Osnovna škola Jagodnjak

Baranja je danas i dalje dosta zatvorena,gotovo izolirana. Unatoč obnovi starih mostova i izgradnji novih,bez obzira što je prošarana s nekoliko međunarodno važnih prometnih pravaca. Baranja danas uspjeva biti posebna jer ljudi ovdje čuvaju egzistencijalne tajne. Baš oni pamte priče starije nego što su njihove obitelji,tajne o životu ,vinima,ljutim papričicama,ribolovu...

U Baranji se nalazi poznati Park prirode Kopački Rit. Ima bogatu biološku raznolikost,najznačajniji dio Parka je Posebni zoološki rezervat i rubno područje gdje se najveći dio raznolikosti može promatrati na jednome mjestu.

Od aktivnosti u baranji možete ići na kuglanje,paintball,bazene i puno drugih.

Postoji adrenalinski park u Zlatnoj Gredi u Kopačkom ritu. Park je podjeljen na tri razine, za od najmlađih do najvećih. 

 Baranja je također poznata po folkloru.

Beli Manastir je jedini baranjski grad i administrativno središte Baranje. Izrastao je na jugozapadnim padinama Baranjske planine, gotovo na pola puta između Osijeka na jugu i mađarskog grada Mohača na sjeveru. Ime grada vuče korijen još iz srednjeg vijeka kada je 1227. ugarski Moys de Daro na svojemu imanju u mjestu Pel sagradio samostan. 

Jagodnjak je naselje u zapadnom dijelu Baranje , općinsko središte (Bolman, Novi Bolman i Majške Međe ) , 25 kilometara sjeverozapadno od Osijeka. Jagodnjak još zovu Kačvala,a nalazi se usred velikog plodnog zemljišta. Dijelovi današnjeg naselja su zaseoci koji uglavnom više ne postoje Mali Jagodnjak,

Milina, Pjeskovi, Projina Međa,Rit, Staro Selo, Šakarine, Trbićeva Ada i Zornice. 

Darda je udaljena desetak kilometara od Osijeka. Prvi se put spominje u doba Rimskog carstva, pod imenom Tarda. S obzirom na poziciju u blizini nekadašnje Murse (Osijek),bila je na prolazu mnogim trgovcima koji su dolazili s prostora današnje Rusije, Srednje i Sjeverne Europe. 

Petlovac je naselje u trokutu između Drave,Dunava i mađarske granice. Petlovačka općina dio je šireg nizinskog područja Baranje. Kroz povijest selo je najprije nosilo ime Sent Ištvan, a kasnije su ga njemački naseljenici preimenovali u Selo cvijeća.