Stari zanati u našoj školi

U našoj školi 2. prosinca 2014. održala se radionica „Budi majstor“. Odvijala se u prostoru školskoga igrališta za učenike svih razreda. Učenici su mogli vidjeti kovača, lončara, kočijaša i opančara. Mogli su i probati kovati, izrađivali glinene posude i opanke te se provozati kočijom. Cilj ove radionice bio je da djeca nauče nešto više o starim i sve manje poznatim zanatima. Tako smo i mi pridonijeli očuvanju i njegovanju kulturne baštine.

Ema Erceg

Izvorni članak: http://www.maligoran.info/radionica-budi-majstor/

Školska mrežna stranica (video): http://os-igkovacic-sb.skole.hr/?news_hk=1&news_id=445&mshow=823#mod_news

Fotografije: http://os-igkovacic-sb.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=81

O zanimanjima i hobijima

Novinarska družina željela je saznati nešto više o zanimanjima i hobijima naših majstora na poduzetničkom sajmu u školskome dvorištu. Zato smo s njima razgovarali. Donosimo sažete zapise o vrijednim i zanimljivim ljudima iz našega kraja.

Lončarstvo – moj izbor

Ivan Setar,lončar je iz Kujnika. Nitko mu se u obitelji nije bavio tim poslom ili bilo kakvom umjetnošću pa se ponekad i sam čudi svojim izborom. Prijatelj mu je bio učitelj i podrška. Lončarstvo mu je i hobi i zanimanje Voli svoj zanat i posebno rad s djecom. Bio je i u drugim školama U Hrvatskoj i na mnogim radionicama kako bi mladi vidjeli kakav je to zanat. Ispričao nam je kako nastaje posuda: Potrebna nam je posebna glina i nju razvlačimo na lončarskom kolu.Glina mora dugo stajati u vodi i kiseliti se.Moramo ju izgnječiti nogama i rukama kako bi postala elastična i spremna za izradu. Na lončarskome kolu oblikujemo željeni proizvod.

Marta Matasović

Kovačka tradicija

Drago Žambok je kovač kao što je bio i njegov djed i otac. To je obiteljska tradicija. I sve što zna zahvaljuje njima. Obrtnik je, živi od toga i dobiva plaću za svoj rad. Tim se poslom bavi već 40 godina. Ima svoju radionicu i u Ruščici i u Tvrđavi Brod. Kovačnica u Tvrđavi izgrađena je prije 300 godina. Izrađuje sve što se tiče kovačkoga posla;alat koji je potreban za poljoprivredu: sjekire,razne okove, kovane ograde … Neki proizvod napravi za dvadesetak minuta, a za neke veće poslove potrebno mu je i 20 dana. Ispričao nam je da se prvo mora ugrijati željezo i izraditi forma koju trebamo napraviti. U glavi se stvori slika i udarcima čekića izvodimo oblik koji želimo U školu je došao kako bi djeca vidjela kako se radom ruku stvara neka nova vrijednost.

Veronika Avgustinović

Konji i kočija –moj hobi

Mirko Milec vlasnik je šest lipicanaca i četiri ponija te Zoološkog vrta u Ruščici. Kada ne radi u trgovini, vozi kočiju. U deset godina rada vozio je političare, mladence, biskupa i djecu. Zbog ljubavi prema konjima i životinjama radi ovaj posao. Rekao nam je da konjima nije lako upravljati i da je potrebno mnogo treninga. U šali je objasnio da morate biti tvrdoglaviji od konja ako želite uspjeti u radu s njima. Priznao je da mu posao s konjima nikad neće dosaditi.

Ena Barbarić

Rijetko zanimanje – obućar

Krunoslav Paun iz Donjih Andrijevaca bavi se izrađivanjem opanaka već šest godina. Posao je naslijedio od djeda. Izrađuje tradicionalne slavonske predmete od kože: opanke, čizme, lovačke torbe, kandžije, papuče i drugo. Rekao nam je da mu treba 5-8 sati da izradi gotov proizvod. Svoje radove izlaže na sajmovima i radionicama te u svojoj trgovini u Donjim Andrijevcima.

Ema Erceg

Izvorni članak: http://www.maligoran.info/o-zanimanjima-i-hobijima/