Promocija zbornika učeničkih radova „Na koljenima djeda i baka“
Autor: External , 17. 12. 2019.
Prošle školske godine, od 10.prosinca do 17. travnja 2019. godine, Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije organizirao je natječaj lieararnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu “Na koljenima djeda i bake“. 5. prosinca održana je promocija, a kako je bilo pogledajte klikom na "opširnije"
Nadalje se nalazi popis imena učenika i njihovih mentora čiji su radovi odabrani za zbornik koji se pozivaju zajedno s roditeljma li još bolje bakom ili djedom o kojima su pisali ako je moguće da nazoče ovoj svečanoj promociji.
Drago nam je da su nam ovi radovi omogućili da smo u školi Jesenice okupili šezdesetak i više baka i djedova, posvetili im priredbu, izložbu, nagradnu igru i domjenak.
Sretni smo što smo im mogli pokazati koliko znače u našim životima!
POPIS AUTORA (UČENIKA I NJHOVIH MENTORA) LITERARNIH I LIKOVNIH RADOVA
U ZBORNIKU „NA KOLJENIMA DJEDA I BAKE“
OŠ "Jesenice", Dugi Rat
Mate Bajamić, 6. r., str. 73
Voditeljica: Darija Mladin
Luka Burić, 6. r., str. 218
Voditeljica: Darija Mladin
Marija Delić, 4. r., str. 194
Voditeljica: Ana Vilić
Lovre Ercegović, 6. r., str. 94
Voditeljica: Darija Mladin
Iva Garac, 7. r., str. 69
Voditeljica: Ana Vilić
Roko Juričić, 6. r., str. 110
Voditeljica: Darija Mladin
Božidar Kraljević, 8. r., str. 119
Voditeljica: Darija Mladin
Petar Kružičević, 8. r., str. 154
Voditeljica: Darija Mladin
Roko Laušić, 6. r., str. 117
Voditeljica: Darija Mladin
Stipan Marunčić, 6. r., str. 191
Voditeljica: Darija Mladin
Mario Miljak, 6. r., str. 59
Voditeljica: Darija Mladin
Andrija Petričević, 8. r., str. 62
Voditeljica: Vini Mušac
Ivan Toni Rako, 7. r., str. 202
Voditeljica: Ana Vilić
Ante Rakuljić, 4. r., str. 165
Voditeljice: Žarka Karoglan i Dijana Krvavac
Dora Skopljak, 5. r., str. 24
Voditeljica: Antonia Brstilo
Roko Sudić, 4. r., str. 194
Voditeljica: Ana Vilić
Josip Šćurla, 5. r., str. 27
Voditeljica: Darija Mladin
Ante Tokić, 5. r., str. 164
Voditeljica: Darija Mladin
Ema Tomaš, 7. r., str. 138
Voditeljica: Ana Vilić
Josipa Tomić, 6. r., str. 139
Voditeljica: Vini Mušac
Marko Trgo, 8. r., str. 124
Voditeljica: Darija Mladin
Ivana Velić, 6. r., str. 116
Voditeljica: Renata Kovačić
Borna Zemunik, 6. r., str. 149
Voditeljica: Renata Kovačić
Vice Žilić, 6. r., str. 197
Voditeljica: Darija Mladin
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, 5. prosinca 2019. svečano je predstavljen Zbornik učeničkih literarnih i likovnih radova „Na koljenima djeda i bake“.
Zbornik su predstavili prof. Mirjana Vučica, vjeroučiteljica u Zdravstvenoj školi u Splitu, doc. dr. sc. Dunja Pivac, profesorica na Umjetničkoj akademiji u Splitu i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.
Zbornik „Na koljenima djeda i bake“, koji je na 226 stranica objedinio 303 literarna i 84 likovna rada, priredile su Marina Šimić i Mirjana Vučica.
Brojna djeca sa svojim djedovima i bakama dupkom su ispunili veliku dvoranu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.
Zahvaljujući dobroj volji našeg ravnatelja gospodina Živka Dropuljića učenici, roditelji, bake , djedovi i nastavnici mentori imali su organiziran prijevoz do Splita.
Nadbiskup Marin Barišić je istaknuo kako je uživao čitajući ovaj Zbornik te kako se kroz riječi i slike prisjetio i svojih bake i djeda.
Program promocije glazbeno su uveličali zbor učenika iz Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ i klapa Pasika iz Kostanja.
Rad Dore Skopljak
Odabrani likovni radovi koji su ušli u zbornik
Prepuna dvorana baka, djedova, unuka...
nadbiskup Barišić
Djeca iz Centra Juraj Bonači
Dora Skopljak V.b
Rodni kraj djeda i bake
O svome dragom selu Donjem Prološcu, mjestu rođenja moga djeda i o svojoj velikoj čežnji za prošlošću, pišem ovo na papir da primi teret srca moga.
Svaki put kad otiđem u Donji Proložac sa svojom obitelji, osjećam neku radost, žudnju i sigurnost u svom srcu. Poželim se vratiti u mladenačke dane svoga djeda da vidim kako mu je tamo bilo, što je radio i kako se osjećao. Uživam u svakom trunku zemlje koja je hranila djeda moga. Kada prošećem kamenjarom, uvijek se prisjetim da sam se tamo kao mali igrao s njime. To me svaki put dirne u najdublje kutke moje duše i osmijeh mi na licu ostane cijeli dan. Kada bolje razmislim, sve volim u kraju svog djeda. Međutim, postoje i neke male nedaće. Moj bi djed rekao da je vrijeme ručka kad „opali zvizdan“. Sati su to kad nitko nije vani i kad stanu svi zvuci motornih pila i kljucanja motika. Svi odmaraju u svojim kućama. U te sate često bih s djedom razgovarao i uživao sam u tome. Oduvijek sam bio radoznao, a takav ću i ostati. Ali to je bilo samo u mom djetinjstvu i neke stvari tad nisam razumio. No sada se sve promijenilo. Otkad mi je baka pokojna, sa mnom je prestao razgovarati. To ga je previše utuklo jer čim bi se sjetio svoje mladosti, proplakao bi ostavljajući me u čuđenju i žalosti. Osim što tamo radim i razgledavam okolinu, zaranjam u svoje misli i posjećujem grob pokojne bake. Iako smo imali podosta zajedničkih tema, moj djed i ja ipak nismo mnogo mnogo razgovarali o njegovoj mladosti, ali ja sâm na neki način uspijevam maštati o zaseoku Petričevići. Tu pronalazim sebe i krv koja mi teče u venama. Pokušam li u tome usporediti svoga djeda kad je bio mojih godina i sebe danas, ne vidim razlike.
Možda ove osjećaje drugi čovjek ne može doseći ili dočarati pa tome čovjeku mogu reći da čuva svoju tradiciju i rodni kraj i ne napušta svoju djedovinu. Neka doživi ljubav svojih predaka i neka im uzvraća ljubav za ono što su oni učinili – za njega, za mene, za sve nas.
Andrija Petričević VIIIb šk.god.2018/20.
Na selu kod moga djeda i bake
Kad dođem na selo
odmah čujem pjev ptica i uđem u staru kamenu kuću.
… Moje selo…
Legnem na kauč
zbog muke od puta,
a dok ležim za mene se sprema
ukusan doručak, koji
odmah pojedem.
Dok idem u Dumića Dolac
sa djedom, ne bojim se životinja koje vrebaju iz šume,
nego me nosi priča djedova
i razgovor s njim.
Na kraju šume,
jedna kućica
koju je djed sam napravio
od kamenja,
i puno maslina
koje je on sam posadio.
Ulazimo u nju i
palimo malu vatru
da se utoplimo.
Povratkom iz Dumića Doca,
baka radi salatu,
a mi dvoje u konobi,
uzimamo najukusnijeg mesa i
sa tavana najveće krumpire.
Čistimo krumpire,
stavljamo u teću,
naložimo vatru,
stavljamo peć.
Kad je peka gotova,
sa babinom salatom,
blagujemo.
Iza ručka bi djed spavao, a
baka i ja bi pričali…pričali i smijali se.
Mate Bajamić, VI. a
Ruke moga dida
Kroz ladna mora, kroz vruća uja
uz čekić i blanju, njegove
ruke ostale su, ostale su… cile.
Milje konopa su pritegle.
Osamdesete su tu,
u mirovinu je davno ariva,
ali moj did još nema mira.
Sa, mora iz mladosti
Na, kopno u starosti,
njegove ruke, još trude.
Marko Trgo, 8.b
Naš se kaić otisnija na pučinu
Moj did i ja smo sve zajedno radili. On me je naučija ća znan. Učija me je lovit ribe, igrat balun u kojen san danas jako dobar. Bia je kapiten, ka i ja. Zajedno smo gradili kamin u dvoru kuće. Did je počea radit kaić kad san se ja rodia. Restući koliko san moga pomaga san mu ga i završit. Taj kaić je did nazva Vicin kaić. Did je bija dobar ka kruv ča smo ga jili. Nikoliko dana posli na balkonu crna deka, ponistre zatvorene. Kad sam uniša ositia san jad i tugu. Moj did zatvorenih očiju, svi plačedu.
Naš se kaić otisnija na pučinu.
Vice Žilić, VI. a
Na selu kod moje bake i djeda
Na selu kod moje bake i djeda
dosade nikada nema.
S njima mnoge trenutke provodit hoću
dok još mogu.
Na poljima ja se vani igram
s domaćim životinjama,
dok jabuka sa didova stabla pada
zvuk, remeti, mir
koji selom vlada.
Pelud u zraku, tračak svjetlosti krijesnice
u mraku.
U vrtu
puno bilja i raslinja,
u dvoru mačaka,
ljeti cvrčaka.
Baka šiva, plete,
djed vani hranu suši,
sa prijateljima se druži.
Uvijek toga ću se sjećati,
ali ne,
na to neću misliti nego
ću radije se veseliti. Mario Miljak, VI. b
Vridne ruke moje babe
Moja baba ima jako
vridne ruke, jer je
tokom života puno
radila i kada je
bila mala, uvik je
pomagala svom ćaći, čuvala
bi ovce, vodila
ih na pašu.
Kada je ostarila,
uvik bi pizala
kokošan,
zalivala vrtal i
cviće, a
iza nas prala čaše.
Radila kavu kada
bi se digla.
Sada ne može ništa
jer je pala i
zalegla je u krevet.
Božidar Kraljević, 8.a
Učia si me virovat u Boga, svojon molitvom i svojim postupcima
Možda te se ne sićan
Nije ni bitno, jer znan
Da na nebu nisi sam.
Znam da si na nebu sritan.
Ima šest godina
Nisan te vidija,
Ali prije toga san
Ti se divija.
Učia si me
Virovat u Boga
Svojon molitvon i svojin postupcima.
Stipan Marunčić VI.c
Ruke zlatne …i oči boje mora
Moj did Ante ruke ima zlatne.
Ima oči boje mora, a po licu ima bora.
Ja svog dida volim žarko
ko' majka dijete svoje - jako.
Ante Tokić 5.b
Nije mogla pričati, ali mogla je voljeti
Od kada znam za sebe
baka,
mi je, bila u krevetu.
Znala je da sam tu
i htjela mi se javiti
no, nije mogla
nije mogla.
Od kad znam za sebe
nije se mogla kretati,
ni pričati,
ni jesti, ali
mogla je voljeti.
Zbog toga što se srce kreće
da bi uhvatilo nekoga,
nekoga, koga voli.
Roko Laušić, 6.c
Unuka i baka
Bako, bako
A gdje su naočale tvoje?
Tamo su kraj vaze
Narančaste boje.
Ali bako, bako
To je boja plava.
Ne znam, unuko,
Ali vaza je prava.
Bako,bako
Stavi naočale
Na oči.
Jer što ako ni unuku
Svoju nećeš vidjeti moći.
Ivana Velić, 6.a
Moj je did uza me, navik sta
moj did …
on je bia, od prve dobar,
uvik me je nosa, amo-tamo,
moj did …
on se uvik za me brinia,
uvik je bia, pažljiv.
moj did…
I kad bi me tribalo nešto naučit,
tada bi moj did uza me sta.
I kad je bilo grubo ili lipo
uvik je moj did uza me bija.
I tako je moj did
uza Boga i uza me, navik sta.
Petar Kružičević,8.b
Na koljenima djeda i bake,
jutra su moja vedra,
miris svježeg kruha
i molitva prije jela.
Na koljenima djeda i bake
Moje djetinjstvo teče
i priče i pjesme i igre
što ispune nam svako veće.
Ruke me njihove grle,
a, koljena ljuljaju lako
i život moj teče tako,
bezbrižno i polako.
Luka Burić, 6.a
Hoće li moji unuci čitati istu priču s mojeg lica?
Moj djed Ljubo ima 86 godina. To se čini jako puno, ali djed ima energije kao mladić.
Gotovo svaki dan odlazi u maslinike, cjepa drva, radi u vrtu, pomaže baki, slika… Njegovo lice je izborano godinama, brigama, ali djed je pun vedrine i uvijek spreman na šalu.
Imao je težak život. Moj pradjed, njegov otac, umro je kad je djed imao 5 godina i prabaka je ostala sama sa sedmero djece.
Djed je morao pomagati u polju i u kući, brinuti o sestrama i mlađem bratu. Njegovo djetinjstvo nije bilo lagano, puno je radio, često bio gladan. Iako je htio biti svećenik morao je odustati od toga jer je kao najstariji sin preuzeo brigu o obitelji.
Bio je pomorac, a to je, kažu, kruh sa sedam kora. Plovio je da prehrani svoju obitelj, djed i baka imali su petero djece.
I uvijek je zadržao vedar duh i vjeru u Boga. Djed i danas redovito ide na misu i svojim ponašanjem mi je uzor. Njegove bore mi govore koliko je jak i dobar, požrtvovan, pun ljubavi i vjere. Nadam se da će jednom moji unuci čitati istu priču s mojeg lica.
Lovre Ercegović, 6.a
Volim svoju naboranu baku
Volim baku svoju,
svu naboranu
od života, cijelu potrganu.
Pitam se pitam: jesam li i ja tome kriv
iako ona uvijek zahvaljuje Bogu što sam živ.
Dok me nosila na ramenu,
mijenjala je moju mamu.
Shvatio sam u čas
te bore su posljedica brige
za nas….
Roko Juričić 6.c
Izlizana zrnca krunice moje bake
Gledam stara , izlizana zrnca, krunice moje bake. Toliko sam je puta promatrao iz prikrajka. A ona je u tišini, ne obazirući se ni na kog, prebirala po zrncima, u sebi izgovarajući molitve za nakane samo njoj znane. U to vrijeme nisam poznavao pravo značenje krunice, a danas mi to krunica pruža veliku blizinu s Bogom, a posebno sa Blaženom Djevicom Marijom. Imam snažan osjećaj vjere držeći krunicu u ruci. A još više mi znače ta crna izlizana zrnca jer je moja stara i naborana baka toliko molila po njoj i izmolila.
Ta krunica moje bake je jak savez: Boga, nje i mene.
Josip Šćurla, V.a
Dida spasitelj
Mi vam bili
na malom kajiću
vatali ribu
s dugim ćapom.
Bacili mi krenu
čekali smo ribu
vidili smo jednu
ona nas povukla.
Poletia ja u more,
a dida mene uvati za nogu
uvatili mi veliku ribu
slikali se i pojeli ju.
Bili smo mi veliki tim,
k'o da smo kolege na poslu
on me spasi,
a ja mu pomilujem sijede vlasi.
Borna Zemunik, 6.c
MIRIS BAKINE KUHINJE
Kad dođem u moje bake
Osjetim mirise svakojake ,
Ima tu pomalo svega
Pomiješa se tko zna čega.
Iz lonca se čuje juha,
Vidi se da s ljubavlju kuha.
Uzima kruh, mlijeko i jaja,
A u kući već nastaje graja.
Svakog čeka svoja stolica
I onda kratka molitvica.
Zahvalimo se na hrani Bogu
I što imamo obiteljsku slogu.
I iako moje tijelo jedva diše
Ona me tjera da uzmem još više.
Ovakav luksuz nema u svake
Kao miris u kuhinji moje bake.
Ema Tomaš, 7.a
NA SELU KOD MOGA DJEDA I BAKE
Iznad krovova malog sela
odzvanja cvrkut zaigranih lastavica.
U vrtu procvala visibaba bijela,
a na dvoru sretna lica.
Draga lica moga djeda i bake
s ljubavlju me gledaju.
U očima im sretne zrake,
znam, uspomene se stvaraju.
Praznici se brzo kraju bliže
radosni dani se broje.
A otići, sve mi je teže,
moram ostaviti stare moje.
Iva Garac, 7.a
MOJ DIDA I JA: PRIJATELJA DVA
Kad se samo sjetim moga djeda, vratim se u prošlost, kao da smo opet zajedno. Sve one lijepe dane što sam provela s njim i umirujuće trenutke. Nakon branja maslina imao bi pune ruke zemlje koje bi satima prao. Dok bi gledali televiziju on bi me štipao, a to me boljelo. Ali on bi se smijao. No, kada je došla bolest srce mi je kao kamen palo u more. I kad je došao onaj trenutak da mora umrijeti sve je ispunjeno tugom. Ali još ga pamtim i kao da mi šapne: „Ne boj se, tu sam kraj tebe!“
Marija Delić, 4.b
DA SAM BAREM UPOZNAO SVOGA DJEDA
Moj djed je usnuo
Prije nego sam se rodio.
On je utonuo u san,
Nije dočekao taj dan.
Dan upoznavanja
Novog prijateljstva.
Možda se nismo vidjeli
Niti upoznali,
Ali on je uz mene.
Uvijek tu stane
Nikad ne ode.
On gleda u mene,
Pazi na me,
Štiti me. Ivan Toni Rako ,7.b
NA MOG DIDA ME SIĆA
Odrasta sam uz dida. Na mog dida me sića da nikad nije bio pohlepan. Vira moga dida bila je jako velika, uvik je išao na sv.misu i krunicu. Svom srićom ja sam svoga dida upozna. Od dida sam naučio da nisu važni novci nego srića svoje obitelji. Na selu kod mog dida uvik je bilo veselo. Moj dida i ja smo bili kao prijatelji, uvik sam volio da mi priča o ribama ili o bilo čemu…meni je bilo lipo njega slušat. Ne nosim ime svoga dida, ali volio bi se tako zvat. Žuljave, starinske ruke jako me podsjećaju na njega. Kad sam bio na misi i na kolinima molio za didu, bio sam tužan što ga više nema.
Možda moga dida više nema, ali bio je pravi čovik!
Roko Sudić 4.b
Rad Manuele Mladin VIII.b
« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |