SVJETSKI DAN KAZALIŠTA - 27. OŽUJKA
Autor: LIDIJA BRANILOVIĆ, 27. 3. 2012.
Svjetski dan kazališta je projekt koji je pokrenuo ITI - Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka, koju je ove godine napisao američki glumac hrvatskih korijena John Malkovich. Pisanje hrvatske poruke organiziralo je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU), a napisao ju je bard hrvatskog glumišta Pero Kvrgić.
Na taj dan običaj je da se pročitaju poruke prije početka predstave, obje ili samo jedna, u cijelosti ili fragmentarno, kako izabere samo kazalište.
Međunarodna poruka za Svjetski dan kazališta 2012.
Autor: John Malkovich
„Počašćen sam što me je Međunarodni kazališni institut ITI pri UNESCO-u zamolio da se obratim porukom prigodom obilježavanja 50. obljetnice Svjetskog dana kazališta. Svoje kratke opaske upućujem svim svojim kolegama i drugovima koji rade u kazalištu. Neka vaš rad bude snažan i originalan. Neka bude dubokouman, dirljiv, kontemplativan i jedinstven. Neka nam pomogne da razmislimo o tome što znači biti čovjek i neka ta misao bude blagoslovljena srcem, iskrenošću, otvorenošću i milosrđem. Neka vam bude dano da prevladate zlu kob, cenzuru, siromaštvo i nihilizam s kojima će se sigurno mnogi od vas morati suočiti. Budite blagoslovljeni talentom i neumoljivošću da nas poučite o kucanju ljudskog srca u svoj njegovoj složenosti, ali i skromnošću i znatiželjom zbog odabira životnog poziva. I neka najbolji među vama - jer to će poći za rukom samo najboljima od vas, a čak i njima tek u rijetkim i kratkim trenucima - uspiju oblikovati najosnovnije pitanje: 'Kako živimo?'. Bog s vama.“
(S engleskog prevela: Jasenka Zajec)
Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta 2012.
Autor: Pero Kvrgić
„27. ožujka - sva kazališta svijeta slave taj dan kao dan svjetskog kazališta, pridajući time kazalištu svjetsko značenje. U odnosu na elektroničku revoluciju, na ekstazu komunikacije i opscenost informacije, na poplavu medija koja se danas dogodila, kazalište se čini gotovo zastarjelom umjetnošću.
Istina, ono nije više centar političkih događanja kao u antičko vrijeme. Iako neka kazališta nose naziv 'nacionalno', kao stav manjine, ona ne može više djelovati na jačanju 'kulturno – nacionalnog' identiteta kao u vrijeme oslobađanja od njemačkog teatra i borbe za hrvatski jezik. Ni masovno prosvjećivanje ne može se mjeriti sa aktualnim medijima, televizijom, magazinima, novinama.
Tako je Matoš prije stotinu godina pisao o 'Sumraku kazališta'… 'Jer tko nam jamči… da jednoga dana i pozornica neće postati suvišna. Jer modernom senzibilitetu, modernoj duši koja nema više naivnosti Shakespearovih gledalaca (što nekada bijaše tragično, nama je komično i obratno), kazalište postaje danas nezanimljivo.'
Usprkos katastrofičnim, apokaliptičkim predviđanjima i njegove propasti, kazalište kao najstarija i najprolaznija umjetnost obnavlja se sa svakom novom predstavom. Ono je i danas jedinstveni fenomen, jer uspostavlja direktni kontakt s publikom bez ikakvog posrednika, jer se njegov susret s publikom događa u istoj dvorani, udišući isti zrak; u isto vrijeme gledalac doživljava igru glumca susrećući samoga sebe gledajući njegove likove na sceni, susreće se sa svojim snovima, bolima, patnjama, smiješnom i žalosnom stranom svoje egzistencije. Zbog toga kazalište živi i danas kao jedinstveni i nezamjenjivi fenomen.“
Izvor: Hrvatski centar ITI i Hrvatsko društvo dramskih umjetnika
Tekst je prenesen s portala Culturenet.
| « Listopad 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
