Rođena je u seljačkoj, poštenoj i radišnoj obitelji 22. listopada 1945. godine u Jelisavcu od majke Ane i oca Andrije.

Osnovnu školu pohađala je u Jelisavcu i Našicama, srednju ekonomsku školu završila je u Našicama.

Već u svojoj dvadesetoj godini zapošljava se u OŠ Ivana Brnjika Slovaka u Jelisavcu jer to je, kako sama navodi u svojem životopisu: „(…) i bila želja još u osnovnoj školi da budem učiteljica.“ Dječji joj se san i ispunio. 1969. godine diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Pakracu i tako stekla zvanje nastavnice razredne nastave.

Kata je bila jedna od onih ljudi koji su oduvijek znali što će biti po zanimanju, koji su to i postigli i koji su bili točno to što trebaju biti i točno tamo gdje trebaju biti. Mislim kako ćemo se svi složiti da je ona u potpunosti iskoristila, razvila i umnogostručila darovani joj talenat.

Od ukupnog staža od 44 godine, samo 5 godina nije radila u prosvjeti. Rad u prosvjeti prekinula je u periodu od 1972. do 1977. godine kada zbog obiteljskih razloga seli u Jesenice, u Republiku Sloveniju gdje radi u Službi društvenog knjigovodstva. Sama navodi: „Zbog čežnje za rodnim krajem i ljubavi prema učiteljskom pozivu (…) vraćam se u Jelisavac i ponovo zapošljavam na mjestu učitelja razredne nastave.“ U zasluženu je mirovinu otišla u 64. godini života.

Za sobom je ostavila značajna postignuća kao učiteljica, a pogotovo kao dugogodišnja ravnateljica škole. Tu odgovornu, zahtjevnu, ali časnu dužnost obnašala je od 1988. do 2009. godine, tj. ukupno 21 godinu.

Neizbrisiv je njen trag i doprinos školi, obrazovanju i odgoju u našoj sredini u koju je utkala svoje vrline. U materijalnom smislu za njenog je vođenja škola vidno napredovala. Nemoguće je navesti sva njena postignuća, no izdvojit ćemo ona oku  najvidljivija: dograđeno je mnogo korisnog školskog prostora,  kuhinja i blagovaonica, sagrađena je sportska dvorana, napravljena nova međukatna konstrukcija.Neumorno je radila na poboljšanju materijalnih uvjeta rada i opremljenosti škole, ali isto tako uvijek je željela bolje i više za svoje djelatnike i  učenike,  i u odgojnom i obrazovnom smislu. Jelisavački su učenici, iako iz male, seoske škole, postizali jako dobre rezultate , a mnogi su od njih postali vrsni stručnjaci u raznim područjima i prije svega, dobri ljudi.Svakom tom uspjehu Kata se radovala kao vlastitom. Za našu se školu brinula baš kao za svoj vlastiti dom, želeći samo najljepše i najbolje.

                                        Neka joj je vječna hvala i slava.