Jedan od razloga zašto učimo je taj da nas nešto istinski zanima. No, postoji još razloga učenja kao što je potencijalna korist od naučenih sadržaja ili želja za uspjehom. Sva tri razloga učenja svi učenici vrlo dobro poznaju. Kad dominiraju vanjski poticaji učenja, odnosno kad učimo ono što nas i ne zanima previše, moguće je (ne)svjesno odgađanje učenja što posljedično otežava postizanje cilja. Stoga je dobro držati se nekih smjernica te ih primjenjivati u opisanim situacijama. Tako učenje ne treba ostavljati za „zadnji tren“, kao što teške zadatke ne treba ostavljati za kraj. Optimalno je započeti s lakšim/zanimljivim zadacima, zatim nastaviti s onim težim/manje zanimljivim te za kraj ostaviti nekoliko zadataka kojima se radujemo.

Kao što je već ranije opisano, planiranje učenja te postavljeni ciljevi uvelike pomažu tijekom samog procesa učenja, kao i povezivanje sadržaja s onim već poznatim ili situacijama iz svakodnevnog života.

Također, nagrada na kraju učenja pridonosi jačanju pozitivnih osjećaja prema učenju.

6. KAKO BOLJE PAMTITI?

Razmislimo o pitanjima pamtimo li dobro i što nam je teško zapamtiti. Svima se u nekom trenutku dogodilo da zaborave ono što su prethodno naučili. No, i učestalost takvih situacija može se mijenjati ako učenje rasporedimo u vremenu, odnosno ako se sadržaj koji je potrebno naučiti podijeli na manje dijelove. Također je vrlo važno, kao što je već ranije spomenuto, raditi kraće pauze tijekom učenja.

Zanimljiva je matematička formula učenja koja kaže kako 1x6 nije isto što i 3x2 à ako se uči odjednom duži vremenski period, učinkovitost učenja bit će puno manja nego ako se sadržaj učenja raspodijeli na tri dijela između kojih će postojati vrijeme za odmor.

Ponavljanje je majka znanja. Kad razmislimo o ovoj poslovici koju je svatko čuo, lako je zaključiti kako ponavljanje i vježba pridonose ostvarenju na početku postavljenih ciljeva učenja. Ponavljanje se ne mora odnositi samo na konstantno čitanje gradiva; potrebno je isprobati više mogućnosti kako bi bilo moguće sa sigurnošću definirati što je za koga najpovoljnija opcija. Čitanje cjeline više puta, slušanje priče više puta, ponavljanje naglas, rješavanje većeg broja sličnih zadataka,… sve su to učinkovite metode koje je moguće dodatno nadograđivati različitim metodama kao što je pisanje vlastite priče ili pjesmice povezane s gradivom ili izrada kartica s tematskim pitanjima.

7. KAKO BOLJE ČITATI?

Ponovno se zapitajmo: Zašto čitamo? Što čitamo? Znamo li čitati?

Odgovor na prva dva pitanja svatko bi dao u skladu s vlastitim stavovima i preferencijama, no odgovor na posljednje pitanje vjerojatno bi jednoglasno bio „da“. I da, znamo prepoznavati slova i povezivati ih u riječi i rečenice – znamo čitati. No znamo li čitati s razumijevanjem?

Aktivno čitanje postiže se ako se prije, za vrijeme i nakon čitanja oslanjamo na određene smjernice. Tako je PRIJE čitanja dobro letimično pregledati sadržaj te se zapitati što je već poznato, kao i što se želi saznati. U tome će pomoći čitanje (pod)naslova, istaknutih riječi, proučavanje crteža i slično; kad je utvrđeno kako je tekst posložen, preostaje još napraviti, primjerice, popis nepoznatih riječi.

ZA VRIJEME čitanja mora se pratiti razumijevanje onoga što se čita, a u tome mogu pomoći pitanja poput Ima li smisla ovo što sam pročitao/la? Na što me to podsjeća? U kakvoj je vezi s onime što već znam? Što je autor rekao? Što je autor možda mislio? Što je ostalo nejasno? Također, kada dođe teži i manje razumljiv dio teksta, dobro je isti pročitati više puta te prepričati i objasniti vlastitim riječima. Prepričavanje dijelova teksta, primjerice odlomaka, također poboljšava razumijevanje, a samim time i pamćenje sadržaja, pri čemu isticanje glavne ideje u odlomku može pomoći i shvaćanju svrhe nekog odlomka. Još neki savjeti koji čitanje mogu učiniti učinkovitijim su: izdvajanje glavnih ideja i informacija, organiziranje onog bitnog u obliku crteža/mape, vođenje bilježaka koje su tu kao podsjetnik na ranije pročitano i služe povezivanju informacija u cjelinu.

NAKON čitanja najbolje je razmisliti o idejama i informacijama iz teksta te se zapitati Koja je glavna poruka? Što je sve važno zapamtiti? Što sam naučio/la? Što još trebam znati? Isto tako, prepričavanje sadržaja ukućanima pomaže razumijevanju i pamćenju sadržaja, isto kao i pisanje kratkog sažetka. I na kraju, završno cjelovito čitanje teksta/lekcije uokvirit će uloženi trud.

Izvor: IDIZ