PROLJEĆE JEMERŠIĆEVA DUHA

                Svaki ljudski život započinje kao proljeće, budi se, rađa i teži rascvjetati u predivan perivoj zrele i odgovorne ljudske osobe. Proljeće Jemeršićeva života započelo je 17. travnja 1864. godine u mjestu Martinišće u župi Jezero. Po završetku osnovne škole pohađa Nadbislupsko sjemenište a potom Bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje biva ocjenjen kao student osrednjih mogućnosti ali vrlo pobožan. Godine 1887. Postaje svećenik, odnosno kapelan župniku Josipu Maršiću u Grubišnom Polju. Tu djeluje kao župnik od 1891. do 1928. godine, a mirovinu provodi u vili „Moj mir“ u kojoj živi do smrti 7. prosinca 1938. godine. Po prirodi otvoren i komunikativan, brzo osvaja simpatije župljana različitih nacionalnosti kroz slavlje svete mise na češkom, mađarskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Zbog svega toga župljani pišu molbu nadbiskupu da upravo Jemeršić postane njihovim župnikom. Iako, se nije s njim slagao radi pravaških uvjerenja, ban Khuen Hedervary potvrđuje Jemeršića župnikom u Grubišnom Polju 1891. godine, pohvalivši njegov idealizam i marljivost. Uslijedio je procvat Jemeršićeva duha u župi. Zbilo se to kroz uvođenje pobožnosti imena Marijina ( „Marinja“, 1889.), na čiju se proslavu 1916. godine slilo preko trideset tisuća hodočasnika.

Proljeće Jemeršićeva duha nastavilo se kroz uređenje interijera župne crkve sa špiljom Majke Božje Lurdske i uređenjem groblja u talijanskome stilu, zatim kroz osnivanje Hrvatske seljačke zadruge (1902.) i Gospodarskoga društva, te izgradnju vila „Živila Hrvatska!“ i „Moj mir“. Slobodno vrijeme je poklonio ljepotama Božje prirode, baveći se pčelarstvom i uzgojem različitih vrsta ptica kao i svojim vinogradom u Velikoj Peratovici. No uza sve to, spisateljski rad bijaše mu najveća ljubav. Potvrdio je to pišući za brojne časopise kao što su „Obzor“ i „Hrvatska straža“, te objavivši trinaest knjiga teološko domoljubnoga sadržaja. No zbog tadašnjih vlastodršcima neprihvatljivih letaka, tiskanih u Ljubljani, šest mjeseci provodi u zatvoru u Zagrebu. Utamničen, doduše, tijelom ali nesalomljiva duha, taj „čelik-Hrvat“, u zatvoru piše djelo „Kopnom i morem na Plitvička jezera“, dragocjen putopis hrvatske književnosti o Primorju i Lici. Angažira se i na političkom planu kao zastupnik Virovitičkog kotara u Hrvatskome Saboru. Rascvjetan i bogat Jemeršićev život ulijeva nadu svakomu tko je imalo otvorena i poučljiva duha, svjedočeći kako ustrajan rad i molitva mogu iznjedriti jedinstveno i neponovljivo proljeće ljudskoga duha, utiskujući tako u povijest svijetli trag poštenja i čestitosti. Dičeći se Jemeršićevim imenom, naša škola, prenosi njegovu jasnu poruku jednakih mogućnosti svih učenika i budućih građana, koji svojim marljivim i poštenim radom žele izgrađivati vlastitu osobnost te iskrene međuljudske odnose za sretniju i vedriju budućnost ovoga grada.

Duško Jelaš, dipl.teolog, vjeroučitelj

PROLJEĆE JEMERŠIĆEVA DUHA

                Svaki ljudski život započinje kao proljeće, budi se, rađa i teži rascvjetati u predivan perivoj zrele i odgovorne ljudske osobe. Proljeće Jemeršićeva života započelo je 17. travnja 1864. godine u mjestu Martinišće u župi Jezero. Po završetku osnovne škole pohađa Nadbislupsko sjemenište a potom Bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje biva ocjenjen kao student osrednjih mogućnosti ali vrlo pobožan. Godine 1887. Postaje svećenik, odnosno kapelan župniku Josipu Maršiću u Grubišnom Polju. Tu djeluje kao župnik od 1891. do 1928. godine, a mirovinu provodi u vili „Moj mir“ u kojoj živi do smrti 7. prosinca 1938. godine. Po prirodi otvoren i komunikativan, brzo osvaja simpatije župljana različitih nacionalnosti kroz slavlje svete mise na češkom, mađarskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Zbog svega toga župljani pišu molbu nadbiskupu da upravo Jemeršić postane njihovim župnikom. Iako, se nije s njim slagao radi pravaških uvjerenja, ban Khuen Hedervary potvrđuje Jemeršića župnikom u Grubišnom Polju 1891. godine, pohvalivši njegov idealizam i marljivost. Uslijedio je procvat Jemeršićeva duha u župi. Zbilo se to kroz uvođenje pobožnosti imena Marijina ( „Marinja“, 1889.), na čiju se proslavu 1916. godine slilo preko trideset tisuća hodočasnika.

Proljeće Jemeršićeva duha nastavilo se kroz uređenje interijera župne crkve sa špiljom Majke Božje Lurdske i uređenjem groblja u talijanskome stilu, zatim kroz osnivanje Hrvatske seljačke zadruge (1902.) i Gospodarskoga društva, te izgradnju vila „Živila Hrvatska!“ i „Moj mir“. Slobodno vrijeme je poklonio ljepotama Božje prirode, baveći se pčelarstvom i uzgojem različitih vrsta ptica kao i svojim vinogradom u Velikoj Peratovici. No uza sve to, spisateljski rad bijaše mu najveća ljubav. Potvrdio je to pišući za brojne časopise kao što su „Obzor“ i „Hrvatska straža“, te objavivši trinaest knjiga teološko domoljubnoga sadržaja. No zbog tadašnjih vlastodršcima neprihvatljivih letaka, tiskanih u Ljubljani, šest mjeseci provodi u zatvoru u Zagrebu. Utamničen, doduše, tijelom ali nesalomljiva duha, taj „čelik-Hrvat“, u zatvoru piše djelo „Kopnom i morem na Plitvička jezera“, dragocjen putopis hrvatske književnosti o Primorju i Lici. Angažira se i na političkom planu kao zastupnik Virovitičkog kotara u Hrvatskome Saboru. Rascvjetan i bogat Jemeršićev život ulijeva nadu svakomu tko je imalo otvorena i poučljiva duha, svjedočeći kako ustrajan rad i molitva mogu iznjedriti jedinstveno i neponovljivo proljeće ljudskoga duha, utiskujući tako u povijest svijetli trag poštenja i čestitosti. Dičeći se Jemeršićevim imenom, naša škola, prenosi njegovu jasnu poruku jednakih mogućnosti svih učenika i budućih građana, koji svojim marljivim i poštenim radom žele izgrađivati vlastitu osobnost te iskrene međuljudske odnose za sretniju i vedriju budućnost ovoga grada.

Duško Jelaš, dipl.teolog, vjeroučitelj