DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
Autor: LIDIJA BRANILOVIĆ, 21. 11. 2010.
Dan je to kada se svake godine u Vukovaru ujedini cijela Hrvatska – 18. studenog.
Sjećanje je to na 18. studenoga 1991. kada je slomljen otpor branitelja Vukovara, a grad su zauzeli pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi.
U našoj školi smo gledali prigodni dokumentarac kojem je prethodilo kratko predavanje učitelja povijesti Nenada Martinca, a zatim su učenici ispred škole zapalili svijeće u sjećanje na poginule i nestale u toj agresiji.
Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. kada su pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba krenuli u opći tenkovsko-pješački napad, a završila je 18. studenoga slomom obrane grada. Opkoljeni Vukovar branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a, ustrojenih u 204. vukovarsku brigadu HV-a.
Prema podacima vukovarske Opće bolnice u agresiji na Vukovar poginule su 1624 osobe, od kojih je do sloma obrane grada poginulo 905, a među njima i 12-ero djece. Bolnica ima podatke o ranjavanju 1219 osoba među kojima i 30 djece.
PRIČA O GRADU
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Siniša Glavašević
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |