se svima prigodnim riječima obratio naš vjeroučitelj Duško Jelaš.

"Prije 20 godina, na današnji dan, pogažen je ubijen pitomi, slavonski grad Vukovar. I dok u mislima prolazimo tim simbolom patnje i stradanja nedužnih, promatramo hrabre branitelje, prkosne, postojane i ponosne vitezove, koji ni koraka ne ustuknuše pred nadmoćnim agresorom.Oni su se jednodušno i hrabro borili za svoj grad i domovinu Hrvatsku. Zato njihova prolivena krv, kojom natopiše rodnu nam grudu, postade sjeme naše slobode i boljitka. Stoga smo na ovaj dan svjesni kako nam slobodnu domovinu Hrvatsku nitko nije olako poklonio, već je ista rođena iz velike žrtve velikih srdaca domoljuba i branitelja, poput Blage Zadre i Siniše Glavaševića. Danas se također prisjećamo i klanjamo stradanju nedužnih ranjenika vukovarske bolnice, žrtvama Ovčare, koji su se nadali ozdravljenju, a snašao ih je najokrutniji udes. Ne samo da im kao ljudima nije pružena dužna i dolična njega, koja ime je pripadala prema svim konvencijama, nego su bili zakinuti u najosnovnijem ljudskom pravu, pravu koje poštuju sve kulture diljem svijeta, pravu na život i dostojan ukop mrtvoga ljudskoga tijela. Umjesto toga, bijahu bačeni u jamu i pomiješani s ostacima životinjskih trupala, s jasnom porukom koliko je tada vrijedio ljudski život. Čovjeka se moglo zatući i baciti u jamu poput psa.

        Stoga nije čudno što na ušću Vuke u Dunav pred nama izranja ponosan i stamen bijeli križ, kao simbol patnje i podsjetnik na sve žtrtve diljem Hrvatske, što zauvijek u nama žive jer izginuše pošteno. On je opomena i svjedočamstvo karaktera hrvatskoga naroda, koji je kroz stoljeća postojano primao na se križ za domovinu i buduće naraštaje. Ali, Krist je svojom mukom i patnjom preobrazio križ koji od tog vremena postade simbol vjerničke nade, beskrajne ljubavi Boga prema čovjeku te simbolom opraštanja. Vukovar  je upravo takav simbol, simbol beskrajne patnje i velike pobjede. On je znak patnje i stradanja hrvatskog naroda na križu, ali i znak čvrste nade u bolje i ljepše sutra, satkano od snova i vizija, uzvišenoga i požrtvovnoga domoljublja u koje su vjerovali pali hrvatski branitelji. Molimo zato Gospodina da nedužnim žrtvama Ovčare udijeli svoj mir i pokoj te da se zvjerstvo nad njima počinjeno nikomu i nikada više ne ponovi. Klanjajući se svim nedužnim žrtvama Domovinskoga rata, pretvorimo svoj život u zahvalnost i nikada ne zaboravimo kako je upravo zahvaljujući žrtvi nevinih, na čelu s Vukovarom, naša domovina izborila samostalnost i slobodu. Ona danas čeka čestite kćeri i sinove da se u miru bore za njen boljitak, gradeći ljepši i čovjeka dostojan život koji se temelji na miru, toleranciji i opraštanju. Grad koji je prije 20 godina izgledao mrtav, danas se opet budi na nov život, poručujući da žrtva branitelja Vukovara odzvanja i živi za svu vječnost."

Nako palenja svijeće i Molitve za mrtve, zajednički smo pogledali prezentaciju VUKOVAR koju su pripremili naši osmaši sa svojim učiteljima. Prezentaciju ćete uskoro moći pogledati na našoj stranici.

Večeras u 17 sati zapalit ćemo svijeće u centru grada. Svijeće će zapaliti učenici osmih razreda koji su ove godine bili u Vukovaru, učitelji, te ostali učenici škole.

se svima prigodnim riječima obratio naš vjeroučitelj Duško Jelaš.

"Prije 20 godina, na današnji dan, pogažen je ubijen pitomi, slavonski grad Vukovar. I dok u mislima prolazimo tim simbolom patnje i stradanja nedužnih, promatramo hrabre branitelje, prkosne, postojane i ponosne vitezove, koji ni koraka ne ustuknuše pred nadmoćnim agresorom.Oni su se jednodušno i hrabro borili za svoj grad i domovinu Hrvatsku. Zato njihova prolivena krv, kojom natopiše rodnu nam grudu, postade sjeme naše slobode i boljitka. Stoga smo na ovaj dan svjesni kako nam slobodnu domovinu Hrvatsku nitko nije olako poklonio, već je ista rođena iz velike žrtve velikih srdaca domoljuba i branitelja, poput Blage Zadre i Siniše Glavaševića. Danas se također prisjećamo i klanjamo stradanju nedužnih ranjenika vukovarske bolnice, žrtvama Ovčare, koji su se nadali ozdravljenju, a snašao ih je najokrutniji udes. Ne samo da im kao ljudima nije pružena dužna i dolična njega, koja ime je pripadala prema svim konvencijama, nego su bili zakinuti u najosnovnijem ljudskom pravu, pravu koje poštuju sve kulture diljem svijeta, pravu na život i dostojan ukop mrtvoga ljudskoga tijela. Umjesto toga, bijahu bačeni u jamu i pomiješani s ostacima životinjskih trupala, s jasnom porukom koliko je tada vrijedio ljudski život. Čovjeka se moglo zatući i baciti u jamu poput psa.

        Stoga nije čudno što na ušću Vuke u Dunav pred nama izranja ponosan i stamen bijeli križ, kao simbol patnje i podsjetnik na sve žtrtve diljem Hrvatske, što zauvijek u nama žive jer izginuše pošteno. On je opomena i svjedočamstvo karaktera hrvatskoga naroda, koji je kroz stoljeća postojano primao na se križ za domovinu i buduće naraštaje. Ali, Krist je svojom mukom i patnjom preobrazio križ koji od tog vremena postade simbol vjerničke nade, beskrajne ljubavi Boga prema čovjeku te simbolom opraštanja. Vukovar  je upravo takav simbol, simbol beskrajne patnje i velike pobjede. On je znak patnje i stradanja hrvatskog naroda na križu, ali i znak čvrste nade u bolje i ljepše sutra, satkano od snova i vizija, uzvišenoga i požrtvovnoga domoljublja u koje su vjerovali pali hrvatski branitelji. Molimo zato Gospodina da nedužnim žrtvama Ovčare udijeli svoj mir i pokoj te da se zvjerstvo nad njima počinjeno nikomu i nikada više ne ponovi. Klanjajući se svim nedužnim žrtvama Domovinskoga rata, pretvorimo svoj život u zahvalnost i nikada ne zaboravimo kako je upravo zahvaljujući žrtvi nevinih, na čelu s Vukovarom, naša domovina izborila samostalnost i slobodu. Ona danas čeka čestite kćeri i sinove da se u miru bore za njen boljitak, gradeći ljepši i čovjeka dostojan život koji se temelji na miru, toleranciji i opraštanju. Grad koji je prije 20 godina izgledao mrtav, danas se opet budi na nov život, poručujući da žrtva branitelja Vukovara odzvanja i živi za svu vječnost."

Nako palenja svijeće i Molitve za mrtve, zajednički smo pogledali prezentaciju VUKOVAR koju su pripremili naši osmaši sa svojim učiteljima. Prezentaciju ćete uskoro moći pogledati na našoj stranici.

Večeras u 17 sati zapalit ćemo svijeće u centru grada. Svijeće će zapaliti učenici osmih razreda koji su ove godine bili u Vukovaru, učitelji, te ostali učenici škole.