Dan sjećanja na žrtvu Vukovara
Autor: Anamarija Macan, 18. 11. 2019.
"Riječi su moje preslabe za taj užas" (Dragutin Tadijanović) Toga dana na ulicama Grada mogli su se čuti samo muk i tišina. Nitko ništa nije slutio, bio je to dan kao i svaki drugi. Ipak... Nešto se osjećalo u zraku. Odnekud se neočekivano pojavio dugi fijuk granate. Tada je sve počelo.
To je značilo svojevrsno navještenje da započinje pakao, da neprijatelj dolazi i da otpor neprijatelju postaje dužnost. Gotovo u isti mah formiraju se jedinice za obranu Grada, žurno se prikupljaju punoljetne i odgovorne osobe koje će ga braniti. Naši branitelji kreću u složnoj koloni ostavljajući svoje najbliže na ognjištima. U nadi i želji za borbom i obranom Grada, mnogi nisu ni slutili da se s toga puta neće vratiti.
Na tisuće ljudi, budućih branitelja, stoje jedan do drugoga sa čvrstom nadom i vjerom u Boga i domovinu. Znajući da je Bog uz njih te da je pravda na njihovoj strani, odlučni i hrabri muškarci te žene i djeca krenuše u borbu, svatko kako je najbolje znao, ohrabrujući se pjesmama koje veličaju naš dom. Jedino oružje koje je većina njih imala bila je snažna vjera i ljubav prema Vukovaru.
Počelo je. Neprijatelj posvuda sije smrt. I bolnica je ranjena. Mnogi posrću, padaju u blato. Dižu jedni druge, hrabre se. Brojčano su slabiji, ali uskoro dobivaju i potporu stranaca. Među njima ističe se i jedan Francuz. Riječ je o Jeanu-Michelu Nicolieru. Tada dvadesetpetogodišnjak, hrabro se borio u obrani Vukovara, pokazujući iznimnu ljudskost i zastupajući visoke moralne vrijednosti. Nažalost, njegov se mladi život ugasio mučkim ubojstvom 20. studenoga 1991. g. I njegovo se ime, među brojnim imenima naših hrabrih poginulih boraca, s ponosom spominje kada se govori o vukovarskoj žrtvi.
Sve su izgovorene riječi u spomen na grad heroj preslabe za ono što je taj grad preživio. Danas ponosno govorimo o Vukovaru, a njegovu žrtvu čuvamo u srcu i zahvaljujemo mu što živimo kao slobodni ljudi, što je branio cijelu Hrvatsku i što se protiv neprijatelja branio kao lav. Grad je svoju žrtvu dao. Sada je naša dužnost prenositi istinu o njemu budućim generacijama.
Čitanjem ovoga teksta ispred Spomenika hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, članovi Vijeća učenika, zajedno s ravnateljem Miroslavom Zmaićem, pedagoginjom Tatjanom Panijan, učiteljicom Mandicom Križanac, učiteljicom Jasminom Špoljar, učiteljem Milanom Rendulićem i knjižničarkom Anamarijom Macan obilježili su Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Najprije je nekoliko prigodnih riječi o važnosti toga dana rekao ravnatelj, zatim su poslušali dirljiv tekst našeg učenika te zapalili svijeće i pomolili se za sve žrtve Vukovara i njihove obitelji. Vječna im slava i hvala!
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Ukupno: 268837
Danas: 32