Osnovna škola Ivo Kozarčanin Hrvatska Dubica

Na kišni i magloviti ponedjeljak 18. studenoga nekolicina odvažnih zaputila se ne bi li izvršili što su naumili tog dana. Skupina bijahu učenici OŠ Ive Kozarčanina u Hrvatskoj Dubici, odredište bijaše mjesno groblje, a razlog kojemu su dugovali svoju nepokolebljivost jest sjećanje...na pokojnike, na njihov odlazak i na vječnost koja im predstoji u srcima najmilijih. 

Po dolasku, vjeroučitelj je predvodio zbornu molitvu, a dvoje učenika su potom zapalili svijeće te ih položili kraj spomen ploče palima u Domovinskom ratu. Potom je svaki pojedinac na vlastiti način izrazio počast i bol nastalu gubitkom spomenutih. Netko je duboko uzdahnuo, netko se prepustio promišljanju ili molitvi, netko, opet, tiho jecajući pokušavao naći riječi kojima bi izrazio ono što mu je pritiskalo srce, samo kako bi na kraju svakog pojedinog jecaja uvidio kako niti jedna riječ nije dovoljna, niti jedan krik dovoljno glasan...U konačnici, samo najhrabriji dopustili su si suzom sabrati ono što drukčije nisu znali izreći. Napokon, hrabra družina krenula je natrag, no ne prije nego se još jednom osvrnula prema počivalištu, svojim pogledima tiho šapčući:„Vratit ćemo se..“.