Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti obilježavamo 27. siječnja, to je međunarodni dan kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata.

Obilježava se diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj. ►

Tog se datuma ovaj Dan sjećanja obilježava i u Republici Hrvatskoj.

Hrvatska je u studenome 2005. postala stalnom članicom Radne skupine za međunarodnu suradnju na području obrazovanja, sjećanja i istraživanja o holokaustu, a pojačana je osobito obrazovna djelatnost u tom smislu.

Izvorno, riječ holokaust označava žrtvu paljenicu, pri kojoj se spaljuje cijela životinja. Danas je međutim u cijelom svijetu ta riječ uobičajeno ime za genocid nad Židovima, ali  u širem značenju i sustavno istrebljivanje drugih grupa (prvenstveno Roma) za vrijeme nacističkog režima u Njemačkoj.

Ubrzo nakon preuzimanja vlasti u Njemačkoj, nacisti počinju ostvarivanje jednog od svojih najvažnijih programskih ciljeva: iskorijeniti svaki utjecaj Židova u njemačkoj politici, ekonomiji i kulturi.

Antižidovska kampanja pokrenuta je preko radija i novina, a u svim školama i na fakultetima uvedeno je pseudoznastveno "učenje o rasama" kao obavezni predmet (vidi članak rasizam). Donesen je niz antižidovskih propisa, koji kulminiraju proglašenjem Nürnberških zakona (Zakon o građanima Carstva i Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti) 15. rujna 1935., Židovi gube njemačko državljanstvo; ne smiju obavljati nikakvu javnu službu (što naročito pogađa intelektualce: znanstvenike, profesore, liječnike, odvjetnike, novinare itd.), niti njihova djeca mogu pohađati javne škole; zabranjen je boravak Židova na javnim mjestima (parkovi, knjižnice, muzeji idr); zabranjeno je sklapanje braka između Arijaca i Židova kao i seksualni odnosi; zabranjeno je zapošljavanje Arijaca u kućanstvima Židova, itd.

Gotovo uvijek, rasistička ideologija vezana je sa idejom da su neke rase vrednije, prirodno superiornije od drugih, pa je prirodno da budu u superironom položaju, te je dozvoljeno koristiti silu da se taj položaj održi i spriječi "kvarenje" rase. Najradikalniji oblik rasističke ideologije u suvremenoj povijesti je nacionalsocijalizam, koji razlikuje Arijce kao rasu gospodara, rase koje Arijcima mogu biti samo sluge ili robovi (npr. Slaveni), te rase koje treba pobiti (Židovi, Romi); posljednja namisao realizirana je u holokaustu. Židovi su bili progonjeni kao pripadnici niže rase, a ne kao vjera, čak i onda ako su im oba roditelja kršćani.

Anne Frank simbol je borbe ne samo protiv nacizma, nego i protiv nečovječnosti u svakom obliku. Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta prisjećamo se misli koje je Anne zapisivala u svoj dnevnik:

Kako je divno to da nitko ne mora čekati ni trenutak da bi počeo svijet činiti boljim.

Samo je jedno pravilo koje trebaš zapamtiti: smij se svemu i zaboravi sve ostale! Zvuči egoistično, ali to je zapravo jedini lijek protiv samosažalijevanja.

Zbilja je čudo da nisam odustala od svih svojih ideala jer se čine tako apsurdnima i nemogućima za ostvariti. Ipak, ne odustajem od njih jer, unatoč svemu, i dalje vjerujem da su ljudi dobri.

Ljudi ti mogu reći da začepiš, ali to te ne sprečava u tome da imaš vlastito mišljenje.

Uspomene mi znače više od haljina.

Sjeti se sve ljepote koja je oko tebe i budi sretan.

Veličina čovjeka ne leži u bogatstvu i moći, nego u karakteru i dobroti. Ljudi su samo ljudi, i svi ljudi imaju mane i nedostatke, ali svi se mi rodimo dobri.

Shvatila sam da ljepota uvijek negdje postoji – u prirodi, zrakama sunca, slobodi, u tebi samom; to ti sve može pomoći.

Roditelji mogu dati dobar savjet ili usmjeriti dijete na pravi put, ali konačno formiranje nečijeg karaktera leži u njegovim vlastitim rukama.

Svatko tko je sretan činit će i druge sretnima.

Na duge staze, najoštrije oružje od svih je dobra i nježna duša.

Tamo gdje postoji nada, postoji i život. Ona nas puni svježom hrabrošću i ponovno nas čini jakima.

Svi živimo sa željom da budemo sretni. Naši životu su svi različiti, a opet isti.

Možeš biti usamljena čak i onda kada te mnogi ljudi vole ako nikome nisi jedna i jedina.

Dečki će biti dečki. A čak ni to ne bi bilo važno kada bismo spriječili da cure bude cure.

Sreća se zaslužuje čineći dobro i radeći, ne spekulirajući i ljenčareći. Lijenost možda je privlačna, ali samo rad pruža istinsko zadovoljstvo.

Duboko u sebi, mladi su usamljeniji od starijih.

Želim pisati, ali još više od toga, želim iznijeti sve ono što leži duboko u mom srcu.

Zašto neki ljudi moraju gladovati, dok u drugim dijelovima svijeta postoji višak? Oh, zašto su ljudi tako ludi?

Ne želim živjeti uzalud, kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikada nisam upoznala. Želim nastaviti živjeti i nakon smrti!

Sjeti se sve ljepote koja je oko tebe i budi sretan, naučila nas je Anne Frank.