Nepredvidivost vremena u kojem se nalazimo dokazuje i oscilacija broja prijavljenih učenika za uspon iz dana u dan. Ono što su nas posljednje dvije pandemijske godine naučile jest strpljenje i nužnost prilagodbe svim situacijama. Ako je netko spreman na sve gore navedeno, onda su to mladi planinari. Ponovno su dokazali kako buđenje iz „zimskog sna“ ne predstavlja problem jer gdje ima volje ima i načina. Blato? Snijeg? Uzbrdica? Nizbrdica? Led? Umor? Nikakav problem za dvadeset i troje planinara. Tijekom 9 km pješačenja savladali smo prave zimske uvjete, ali i prošli kroz različita godišnja doba pri silasku pa su nas tako pri kraju dočekale hrpe lišća koje su izmamile osmjeh i veselje kod učenika. Zahvaljujemo našim strpljivim i vještim vodičima Planinarskog kluba Ivanec te nekolicini članova koji su pridonijeli sigurnom usponu i silasku mladih planinara. Dragi roditelji, pozivamo vas na iduće planinarske poduhvate!

učiteljica geografije Silvija Hiržin

„Ujutro smo se skupili kod škole u Višnjici i od tamo smo krenuli prema Žganom vinu. Kad smo došli do Žganog vina još smo se okupljali jer nisu svi došli do škole. Krenuli smo prema Mrzljaku. Na početku uspona je bilo puno blata i pomalo leda. Imali smo kratke pauze da si nešto popijemo ako je bilo potrebno.  Poslije Mrzljaka smo išli prema Črnim mlakama i tamo smo napravili kratki odmor. Kad smo se penjali prema planinarskom domu bilo je više snijega i leda. Bilo je i padova.  Kad smo stigli do planinarskog doma imali smo odmor oko pola sata. Gore smo si pojeli i popili ono što smo uzeli sa sobom. Nije nam bilo dosadno zato jer smo se zezali i grudali. Spuštali smo se niz drugu stazu prema Repikovcu. Do Repikovca nam je trebalo oko pola sata. Izlet je završio u 14:00h.“                                                                                                 

 Teo Car, 7. a

„Okupljanje i pripremanje za uspon bilo je 05.02.2022. od 08:45 do 09:15 sati. Uspon je krenuo na parkiralištu Žgano vino kod Prigorca. Bilo je puno planinara. Krenuli smo prema Mrzljaku gdje smo vidjeli izvor Mrzljak. Kako smo se sve više penjali bilo je više snijega i leda po putu. Imali smo kratke odmore. Nakon toga negdje oko 11:00 sati smo stigli u planinarski dom na vrhu Ivanščice (1060 m). Onda smo svi sjeli i počeli jesti. Puhao je hladan vjetar pa smo ušli u planinarski dom gdje je bilo toplo. Nakon dužeg odmora krenuli smo se spuštati na parkiralište Repikovec. Kad smo se spustili svi smo bili umorni i krenuli kući. Svima je bilo lijepo i zanimljivo.“

 Roko Glavica 5. a

Uredila: Ana Marija Glavica (Kutak za digitalne kreativce)