Razmatrajući smjernice za izradu prijedloga školskoga financijskoga plana za 2013. i smjernice za izradu projekcije rashoda za razdoblje 2013. – 2015. godine, dolazim do zaključka kako se u razmišljanjima nadležnih ministarstava (financija i ZOiS-a), ništa nije promijenilo ni u stilu ni u  formi u odnosu na dosadašnji način rada. Bez obzira na promjenu u korijenima, temeljima i tjelesnim strukturama vlasti.

Na što želim ukazati. Sve se svodi na postotno smanjenje rashoda, a radi uštede i smjernica EU komisija.

Škole su, do sada, radile po proračunu koji se zvao: „Minimalni pedagoški standard“.  Takav standard je imao kriterije za financiranje, a oni su: broj učenika, odjela, zgrada i broj računala u školi. Stavljam naglasak na prvu riječ iz naziva standarda – MINIMALNI. Sada se od škola traži da smanje troškove. Kako će se nazivati, ili na što će sličiti, taj novi standard, ako je nastao kao smanjenje nečega što se do sada zvalo minimalno. Može li škola opstati kao ustanova, ili još bolje, može li škola postojati?  Sredstva za materijalne rashode škole smanjuju se od 2010. godine. U 2011. za 15%, pa u 2012. za još 15%, a u projekciji za 2013. još dodatnih 3,6% u odnosu na 2012. godinu? Znamo li da je u međuvremenu škola kod elektrodistribucije izgubila status „ustanova od općeg interesa“, pa plaća skuplju struju kao i tvornice, zatim je došlo do poskupljenja energenata i još k tome izašlo je preko nekoliko zakona koji obvezuju škole, raznoraznim nabavama od famoznih certifikata za ovo i ono, preko raznih uređaja do planova i naljepnica. Sve to radi toga kako bi se zadovoljili uvjeti iz zakona, bez obzira na to što se smanjuju sredstva dostatna za minimalni standard i za obavljanje osnovne funkcije škole.

Postavimo na stol karte otvoreno, licem prema gore. U 2010. godini prijevoz učenika školi je odnosio 60% proračuna, energija (električna energija i sredstva za grijanje prostora) 15%, a ostatak (25%) razdijelio bi se po svim stavkama proračuna škole. U 2011. godini proračun je za 15% manji, a prijevoz učenika i energenti nisu izgubili na cijeni, tako onih 25% iz 2010. godine koje su ostale za ostatak proračuna, u 2011. godini postaju jedva 12% toga proračuna. U 2012. godini dolazi do još jednog smanjenja proračuna od 15%, i do poskupljenja energenata od 20 odnosno 26% u odnosu na godinu prije. Škole se tjera štednju, a došlo se do neizdrživost. Ipak... Provedbom javne nabave prijevoza učenika, uspjelo se smanjiti troškove za prijevoz učenika za 5% , Škole štede na svemu. Tako su otkazale sva natjecanja viših razina, učitelji donose svoj papir u školu, naručene su manje (nedostatne) količine sredstava za grijanje, ubrusi i WC-papiri se ne kupuju... Unatoč ili usprkos svemu do početka mjeseca listopada škole su potrošile sva sredstva koja su im bila na raspolaganju u proračunu za 2012. godinu. Može li škola, nakon svega navedenoga, isplanirati proračun za 2013. godinu? Gdje će u „novi“ proračun stati manjak od 2 mjeseca iz 2012. godine koje škola nije zatvorila kao podmirene obveze, ako će novi proračun biti još manji? Gdje će se naći ravnatelj i njegova fiskalna odgovornost, ako škola nije dobila sredstava dovoljno niti za ugovorene obveze? Što će biti s tom školom, ravnatelj će biti smijenjen radi stvaranja obveta koje ne može podmiriti (Zakon o fiskalnoj odgovornosti), ali to neće pokriti manjak u proračunu škole, niti će itko drugi uspjeti sastaviti proračun za 2013. godinu, a da bude u skladu sa smjernicama za sastavljanje istog.

Dakle, male škole, ne mogu opstati na način da ih se financira po sada važećem kriteriju i indeksu „rasta“ iz kriterija.

Mala škola, sukladno postotnom umanjivanju proračuna kroz dvije zadnje godine, to je svaka osnovna škola koja ima ispod 300 učenika, 5 zgrada, 20 odjela i 20 računala. Takva škola se mora financirati prema ključu „minimalnog  iznosa sredstava“ koji škola mora dobiti i ispod kojeg iznosa ne smije biti njezin proračun. Kako ja volim reći: Škola mora raditi na način kao što rade uljare.

Pojašnjenje: Preradu maslina plaćate 1,30 kuna po kilogramu maslina koje ste donijeli na preradu, bilo gdje u RH. Međutim, što ako imate manju količinu maslina? Uljari ćete platiti 250,00 kuna bez obzira na to koliko malo maslina imali. Račun je jednostavan, ako umnožak količine vaših maslina (u kg) i cijene po kilogramu prerade maslina (1,30 kn) ne prelazi iznos od 250,00 kuna, Vi uljari plaćate 250,00 kuna, a ako je navedeni umnožak veći od 250,00 kuna tada uljari plaćate po cjeniku (za svaki kilogram Vaših maslina 1,30 kuna). Tako bi i svaka škola trebala iz proračuna dobiti „minimalni iznos sredstava“ u iznosu cca. 150.000,00 (stopedesettisuća) kuna i na to joj još dodati iznose prema stvarnom trošku za prijevoz učenika i energente. Sve škole kojima bi prema sadašnjem kriteriju pripadao veći iznos od „minimalnog iznosa sredstava“ i trebaju dobiti taj svoj „kriterijski“ iznos iz proračuna (plaćanje po kilogramima za uljaru, odnosno prihod po kriteriju za školu). Dakle, škola, koja po standardu mora imati učionicu od 54 m², jednako će potrošiti lož ulja za grijanje 14 takvih punih učionica (od preko 20 učenika) ili za 8 takvih polupraznih učionica (s malim brojem učenika).

U suprotnom sve škole koje imaju manje od 300 učenika možemo već danas zatvoriti i djecu poslati kući, a one koje imaju od 300 do 500 učenika zatvorit ćemo nakon podjele svjedodžbi u ljeto 2013. godine.

Razmatrajući smjernice za izradu prijedloga školskoga financijskoga plana za 2013. i smjernice za izradu projekcije rashoda za razdoblje 2013. – 2015. godine, dolazim do zaključka kako se u razmišljanjima nadležnih ministarstava (financija i ZOiS-a), ništa nije promijenilo ni u stilu ni u  formi u odnosu na dosadašnji način rada. Bez obzira na promjenu u korijenima, temeljima i tjelesnim strukturama vlasti.

Na što želim ukazati. Sve se svodi na postotno smanjenje rashoda, a radi uštede i smjernica EU komisija.

Škole su, do sada, radile po proračunu koji se zvao: „Minimalni pedagoški standard“.  Takav standard je imao kriterije za financiranje, a oni su: broj učenika, odjela, zgrada i broj računala u školi. Stavljam naglasak na prvu riječ iz naziva standarda – MINIMALNI. Sada se od škola traži da smanje troškove. Kako će se nazivati, ili na što će sličiti, taj novi standard, ako je nastao kao smanjenje nečega što se do sada zvalo minimalno. Može li škola opstati kao ustanova, ili još bolje, može li škola postojati?  Sredstva za materijalne rashode škole smanjuju se od 2010. godine. U 2011. za 15%, pa u 2012. za još 15%, a u projekciji za 2013. još dodatnih 3,6% u odnosu na 2012. godinu? Znamo li da je u međuvremenu škola kod elektrodistribucije izgubila status „ustanova od općeg interesa“, pa plaća skuplju struju kao i tvornice, zatim je došlo do poskupljenja energenata i još k tome izašlo je preko nekoliko zakona koji obvezuju škole, raznoraznim nabavama od famoznih certifikata za ovo i ono, preko raznih uređaja do planova i naljepnica. Sve to radi toga kako bi se zadovoljili uvjeti iz zakona, bez obzira na to što se smanjuju sredstva dostatna za minimalni standard i za obavljanje osnovne funkcije škole.

Postavimo na stol karte otvoreno, licem prema gore. U 2010. godini prijevoz učenika školi je odnosio 60% proračuna, energija (električna energija i sredstva za grijanje prostora) 15%, a ostatak (25%) razdijelio bi se po svim stavkama proračuna škole. U 2011. godini proračun je za 15% manji, a prijevoz učenika i energenti nisu izgubili na cijeni, tako onih 25% iz 2010. godine koje su ostale za ostatak proračuna, u 2011. godini postaju jedva 12% toga proračuna. U 2012. godini dolazi do još jednog smanjenja proračuna od 15%, i do poskupljenja energenata od 20 odnosno 26% u odnosu na godinu prije. Škole se tjera štednju, a došlo se do neizdrživost. Ipak... Provedbom javne nabave prijevoza učenika, uspjelo se smanjiti troškove za prijevoz učenika za 5% , Škole štede na svemu. Tako su otkazale sva natjecanja viših razina, učitelji donose svoj papir u školu, naručene su manje (nedostatne) količine sredstava za grijanje, ubrusi i WC-papiri se ne kupuju... Unatoč ili usprkos svemu do početka mjeseca listopada škole su potrošile sva sredstva koja su im bila na raspolaganju u proračunu za 2012. godinu. Može li škola, nakon svega navedenoga, isplanirati proračun za 2013. godinu? Gdje će u „novi“ proračun stati manjak od 2 mjeseca iz 2012. godine koje škola nije zatvorila kao podmirene obveze, ako će novi proračun biti još manji? Gdje će se naći ravnatelj i njegova fiskalna odgovornost, ako škola nije dobila sredstava dovoljno niti za ugovorene obveze? Što će biti s tom školom, ravnatelj će biti smijenjen radi stvaranja obveta koje ne može podmiriti (Zakon o fiskalnoj odgovornosti), ali to neće pokriti manjak u proračunu škole, niti će itko drugi uspjeti sastaviti proračun za 2013. godinu, a da bude u skladu sa smjernicama za sastavljanje istog.

Dakle, male škole, ne mogu opstati na način da ih se financira po sada važećem kriteriju i indeksu „rasta“ iz kriterija.

Mala škola, sukladno postotnom umanjivanju proračuna kroz dvije zadnje godine, to je svaka osnovna škola koja ima ispod 300 učenika, 5 zgrada, 20 odjela i 20 računala. Takva škola se mora financirati prema ključu „minimalnog  iznosa sredstava“ koji škola mora dobiti i ispod kojeg iznosa ne smije biti njezin proračun. Kako ja volim reći: Škola mora raditi na način kao što rade uljare.

Pojašnjenje: Preradu maslina plaćate 1,30 kuna po kilogramu maslina koje ste donijeli na preradu, bilo gdje u RH. Međutim, što ako imate manju količinu maslina? Uljari ćete platiti 250,00 kuna bez obzira na to koliko malo maslina imali. Račun je jednostavan, ako umnožak količine vaših maslina (u kg) i cijene po kilogramu prerade maslina (1,30 kn) ne prelazi iznos od 250,00 kuna, Vi uljari plaćate 250,00 kuna, a ako je navedeni umnožak veći od 250,00 kuna tada uljari plaćate po cjeniku (za svaki kilogram Vaših maslina 1,30 kuna). Tako bi i svaka škola trebala iz proračuna dobiti „minimalni iznos sredstava“ u iznosu cca. 150.000,00 (stopedesettisuća) kuna i na to joj još dodati iznose prema stvarnom trošku za prijevoz učenika i energente. Sve škole kojima bi prema sadašnjem kriteriju pripadao veći iznos od „minimalnog iznosa sredstava“ i trebaju dobiti taj svoj „kriterijski“ iznos iz proračuna (plaćanje po kilogramima za uljaru, odnosno prihod po kriteriju za školu). Dakle, škola, koja po standardu mora imati učionicu od 54 m², jednako će potrošiti lož ulja za grijanje 14 takvih punih učionica (od preko 20 učenika) ili za 8 takvih polupraznih učionica (s malim brojem učenika).

U suprotnom sve škole koje imaju manje od 300 učenika možemo već danas zatvoriti i djecu poslati kući, a one koje imaju od 300 do 500 učenika zatvorit ćemo nakon podjele svjedodžbi u ljeto 2013. godine.