Osnovna škola "Jesenice"

U koloni sjećanja vidio sam mnoga poznata lica od kojih su me se najviše dojmili generali, a najviše Ante Gotovina. Bilo je dosta i drugih poznatih lica odnosno novinara koji rade kao izvjestitelji. Jednog od njih sam osobno i upoznao, slikao se s njim i popričao o njegovom novinarskom poslu, a taj novinar je Andrija Jarak koji radi na Nova TV. Poslije groblja otišli smo na Ovčaru na kojoj se nalazi spomenik koji u sredini ima izdubljen oblik golubice i tu smo položili vijence. Spomenik je podignut na mjestu masovne grobnice i mjestu gdje su mučki streljane 263 osobe. Ovčara je nekada bila farma i pripadala je poljoprivrednom gospodarstvu „Vupik“. Poslije Ovčare obišli smo i spomen dom Ovčara. U spomen-domu se nalazi slikovni zid s fotografijama ubijenih i nestalih osoba. Slike se međusobno izmjenjuju tako kad se one koje se prikazuju s imenom i godinom rođenja ugase, druge se pojave. Ispod slika u slami se nalaze osobne stvari stradalih kao što su osobna iskaznica, putovnica, novci, krunica i slično. U sredini se nalazi spirala od betona na kojoj se ispisuju imena svih ubijenih i teku u jezero u kojem neprestano gori svijeća. Činilo mi se kao jezero ponovnog života. U podu spomen-domu ubetonirane su čahure koje su nađene u i oko spomen doma. Na stropu se nalaze lampice koje simboliziraju zvjezdano nebo. Iste večeri na Dunavu u blizini središnjeg križa, puštene su stotine lampiona da plove niz Dunav, kao simbol na sjećanje i nov život.

Trećeg dana mog posjeta Vukovaru otišli smo do središnjeg križa i tu položili vijence i zapalili svijeće. Navodno su na drugoj obali Dunava, nasuprot središnjeg križa, u Dunav bačena tijela ubijenih Vukovarca. Središnji križ je bijele boje koji umjesto raspela ima uklesan pleter, a ispod križa glagoljicom je napisano „Navik on živi ki zgine pošteno“. Spomenik je visok devet metara i težak je četrdeset tona, a izrađen je od kamena iz Istre. Poslije smo otišli u obilazak Vukovarske bolnice u kojoj su liječeni ne samo civili i naši branitelji, već i ranjenici JNA. Na bolnicu je palo mnogo različitih projektila. I danas se mogu vidjeti dva mjesta na kojem su pale granate (tzv. krmače) od kojih je jedna probila strop na najdonjem katu bolnice na kojem su se nalazili ranjenici, a druga je ostavila vidljivi trag. U bolnici se i danas nalaze gipsane figure u stvarnoj veličini i sa raznim ozljedama kao i položajima u kojima su se nalazili ranjenici. Tu je bilo i trudnica i djece, pa i malo dijete koje je rođeno ranije i nalazilo se u inkubatoru. Sačuvane su i neke igračke kao podsjetnik na djecu koja su se tamo liječila. Na pločicama u hodniku su osmrtnice u crnoj boji onih koji su poginuli, a tu su i sive osmrtnice onih koji se još uvijek tražu. Poslije detaljnog obilaska bolnice prikazan je film razaranja i granatiranja Vukovara, rada bolnice i pojedinih izjava.

Nakon obilaska bolnice pošli smo i do Borova Naselja. Kolona se kretala Trpinskom cestom sve do crkve gdje je služena sveta misa za sve stradale u Borovu i okolici.Uz Trpinsku cestu nalazi se bista podignuta legendarnom generalu bojniku Blagi Zadri (1944-1991), a do biste se nalazi tenk ispod kojeg stoji natpis „Groblje tenkova“. Natpis stoji kao podsjetnik na oko 60 tenkova koje su naši branitelji uništili agresorskoj vojski. Iza biste i tenka nalazi se spomen- dom u kojem se na mnogo televizora prikazuju filmovi i slike razaranja Borova i Vukovara. U sredini spomen-doma postavljeno je streljivo koje je nađeno i sačuvano i koje se neprestano vrti u krug. U sredini tog kruga na dnu vidi se gornji dio tenka koji je pripadao agresorskoj vojski JNA. Na slikovnom zidu su napisana imena svih poginulih u Borovu i okolici. I tu prestaje moj obilazak Vukovara i Borova Naselja. Uputili smo se kući sa autobusom tvrtke Čagalj s kojima smo putovali i sretno se vratili kući.

Mateo Banović

5.a