„Dana 29.9.2024. smo krenuli na planinarenje u Nacionalni park  Sjeverni  Velebit, na Zavižan i na Gromovaču. Polazak je bio kod parkinga u Lepoglavi u 5:45 sati. Smjestila sam se na bus sa svojim prijateljima. Vozili smo se do odmarališta Dobra i tamo smo se protegnuli i nešto pojeli, nakon 30 minuta smo krenuli dalje. Bila sam uzbuđena jer nisam znala koliko je to visoko i kakve su to staze. Nakon 4 sata vožnje smo napokon stigli do Nacionalnog parka Sjeverni  Velebit. Stigli smo oko 10:30 sati, obuli smo svoje cipele za planinarenje i krenuli. Kako sam hodala bila sam jako znatiželjna. Gledala sam table koje su bile postavljene na različitim udaljenostima. Nakon 3 sata hoda smo stigli do Gromovače, išli smo kroz Premužićevu stazu koja je bila kamenita, puna blata i  korijena. Jako sam bila sretna jer sam prvi put išla negdje s planinarima. Na vrh smo stigli oko 12:30 sati, nakon čega smo uživali u pogledu na Jadransko more i slikali taj neopisiv pogled. Pojeli smo sendviče i krenuli silaziti oko 13:00 sati. Morali smo paziti svi jedni na druge jer su putevi bili jako uski tako da smo morali ići jedan iza drugoga. Do autobusa nam je trebalo oko 2 sata. Tih 2 sata mi je jako brzo prošlo. Nakon što smo se spustili slikali smo se s zastavom Planinarskog  kluba i krenuli polako kući oko 16:00 sati. Na putu do kuće smo napravili stanku za odlazak u Konobu Jure na prefine burgere i zatim krenuli dalje prema kući. U autobusu smo se cijelo vrijeme družili svi zajedno i zabavljali. Nakon par sati vožnje smo napravili zadnju pauzu na odmaralištu Draganić. Kućama smo došli oko 22:00 sata.

Meni je to bilo prvo planinarenje s planinarima i predivan  je osjećaj tako da se veselim idućem izletu. Ovo je jedno od najljepših iskustava koje  sam doživjela u svom životu, a sigurna sam da će ih biti još.“

Simona Hojsak, 5.a