Osnovna škola Jurja Barakovića Ražanac

Roditelji stradalih hrvatskih branitelja u ovom dokumentarnom filmu pričaju svoje potresne priče o potrazi za svojom djecom koja su nestala u Domovinskom ratu. Nakon gledanja  filma učenici su čitali  svoje literarne radove na temu „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“.  Dan sjećanja je završen povorkom učenika koja se iz škole uputila ka centru Ražanca. Podno spomenika hrvatskim žrtvama "Galebovi", odnosno ispred kapelice sv. Ante,  učitelji i učenici su, uz molitvu, ostavili upaljene svijeće.   

UČENIČKI RADOVI

Vukovara često sjetim se ja ,

on je naš ponos, naša najveća nada.

To je grad patnje, grad boli,

za  njega se svaka duša moli.

Bombe i granate ko kiše  su padale,

ali naše vojske nisu se dale.

Ljudi bez obitelji i bez ikoga svoga,

tražili su utjehu samo kod Boga.

Mnogo ljeta i zima će proći,

doći će mnogi dani i noći,

ali svako biće, i mlad i star

zauvijek u srcu nosit će Vukovar!

                        (Nikolina Jordan, 6.razred)

Bile su to hladne zime

I tamnu su prošlost krile.

Prije mnogo godina taj grad je pao

Nitko od mojih vršnjaka o tome nije znao.

Kada prođeš cestama grada toga

Vidiš da je bilo mnogo patnje i bola.

Živjeti  tu nije bilo lako

I preživjeti nije mogao svatko.

Sačuvajmo ovaj grad od muke

Za njega su se borile časne ruke.

Nije to mogao svatko,

Vukovar braniti nije bilo lako.

                         (Josipa Matak, 7.razred)

Granate padaju ko da nikad stati neće

Hrvati stradaju, svuda krv teče.

I prolazi ljeto, jesen i dođe zima.

I svugdje je ima

po zidovima, po livadi, po cesti.

I nigdje nećeš u ovom gradu

hrvatskog smješka sresti.

U ovome gradu

gdje neprijatelji ubijaju, siluju i kradu.

Ipak, na kraju smo pobijedili

jer nitko se ne može oduprijeti ovoj sili

koju smo u sebi krili.

To je ljubav prema zemlji na kojoj stojimo,

prema Suncu pod kojim se znojimo,

prema moru i šumama koje nas pune nepoznatom snagom.

Solidarnost koja hrvatski duh prožima

javlja svima da smo se dobro branili

iako su nas teško ranili.

Stoji ranjen vodotoranj usred ovoga grada

Kao dokaz da Hrvat tako lako ne pada!

                                  (Antonio Miočić, 8. razred)

Tvoje ravnice, tvoja polja,

htjela su osvojiti zla mnoga.

Borili su se teško branitelji tvoji,

plakali smo gledajući kako se grad lomi.

Mnogi su život za te dali,

nisu odustajali, nisu pali.

Urezalo se to u sjećanja mnoga,

izgubivši u ratu bližnjega svoga.

Hrabra srca poginula

daleko su sad od svijeta ovoga.

Na nebu su oni s dragim Bogom,

u miru i spokoju, u životu novom.

                             (Dora Kožul, 7.razred)

Vukovar je grad zbog kojeg

umrli su mnogi hrvatski heroji.

Za Vukovar se ratovalo,

ali on se nije predao.

To je naš grad

ponosan, velik i jak!

            (Natalija Kolić, 6.razred)

Pogledajte fotografije!

Roditelji stradalih hrvatskih branitelja u ovom dokumentarnom filmu pričaju svoje potresne priče o potrazi za svojom djecom koja su nestala u Domovinskom ratu. Nakon gledanja  filma učenici su čitali  svoje literarne radove na temu „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“.  Dan sjećanja je završen povorkom učenika koja se iz škole uputila ka centru Ražanca. Podno spomenika hrvatskim žrtvama "Galebovi", odnosno ispred kapelice sv. Ante,  učitelji i učenici su, uz molitvu, ostavili upaljene svijeće.   

UČENIČKI RADOVI

Vukovara često sjetim se ja ,

on je naš ponos, naša najveća nada.

To je grad patnje, grad boli,

za  njega se svaka duša moli.

Bombe i granate ko kiše  su padale,

ali naše vojske nisu se dale.

Ljudi bez obitelji i bez ikoga svoga,

tražili su utjehu samo kod Boga.

Mnogo ljeta i zima će proći,

doći će mnogi dani i noći,

ali svako biće, i mlad i star

zauvijek u srcu nosit će Vukovar!

                        (Nikolina Jordan, 6.razred)

Bile su to hladne zime

I tamnu su prošlost krile.

Prije mnogo godina taj grad je pao

Nitko od mojih vršnjaka o tome nije znao.

Kada prođeš cestama grada toga

Vidiš da je bilo mnogo patnje i bola.

Živjeti  tu nije bilo lako

I preživjeti nije mogao svatko.

Sačuvajmo ovaj grad od muke

Za njega su se borile časne ruke.

Nije to mogao svatko,

Vukovar braniti nije bilo lako.

                         (Josipa Matak, 7.razred)

Granate padaju ko da nikad stati neće

Hrvati stradaju, svuda krv teče.

I prolazi ljeto, jesen i dođe zima.

I svugdje je ima

po zidovima, po livadi, po cesti.

I nigdje nećeš u ovom gradu

hrvatskog smješka sresti.

U ovome gradu

gdje neprijatelji ubijaju, siluju i kradu.

Ipak, na kraju smo pobijedili

jer nitko se ne može oduprijeti ovoj sili

koju smo u sebi krili.

To je ljubav prema zemlji na kojoj stojimo,

prema Suncu pod kojim se znojimo,

prema moru i šumama koje nas pune nepoznatom snagom.

Solidarnost koja hrvatski duh prožima

javlja svima da smo se dobro branili

iako su nas teško ranili.

Stoji ranjen vodotoranj usred ovoga grada

Kao dokaz da Hrvat tako lako ne pada!

                                  (Antonio Miočić, 8. razred)

Tvoje ravnice, tvoja polja,

htjela su osvojiti zla mnoga.

Borili su se teško branitelji tvoji,

plakali smo gledajući kako se grad lomi.

Mnogi su život za te dali,

nisu odustajali, nisu pali.

Urezalo se to u sjećanja mnoga,

izgubivši u ratu bližnjega svoga.

Hrabra srca poginula

daleko su sad od svijeta ovoga.

Na nebu su oni s dragim Bogom,

u miru i spokoju, u životu novom.

                             (Dora Kožul, 7.razred)

Vukovar je grad zbog kojeg

umrli su mnogi hrvatski heroji.

Za Vukovar se ratovalo,

ali on se nije predao.

To je naš grad

ponosan, velik i jak!

            (Natalija Kolić, 6.razred)

Pogledajte fotografije!

Roditelji stradalih hrvatskih branitelja u ovom dokumentarnom filmu pričaju svoje potresne priče o potrazi za svojom djecom koja su nestala u Domovinskom ratu. Nakon gledanja  filma učenici su čitali  svoje literarne radove na temu „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“.  Dan sjećanja je završen povorkom učenika koja se iz škole uputila ka centru Ražanca. Podno spomenika hrvatskim žrtvama "Galebovi", odnosno ispred kapelice sv. Ante,  učitelji i učenici su, uz molitvu, ostavili upaljene svijeće.   

UČENIČKI RADOVI

Vukovara često sjetim se ja ,

on je naš ponos, naša najveća nada.

To je grad patnje, grad boli,

za  njega se svaka duša moli.

Bombe i granate ko kiše  su padale,

ali naše vojske nisu se dale.

Ljudi bez obitelji i bez ikoga svoga,

tražili su utjehu samo kod Boga.

Mnogo ljeta i zima će proći,

doći će mnogi dani i noći,

ali svako biće, i mlad i star

zauvijek u srcu nosit će Vukovar!

                        (Nikolina Jordan, 6.razred)

Bile su to hladne zime

I tamnu su prošlost krile.

Prije mnogo godina taj grad je pao

Nitko od mojih vršnjaka o tome nije znao.

Kada prođeš cestama grada toga

Vidiš da je bilo mnogo patnje i bola.

Živjeti  tu nije bilo lako

I preživjeti nije mogao svatko.

Sačuvajmo ovaj grad od muke

Za njega su se borile časne ruke.

Nije to mogao svatko,

Vukovar braniti nije bilo lako.

                         (Josipa Matak, 7.razred)

Granate padaju ko da nikad stati neće

Hrvati stradaju, svuda krv teče.

I prolazi ljeto, jesen i dođe zima.

I svugdje je ima

po zidovima, po livadi, po cesti.

I nigdje nećeš u ovom gradu

hrvatskog smješka sresti.

U ovome gradu

gdje neprijatelji ubijaju, siluju i kradu.

Ipak, na kraju smo pobijedili

jer nitko se ne može oduprijeti ovoj sili

koju smo u sebi krili.

To je ljubav prema zemlji na kojoj stojimo,

prema Suncu pod kojim se znojimo,

prema moru i šumama koje nas pune nepoznatom snagom.

Solidarnost koja hrvatski duh prožima

javlja svima da smo se dobro branili

iako su nas teško ranili.

Stoji ranjen vodotoranj usred ovoga grada

Kao dokaz da Hrvat tako lako ne pada!

                                  (Antonio Miočić, 8. razred)

Tvoje ravnice, tvoja polja,

htjela su osvojiti zla mnoga.

Borili su se teško branitelji tvoji,

plakali smo gledajući kako se grad lomi.

Mnogi su život za te dali,

nisu odustajali, nisu pali.

Urezalo se to u sjećanja mnoga,

izgubivši u ratu bližnjega svoga.

Hrabra srca poginula

daleko su sad od svijeta ovoga.

Na nebu su oni s dragim Bogom,

u miru i spokoju, u životu novom.

                             (Dora Kožul, 7.razred)

Vukovar je grad zbog kojeg

umrli su mnogi hrvatski heroji.

Za Vukovar se ratovalo,

ali on se nije predao.

To je naš grad

ponosan, velik i jak!

            (Natalija Kolić, 6.razred)

Pogledajte fotografije!

Roditelji stradalih hrvatskih branitelja u ovom dokumentarnom filmu pričaju svoje potresne priče o potrazi za svojom djecom koja su nestala u Domovinskom ratu. Nakon gledanja  filma učenici su čitali  svoje literarne radove na temu „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“.  Dan sjećanja je završen povorkom učenika koja se iz škole uputila ka centru Ražanca. Podno spomenika hrvatskim žrtvama "Galebovi", odnosno ispred kapelice sv. Ante,  učitelji i učenici su, uz molitvu, ostavili upaljene svijeće.   

UČENIČKI RADOVI

Vukovara često sjetim se ja ,

on je naš ponos, naša najveća nada.

To je grad patnje, grad boli,

za  njega se svaka duša moli.

Bombe i granate ko kiše  su padale,

ali naše vojske nisu se dale.

Ljudi bez obitelji i bez ikoga svoga,

tražili su utjehu samo kod Boga.

Mnogo ljeta i zima će proći,

doći će mnogi dani i noći,

ali svako biće, i mlad i star

zauvijek u srcu nosit će Vukovar!

                        (Nikolina Jordan, 6.razred)

Bile su to hladne zime

I tamnu su prošlost krile.

Prije mnogo godina taj grad je pao

Nitko od mojih vršnjaka o tome nije znao.

Kada prođeš cestama grada toga

Vidiš da je bilo mnogo patnje i bola.

Živjeti  tu nije bilo lako

I preživjeti nije mogao svatko.

Sačuvajmo ovaj grad od muke

Za njega su se borile časne ruke.

Nije to mogao svatko,

Vukovar braniti nije bilo lako.

                         (Josipa Matak, 7.razred)

Granate padaju ko da nikad stati neće

Hrvati stradaju, svuda krv teče.

I prolazi ljeto, jesen i dođe zima.

I svugdje je ima

po zidovima, po livadi, po cesti.

I nigdje nećeš u ovom gradu

hrvatskog smješka sresti.

U ovome gradu

gdje neprijatelji ubijaju, siluju i kradu.

Ipak, na kraju smo pobijedili

jer nitko se ne može oduprijeti ovoj sili

koju smo u sebi krili.

To je ljubav prema zemlji na kojoj stojimo,

prema Suncu pod kojim se znojimo,

prema moru i šumama koje nas pune nepoznatom snagom.

Solidarnost koja hrvatski duh prožima

javlja svima da smo se dobro branili

iako su nas teško ranili.

Stoji ranjen vodotoranj usred ovoga grada

Kao dokaz da Hrvat tako lako ne pada!

                                  (Antonio Miočić, 8. razred)

Tvoje ravnice, tvoja polja,

htjela su osvojiti zla mnoga.

Borili su se teško branitelji tvoji,

plakali smo gledajući kako se grad lomi.

Mnogi su život za te dali,

nisu odustajali, nisu pali.

Urezalo se to u sjećanja mnoga,

izgubivši u ratu bližnjega svoga.

Hrabra srca poginula

daleko su sad od svijeta ovoga.

Na nebu su oni s dragim Bogom,

u miru i spokoju, u životu novom.

                             (Dora Kožul, 7.razred)

Vukovar je grad zbog kojeg

umrli su mnogi hrvatski heroji.

Za Vukovar se ratovalo,

ali on se nije predao.

To je naš grad

ponosan, velik i jak!

            (Natalija Kolić, 6.razred)

Pogledajte fotografije!