IVAN FILIPOVIĆ, hrvatski književnik i pedagog (Velika Kopanica, 24.VI.1823 – Zagreb, 28.X.1895).

Školovao se u Velikoj Kopanici, Vinkovcima i Srijemskoj Mitrovici. Radio kao učitelj u Novoj Gradiški, Zagrebu i Požegi. Ilirac, borac za nacionalnu slobodu, pokretač i osnivač učiteljskih udruga i ustanova.

Organizator hrvatskog učiteljstva u borbi protiv nacionalnog ugnjetavanja i crkvenog nadzora nad školama. Urednik časopisa, listova i knjiga za učitelje, djecu i mladež, pisac početnica i čitanki.

Jedan je od osnivača Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (1871) i Saveza hrvatskih učiteljskih društava (1886).  Godine 1895. pokrenuo je Pedagogijsku enciklopediju.

Njegov književni rad ima didaktički i prosvjetiteljski karakter. Pisao je pripovijetke za djecu, pripovijetke s motivima i likovima iz usmene književnosti, pjesme namijenjene prosvjećivanju puka, rodoljubne pjesme te ciklus ljubavnih pjesama Lepirice. Smatra se začetnikom hrvatske dječje književnosti zbirkom dječje poezije Mali tobolac raznog cvetja za dobru i pomnjivu mladež naroda srbskoilirskoga.

Državna nagrada Republike Hrvatske za osobite zasluge u odgoju, školstvu i pedagogiji nosi njegovo ime.

Glavna djela: Početnica (1853), Slovnička čitanka (1853), Novi rječnik hrvatskoga i njemačkoga jezika (I-II, 1869-75), Bečke pedagogijske slike (1870), Kratka stilistika za građanske i više djevojačke škole (1876) i dr.