Početkom veljače u našoj smo školi ugostili poznate hrvatske promicatelje zdravog načina života i televizijske zvijezde Maju Ćustić i Edina Mehmedovića, o čemu smo već izvještavali. Tom prilikom novinarke e-Fijombe Darija Nimac i Veronika Mamić s našim su gostima porazgovarale o svemu što ih je zanimalo.

e-Fijomba: Za početak želim Vam dobar dan, hvala Vam što ste pristali biti danas naši gosti. Mi smo novinarke školskog lista e-Fijomba, Darija Nimac i Veronika Mamić i postavit ćemo Vam nekoliko pitanja. Molim Vas da nam se kratko predstavite, odakle nam dolazite, koje ste obrazovanje stekli i koliko se već godina bavite sportom i živite zdravim načinom života?

Maja: Moje je ime Maja Ćustić, dolazim iz Zagreba, tamo sam rođena i tamo živim. Otac mi je rodom iz susjednog mjesta pa sam djelomično i Dalmatinka. Završila sam kineziološki fakultet, radim u ovoj struci kao kineziolog već skoro 20 godina, radila sam kao trener grupnih programa, a zadnjih godina najviše radim kao osobni trener. Konstantno se educiram, usavršavam, jer smatram da cijeli život trebamo učiti da bi bili što bolji.

Edo: Ja sam Edo, imam četrdeset i još nešto godina, bolje da ne znate koliko, imam troje predivne dječice, dolazim iz Zagreba, rođen sam u Zagrebu i navijam za Dinamo, nemojte me tući..

Maja: O Hajduče!!!

Edo: Upisao sam kineziologiju davne 1999. godine, jer je moja velika želja bila da budem profesor tjelesne i zdravstvene kulture i da se bavim sportom. Nažalost ili na sreću, put me odveo u nekom drugom smjeru. Još kao student počeo sam raditi u jednoj teretani u Zagrebu, baviti se fitnessom i ostao sam u tome do dana današnjega. Karijera mi, kao i Maji, traje dvadesetak godina. Moj osnovni sport je rukomet, bavim se rukometom cijeli život, a fitnessom od kada sam upisao fakultet. Zaljubio sam se u neke grane fitnesa i ostao u tome.

e-Fijomba: Kada ste shvatili da je to Vaš životni poziv?

Edo: Shvatio sam da je to moj životni poziv negdje pri završetku fakulteta. Počeo sam kao student raditi u jednoj teretani, kao što sam rekao u uvodu i kao što je i Maja rekla, educirajući se mimo fakulteta, dakle mimo obrazovanja kojeg smo stekli na fakultetu, shvatio sam da je to moj poziv, da želim ostati u fitnesu, da se želim baviti jednim dijelom fitnesa i evo, ostao sam u tome do dana današnjeg.

Maja: Ja sam, otprilike isto tako, kad sam prvi put ušla u teretanu shvatila da je to to, da sam upisala dobar fakultet, jer kao da sam imala poziv: „Da, Majo, to je posao za tebe, da možeš pomoći ljudima, da ih možeš educirati, da ih možeš nešto kvalitetno naučiti, da imaju bolji i kvalitetniji život, da su zdravi. I da ljepše izgledaju, naravno!“

e-Fijomba: Koliko dnevno trenirate?

Edo: Pa to varira od sezone do sezone kod mene. Pokušavam svaki dan biti fizički aktivan, a kad treniram trening mi traje otprilike sat i pol.

Maja: Ja se trudim trenirati svaki dan, nekad čak odradim i dva treninga, što znači da imam jedan trening snage, a drugi je hodanje. Volim puno hodati, provoditi vrijeme u prirodi. Trening snage traje između 60 i 90 minuta, a šuma koliko mi vrijeme dozvoli.

e-Fijomba: Dođe li vam ikada da odustanete od zdravog načina života?

Edo: Ne, nikada, to je ukorijenjeno u moj DNA, to je dio mog identiteta. Ja jako osjećam kad mi nedostaje redovita tjelesna aktivnost. Ponekad, zbog mojih dnevnih obaveza, imam nedovoljno tjelesne aktivnosti i ja to najviše osjetim na svom tijelu i imam potrebu da se onda krenem baviti tjelesnom aktivnosti, jer se na taj način izražavam, kreativan sam i sve što mi se mota po mozgu tada izađe van.

Maja: Meni je to higijena, kako perem zube svaki dan, tako se i krećem.

e-Fijomba: Što najviše volite u svom poslu?

Maja: Ljude! Oni su divni! To da mogu pomoći svim ljudima kojima kao kineziolog mogu pomoći, da li je to bitno nekome za zdravlje, da mu olakšam život, da se ljepše, lakše kreće, da bude funkcionalniji, da li je nekome potrebno da izgubi koji kilogram, da li je nekome potrebno da dobije koji kvalitetni kilogram, dakle, mišićnu masu. Kontakt s ljudima i komunikacija, jer svi smo mi drugačiji, svaki čovjek drugačije funkcionira i to je veliki izazov za mene kada moram naći načine i modalitete i alate kako bi mogla pristupiti svakoj individui. Svi smo drugačiji i ne možeš sa svima  funkcionirati na isti način i lijepo je kad možeš sebi postaviti izazove, kad ti netko možda ne odgovara ili netko ne može raditi onako kako si ti to zamislio pa si postaviš izazov da ne odustaneš kad postane teško i kažeš sam sebi: „Aha, ja sad želim toj osobi još više pomoći da zavoli to što radi i da se osjeća bolje!“

e-Fijomba: A što je najteže u vašem poslu?

Edo: Buđenje u ranu zoru. Tehničke neke stvari su znale biti izazovne. Rad u teretani pretpostavlja da si ljudima na dispoziciji kroz cijeli dan pa kad postaneš profesionalni individualni trener znaš izbivati cijeli dan iz kuće, kreneš ujutro u 6 sa prvim treningom i završiš navečer u 10 i to ti oduzima neko tvoje slobodno vrijeme pa kad imaš obitelj to odsustvo zna postati veliki teret. Osim toga predivan posao.

e-Fijomba: Kako je sudjelovati u projektu „Život na vagi“?

Maja: Ja više nisam dio tog projekta.

e-Fijomba: I nama svima fanovima je jako žao!

Maja: Ja sam zahvalna što sam bila dio tog projekta. To je jedna predivna priča gdje stvarno jako puno toga možeš naučiti o sebi i drugim ljudima, s kakvim se ljudi problemima bore, da im nije lako, a opet, koliko sam sebi možeš odmoći u trenucima kada ti netko zaista želi pomoći. Smatram da je to jedna predivna priča, koju sam pričala sa svojim kolegom Edom, lijepi trenuci kroz koje sam mogla naučiti svašta o životu.

Edo: Slažem se s Majom, više-manje sve je rekla. Jedno neponovljivo životno iskustvo, avantura, koju smo imali priliku zajedno proći i koja je ostavila duboki utjecaj na mene i na Maju i na neki način promijenila naše živote.

e-Fijomba: Kakav je osjećaj biti poznato TV lice?

Maja: Tko je to?

e-Fijomba: Pa vas dvoje!

Edo: To je jedna predivna posljedica!

Maja: Brrrrrrr!

Edo: Predivna posljedica onoga što smo mi radili. Mi smo kao treneri dobili priliku da budemo na televiziji u prime time terminu gdje su zaista mnogi ljudi gledali transformacije ljudi s velikim problemima. Ne doživljavamo se tako mi! Ne gledamo na to kao nešto jako bitno, al' lijepo je kad ti netko priđe na cesti i kaže: „Bravo! Super ste posao odradili sa onim ljudima! Svaka čast što radite! To je velika stvar!“ Mi smo sve to radili i prije, samo je sada to vidjela šira javnost.

Maja: I dalje smo ostali oni mali ljudi! Svoji! Što je najbitnije!

e-Fijomba: A kakav je osjećaj biti danas učitelj u našoj školi?

Maja: Divan! I hvala vam što ste nas zvali i što ste se odazvali u tako velikom broju i što ste bili poslušni, u interakciji s nama. Edo ima djecu pa je njemu lakši pristup djeci, nego meni. Bilo bi to lijepo ponoviti! Nadam se da je, od svega onoga o čemu smo pričali, barem nešto ostalo u memoriji, da ste nešto čuli i naučili i da ćete to i primjenjivati.

Edo: Ja se osjećam baš privilegirano i baš sam bio ponosan na vas i na ovo što vi ovdje radite i kako živite i kako imate prekrasne uvjete za život i nama koji dolazimo iz Zagreba, iz jedne sredine koja je užurbana, koja je puna betona, koja se odmaknula od međusobnog intimnog odnosa, jer smo nekad bili puno povezaniji, danas više nismo toliko i vidjeti vas, koliko ste bliski međusobno, na jedan lijep način vam i zavidim na tome. Baš sam uživao!

e-Fijomba: Koji je prvi korak koji bi trebao poduzeti netko tko se bori sa prekomjernom težinom?

Edo: Potražiti pomoć! Potražiti pomoć i potražiti podršku!

Maja: Podrška okoline je jako bitna!

e-Fijomba: Kada bi trebalo imati prvi, a kada zadnji obrok u danu? Koliko bi obroka trebalo imati u danu i kako najjednostavnije odrediti količinu hrane u svakom obroku?

Maja: Svaki čovjek je individua za sebe. Pričati o tome kad tko mora jesti… sve ovisi o dnevnom ritmu, aktivnostima…. Ja smatram da moramo imati pet obroka, tri glavna: doručak, ručak, večeru i međuobroke između glavna tri. U svemu treba biti umjeren. Treba imati više manjih obroka. Jedete koliko smatrate da je vama OK, a da ne pretjerujete u tome.

Edo: Kaže se do prvog osjećaja sitosti. Jako smo se odlijepili od instinkta, našeg unutarnjeg osjećaja kojeg svatko od nas ima. Vrlo često pomislimo da je nešto dovoljno pa onda to ignoriramo. U svemu… dovoljno u odnosu, dovoljno u hrani. Imamo unutarnji ritam i unutarnji sat koji sve to jako lijepo govori, samo ga treba malo više slušati.

Maja: Kada jedete, razmišljajte o tome što jedete i fokusirajte se na to koliko žvačete. Nemojte gledati u mobitele, u televizore u kompjutere.

Edo: Da, prehrana je zapravo postala vrijeme i mjesto kad i gdje se može surfati, a obrok treba biti vrijeme kad si posvećen sebi, a ne posvećen mobitelu.

Maja: Jer kada gledate u nešto izgubite pojam o količini hrane koju konzumirate. Zaboravite koliko puta ste žvakali, a žvakanje je jako važno, što više puta zalogaj treba prožvakati, da osjetite da je hrana u ustima postala kašica, pjenica. Što više žvakati!

e-Fijomba: Nabrojite 10 namirnica koje najčešće koristite u svojoj prehrani!

Edo: Banana, jabuka, riža, krumpir, junetina, piletina, pršut, voda, kefir i moram staviti čokoladu.

e-Fijomba: Time smo ujedno dobili odgovor na naše pitanje trebamo li se u potpunosti odreći čokolade.

Maja: Kod mene pršut, panceta, čvarci, to je nešto bez čega ja ne mogu živjeti, kus kus, riža, batat, puretina, losos i svo povrće: brokula, cvjetača, špinat, rikola, matovilac, cerry rajčice, masline

e-Fijomba: Već smo čuli da kod Vas Majo svaki obrok sadrži povrće?

Maja: Da! Kod mene svaki obrok sadrži povrće!

e-Fijomba: Kako bi trebao izgledati tjedni plan fizičke aktivnosti jedne osobe koja nema prekomjernu tjelesnu težinu?

Edo: Osoba bi trebala biti fizički aktivna svaki dan. Tjelesna aktivnost je i kad se ustaneš, hodaš do škole, kad spremaš i čistiš po kući. S druge strane imamo fizičku aktivnost u smislu treninga. Smatram da je izuzetno važno provoditi vrijeme vani, osobito za djecu. Djeca osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta trebala bi minimalno 90 minuta provoditi na svježem zraku na otvorenom u nekoj umjerenoj tjelesnoj aktivnosti kao što je šetnja, vožnja biciklom. Zatim tri puta tjedno programirana tjelesna aktivnost u koju spada i sat tjelesne i zdravstvene kulture ili trening borilačkih sportova, gimnastike, atletike…

e-Fijomba: I došli smo do posljednjeg pitanja. Imate li još što nadodati, što smatrate važnim, a da smo vas mi zaboravili pitati?

Maja: Nama je u interesu da osvještavamo roditelje i djecu da razmišljaju o tome što djeca konzumiraju. Da djecu tjeraju da budu vani, da budu aktivni. Možda nemaju svi mogućnosti da upišu djecu na određene aktivnosti zbog financija, ali da ta djeca što više vremena provode u prirodi. Da li ćete hodati, trčati, voziti bicikl ili role, svejedno je. Samo je važno da ste u pokretu. I svjesnost o pravilnoj prehrani, da se što manje konzumira hrana koja je nepotrebna. Naravno da ćete jesti i čokoladu i popiti gazirani sok, al' da je to sve umjereno. Djeca su nam, nažalost, danas pretila.

Edo: Preko 30 % djece u Hrvatskoj je danas pretilo. Prvi smo u Europi po pretilosti.

Maja: Bitno je da se roditelji osvijeste, jer djeca su djeca. Roditelji su ti koji mijenjaju loše i stvaraju zdrave navike.

Edo: I još je nešto bitno, o čemu danas nismo govorili, a to je san. I dan danas uz sve metode poznate ljudima, oporavak našeg tijela se najviše i najbolje odvija kad spavamo. Mi ne znamo točno zašto moramo spavati, ali znamo da čovjek umire, ako ne spava. Regeneracija koja se događa, ne samo na fizičkoj, nego i na emocionalnoj i duhovnoj razini, se događa za vrijeme spavanja.

Maja: I još nešto želim reći! Ja bih dala prijedlog roditeljima da svojoj djeci u određeno vrijeme navečer maknu mobitel i da što češće kontroliraju sadržaj koji djeca konzumiraju. Smatram da društvene mreže imaju jako loš utjecaj i da djeca nisu realna zbog sadržaja koji im se tamo nudi i kojem se ne mogu oduprijeti. Odgovornost je na roditeljima!

e-Fijomba: Maja i Edo, hvala vam što ste bili naši gosti.

Edo: Nema na čemu!

Maja: Hvala vama!

Početkom veljače u našoj smo školi ugostili poznate hrvatske promicatelje zdravog načina života i televizijske zvijezde Maju Ćustić i Edina Mehmedovića, o čemu smo već izvještavali. Tom prilikom novinarke e-Fijombe Darija Nimac i Veronika Mamić s našim su gostima porazgovarale o svemu što ih je zanimalo.

e-Fijomba: Za početak želim Vam dobar dan, hvala Vam što ste pristali biti danas naši gosti. Mi smo novinarke školskog lista e-Fijomba, Darija Nimac i Veronika Mamić i postavit ćemo Vam nekoliko pitanja. Molim Vas da nam se kratko predstavite, odakle nam dolazite, koje ste obrazovanje stekli i koliko se već godina bavite sportom i živite zdravim načinom života?

Maja: Moje je ime Maja Ćustić, dolazim iz Zagreba, tamo sam rođena i tamo živim. Otac mi je rodom iz susjednog mjesta pa sam djelomično i Dalmatinka. Završila sam kineziološki fakultet, radim u ovoj struci kao kineziolog već skoro 20 godina, radila sam kao trener grupnih programa, a zadnjih godina najviše radim kao osobni trener. Konstantno se educiram, usavršavam, jer smatram da cijeli život trebamo učiti da bi bili što bolji.

Edo: Ja sam Edo, imam četrdeset i još nešto godina, bolje da ne znate koliko, imam troje predivne dječice, dolazim iz Zagreba, rođen sam u Zagrebu i navijam za Dinamo, nemojte me tući..

Maja: O Hajduče!!!

Edo: Upisao sam kineziologiju davne 1999. godine, jer je moja velika želja bila da budem profesor tjelesne i zdravstvene kulture i da se bavim sportom. Nažalost ili na sreću, put me odveo u nekom drugom smjeru. Još kao student počeo sam raditi u jednoj teretani u Zagrebu, baviti se fitnessom i ostao sam u tome do dana današnjega. Karijera mi, kao i Maji, traje dvadesetak godina. Moj osnovni sport je rukomet, bavim se rukometom cijeli život, a fitnessom od kada sam upisao fakultet. Zaljubio sam se u neke grane fitnesa i ostao u tome.

e-Fijomba: Kada ste shvatili da je to Vaš životni poziv?

Edo: Shvatio sam da je to moj životni poziv negdje pri završetku fakulteta. Počeo sam kao student raditi u jednoj teretani, kao što sam rekao u uvodu i kao što je i Maja rekla, educirajući se mimo fakulteta, dakle mimo obrazovanja kojeg smo stekli na fakultetu, shvatio sam da je to moj poziv, da želim ostati u fitnesu, da se želim baviti jednim dijelom fitnesa i evo, ostao sam u tome do dana današnjeg.

Maja: Ja sam, otprilike isto tako, kad sam prvi put ušla u teretanu shvatila da je to to, da sam upisala dobar fakultet, jer kao da sam imala poziv: „Da, Majo, to je posao za tebe, da možeš pomoći ljudima, da ih možeš educirati, da ih možeš nešto kvalitetno naučiti, da imaju bolji i kvalitetniji život, da su zdravi. I da ljepše izgledaju, naravno!“

e-Fijomba: Koliko dnevno trenirate?

Edo: Pa to varira od sezone do sezone kod mene. Pokušavam svaki dan biti fizički aktivan, a kad treniram trening mi traje otprilike sat i pol.

Maja: Ja se trudim trenirati svaki dan, nekad čak odradim i dva treninga, što znači da imam jedan trening snage, a drugi je hodanje. Volim puno hodati, provoditi vrijeme u prirodi. Trening snage traje između 60 i 90 minuta, a šuma koliko mi vrijeme dozvoli.

e-Fijomba: Dođe li vam ikada da odustanete od zdravog načina života?

Edo: Ne, nikada, to je ukorijenjeno u moj DNA, to je dio mog identiteta. Ja jako osjećam kad mi nedostaje redovita tjelesna aktivnost. Ponekad, zbog mojih dnevnih obaveza, imam nedovoljno tjelesne aktivnosti i ja to najviše osjetim na svom tijelu i imam potrebu da se onda krenem baviti tjelesnom aktivnosti, jer se na taj način izražavam, kreativan sam i sve što mi se mota po mozgu tada izađe van.

Maja: Meni je to higijena, kako perem zube svaki dan, tako se i krećem.

e-Fijomba: Što najviše volite u svom poslu?

Maja: Ljude! Oni su divni! To da mogu pomoći svim ljudima kojima kao kineziolog mogu pomoći, da li je to bitno nekome za zdravlje, da mu olakšam život, da se ljepše, lakše kreće, da bude funkcionalniji, da li je nekome potrebno da izgubi koji kilogram, da li je nekome potrebno da dobije koji kvalitetni kilogram, dakle, mišićnu masu. Kontakt s ljudima i komunikacija, jer svi smo mi drugačiji, svaki čovjek drugačije funkcionira i to je veliki izazov za mene kada moram naći načine i modalitete i alate kako bi mogla pristupiti svakoj individui. Svi smo drugačiji i ne možeš sa svima  funkcionirati na isti način i lijepo je kad možeš sebi postaviti izazove, kad ti netko možda ne odgovara ili netko ne može raditi onako kako si ti to zamislio pa si postaviš izazov da ne odustaneš kad postane teško i kažeš sam sebi: „Aha, ja sad želim toj osobi još više pomoći da zavoli to što radi i da se osjeća bolje!“

e-Fijomba: A što je najteže u vašem poslu?

Edo: Buđenje u ranu zoru. Tehničke neke stvari su znale biti izazovne. Rad u teretani pretpostavlja da si ljudima na dispoziciji kroz cijeli dan pa kad postaneš profesionalni individualni trener znaš izbivati cijeli dan iz kuće, kreneš ujutro u 6 sa prvim treningom i završiš navečer u 10 i to ti oduzima neko tvoje slobodno vrijeme pa kad imaš obitelj to odsustvo zna postati veliki teret. Osim toga predivan posao.

e-Fijomba: Kako je sudjelovati u projektu „Život na vagi“?

Maja: Ja više nisam dio tog projekta.

e-Fijomba: I nama svima fanovima je jako žao!

Maja: Ja sam zahvalna što sam bila dio tog projekta. To je jedna predivna priča gdje stvarno jako puno toga možeš naučiti o sebi i drugim ljudima, s kakvim se ljudi problemima bore, da im nije lako, a opet, koliko sam sebi možeš odmoći u trenucima kada ti netko zaista želi pomoći. Smatram da je to jedna predivna priča, koju sam pričala sa svojim kolegom Edom, lijepi trenuci kroz koje sam mogla naučiti svašta o životu.

Edo: Slažem se s Majom, više-manje sve je rekla. Jedno neponovljivo životno iskustvo, avantura, koju smo imali priliku zajedno proći i koja je ostavila duboki utjecaj na mene i na Maju i na neki način promijenila naše živote.

e-Fijomba: Kakav je osjećaj biti poznato TV lice?

Maja: Tko je to?

e-Fijomba: Pa vas dvoje!

Edo: To je jedna predivna posljedica!

Maja: Brrrrrrr!

Edo: Predivna posljedica onoga što smo mi radili. Mi smo kao treneri dobili priliku da budemo na televiziji u prime time terminu gdje su zaista mnogi ljudi gledali transformacije ljudi s velikim problemima. Ne doživljavamo se tako mi! Ne gledamo na to kao nešto jako bitno, al' lijepo je kad ti netko priđe na cesti i kaže: „Bravo! Super ste posao odradili sa onim ljudima! Svaka čast što radite! To je velika stvar!“ Mi smo sve to radili i prije, samo je sada to vidjela šira javnost.

Maja: I dalje smo ostali oni mali ljudi! Svoji! Što je najbitnije!

e-Fijomba: A kakav je osjećaj biti danas učitelj u našoj školi?

Maja: Divan! I hvala vam što ste nas zvali i što ste se odazvali u tako velikom broju i što ste bili poslušni, u interakciji s nama. Edo ima djecu pa je njemu lakši pristup djeci, nego meni. Bilo bi to lijepo ponoviti! Nadam se da je, od svega onoga o čemu smo pričali, barem nešto ostalo u memoriji, da ste nešto čuli i naučili i da ćete to i primjenjivati.

Edo: Ja se osjećam baš privilegirano i baš sam bio ponosan na vas i na ovo što vi ovdje radite i kako živite i kako imate prekrasne uvjete za život i nama koji dolazimo iz Zagreba, iz jedne sredine koja je užurbana, koja je puna betona, koja se odmaknula od međusobnog intimnog odnosa, jer smo nekad bili puno povezaniji, danas više nismo toliko i vidjeti vas, koliko ste bliski međusobno, na jedan lijep način vam i zavidim na tome. Baš sam uživao!

e-Fijomba: Koji je prvi korak koji bi trebao poduzeti netko tko se bori sa prekomjernom težinom?

Edo: Potražiti pomoć! Potražiti pomoć i potražiti podršku!

Maja: Podrška okoline je jako bitna!

e-Fijomba: Kada bi trebalo imati prvi, a kada zadnji obrok u danu? Koliko bi obroka trebalo imati u danu i kako najjednostavnije odrediti količinu hrane u svakom obroku?

Maja: Svaki čovjek je individua za sebe. Pričati o tome kad tko mora jesti… sve ovisi o dnevnom ritmu, aktivnostima…. Ja smatram da moramo imati pet obroka, tri glavna: doručak, ručak, večeru i međuobroke između glavna tri. U svemu treba biti umjeren. Treba imati više manjih obroka. Jedete koliko smatrate da je vama OK, a da ne pretjerujete u tome.

Edo: Kaže se do prvog osjećaja sitosti. Jako smo se odlijepili od instinkta, našeg unutarnjeg osjećaja kojeg svatko od nas ima. Vrlo često pomislimo da je nešto dovoljno pa onda to ignoriramo. U svemu… dovoljno u odnosu, dovoljno u hrani. Imamo unutarnji ritam i unutarnji sat koji sve to jako lijepo govori, samo ga treba malo više slušati.

Maja: Kada jedete, razmišljajte o tome što jedete i fokusirajte se na to koliko žvačete. Nemojte gledati u mobitele, u televizore u kompjutere.

Edo: Da, prehrana je zapravo postala vrijeme i mjesto kad i gdje se može surfati, a obrok treba biti vrijeme kad si posvećen sebi, a ne posvećen mobitelu.

Maja: Jer kada gledate u nešto izgubite pojam o količini hrane koju konzumirate. Zaboravite koliko puta ste žvakali, a žvakanje je jako važno, što više puta zalogaj treba prožvakati, da osjetite da je hrana u ustima postala kašica, pjenica. Što više žvakati!

e-Fijomba: Nabrojite 10 namirnica koje najčešće koristite u svojoj prehrani!

Edo: Banana, jabuka, riža, krumpir, junetina, piletina, pršut, voda, kefir i moram staviti čokoladu.

e-Fijomba: Time smo ujedno dobili odgovor na naše pitanje trebamo li se u potpunosti odreći čokolade.

Maja: Kod mene pršut, panceta, čvarci, to je nešto bez čega ja ne mogu živjeti, kus kus, riža, batat, puretina, losos i svo povrće: brokula, cvjetača, špinat, rikola, matovilac, cerry rajčice, masline

e-Fijomba: Već smo čuli da kod Vas Majo svaki obrok sadrži povrće?

Maja: Da! Kod mene svaki obrok sadrži povrće!

e-Fijomba: Kako bi trebao izgledati tjedni plan fizičke aktivnosti jedne osobe koja nema prekomjernu tjelesnu težinu?

Edo: Osoba bi trebala biti fizički aktivna svaki dan. Tjelesna aktivnost je i kad se ustaneš, hodaš do škole, kad spremaš i čistiš po kući. S druge strane imamo fizičku aktivnost u smislu treninga. Smatram da je izuzetno važno provoditi vrijeme vani, osobito za djecu. Djeca osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta trebala bi minimalno 90 minuta provoditi na svježem zraku na otvorenom u nekoj umjerenoj tjelesnoj aktivnosti kao što je šetnja, vožnja biciklom. Zatim tri puta tjedno programirana tjelesna aktivnost u koju spada i sat tjelesne i zdravstvene kulture ili trening borilačkih sportova, gimnastike, atletike…

e-Fijomba: I došli smo do posljednjeg pitanja. Imate li još što nadodati, što smatrate važnim, a da smo vas mi zaboravili pitati?

Maja: Nama je u interesu da osvještavamo roditelje i djecu da razmišljaju o tome što djeca konzumiraju. Da djecu tjeraju da budu vani, da budu aktivni. Možda nemaju svi mogućnosti da upišu djecu na određene aktivnosti zbog financija, ali da ta djeca što više vremena provode u prirodi. Da li ćete hodati, trčati, voziti bicikl ili role, svejedno je. Samo je važno da ste u pokretu. I svjesnost o pravilnoj prehrani, da se što manje konzumira hrana koja je nepotrebna. Naravno da ćete jesti i čokoladu i popiti gazirani sok, al' da je to sve umjereno. Djeca su nam, nažalost, danas pretila.

Edo: Preko 30 % djece u Hrvatskoj je danas pretilo. Prvi smo u Europi po pretilosti.

Maja: Bitno je da se roditelji osvijeste, jer djeca su djeca. Roditelji su ti koji mijenjaju loše i stvaraju zdrave navike.

Edo: I još je nešto bitno, o čemu danas nismo govorili, a to je san. I dan danas uz sve metode poznate ljudima, oporavak našeg tijela se najviše i najbolje odvija kad spavamo. Mi ne znamo točno zašto moramo spavati, ali znamo da čovjek umire, ako ne spava. Regeneracija koja se događa, ne samo na fizičkoj, nego i na emocionalnoj i duhovnoj razini, se događa za vrijeme spavanja.

Maja: I još nešto želim reći! Ja bih dala prijedlog roditeljima da svojoj djeci u određeno vrijeme navečer maknu mobitel i da što češće kontroliraju sadržaj koji djeca konzumiraju. Smatram da društvene mreže imaju jako loš utjecaj i da djeca nisu realna zbog sadržaja koji im se tamo nudi i kojem se ne mogu oduprijeti. Odgovornost je na roditeljima!

e-Fijomba: Maja i Edo, hvala vam što ste bili naši gosti.

Edo: Nema na čemu!

Maja: Hvala vama!