Osnovna škola Ivana Antolčića Komarevo

Emocionalnost i kontrola dvije su osnovne dimenzije roditeljstva. Ovisno o razini svake dimenzije, postoje četiri tipa roditeljskog stila odgoja: autoritativni, autoritarni, permisivni i indiferentni. 

Pod Opširnije pročitajte više o svakom odgojnom stilu i njegovu utjecaju na razvoj djeteta.

Autoritativni odgojni stil kombinacija je emocionalne topline i čvrste kontrole. Autoritativni roditelji pred djecu stavljaju dobi sukladne zahtjeve te su im kontinuirana podrška u svemu što rade, no granice i pravila su također jasno postavljena. Komunikacija i zajedničko donošenje odluka autoritativnim roditeljima vrlo je važno. Dijete koje ima autoritativne roditelje je spontano te slobodno izražava svoje mišljenje i emocije.

Autoritarni roditelji pred djecu postavljaju velika očekivanja i zahtjeve, pri čemu nedostaju toplina i podrška te je ovaj tip roditelja sklon kritiziranju i kažnjavanju djece. Nad djetetom provode strogu kontrolu te postavljaju pravila bez njihova objašnjenja. Dijete autoritarnih roditelja najčešće s vremenom postane anksiozno te ima nisko samopoštovanje i samopouzdanje, a učenjem od roditelja može postati i sklono korištenju sile s ciljem postizanja nečega.

Permisivni roditelji prema djeci iskazuju visoku razinu emocionalne topline te vrlo nisku razinu kontrole. Smatraju da će ljubav prema djetetu najbolje iskazati ako ne postavljaju granice i ispunjavaju sve djetetove zahtjeve te ako donošenje odluka prepuste isključivo djetetu. Djeca permisivnih roditelja osjećaju se sretno do trenutka kad prevelika sloboda uzrokuje nesigurnost i nesnalaženje u granicama što može potaknuti impulzivno i agresivno ponašanje.

Indiferentni roditelji emocionalno su hladni te imaju slabu kontrolu nad djetetom. Odnosno, pokazuju slab interes za dijete i njegove aktivnosti te prema djetetu postavljaju male zahtjeve, uz to što ne pružaju potporu ni toplinu. Djeca indiferentnih roditelja nerijetko reagiraju neprijateljski i otporom što posljedično utječe i na loš školski uspjeh i nemogućnost stjecanja društvene kompetencije.