Noć je osamljena poput udovice uronule u uspomene... Vukovar se naučio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni... i koliko god se nekome činilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi... kao da je zastao biti Vukovar... Što se toga 18. studenoga dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i četnicima?

Zapisa o tome je na stotine tisuća stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko točno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuća stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisuću, odvedenih iz bolnice 261... Mnogima se još i danas ne zna sudbina.

O hrvatskoj Hirošimi, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se čija je sudbina strašnija. Zna se da je rat u Vukovaru počeo 24. kolovoza prije dvadeset i dvije godine i trajao sve do polovice studenoga, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova.

Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova... Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuće se obnavljaju, ljudi se vraćaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraćeni četničkim pjesmama, prognani iz grada prije dvadeset godina, vratili su se i još se vraćaju. I potvrđuju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavašević bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mučki ubili, poručio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nađe.

              Grad - to ste vi"!

Golubice vukovarske povratak

Vukovaru, grade, molitvo u zoru
u rascvaloj krošnji dok se bude ptice,
spomen rana tvojih, tvoju noćnu moru
zbrisat neće jutros vjetar iz ravnice.

Al’ na pepelištu ukletoga zdanja
gdje su glasa ljudskog pokidane žice
kao materinski blagoslov izranja
bolnica-jedrenjak iz povijesne tmice.

Ne izlazi sunce nad dunavskim brijegom
no u tvojoj duši uskrsnuloj grade,
iz dobrote ruku što kruh mira dijele.

Korakom su bodrim te sestrice mlade
golubicu tvoju kamenu pod snijegom
pronašle, i vatrom daha oživjele.

                                        Vesna Parun

Pripremila: Martina Vusić