Priručnici hrvatskoga jezika - posjeti izložbu u školskoj knjižnici!
Dani hrvatskoga jezika održavaju se svake godine od 11. do 17. ožujka još od 1991. godine. Tih dana se svake godine mnogim javnim priredbama nastoji očuvati i osnažiti kulturu hrvatskoga jezika.
Hrvatski je jezik stoljećima u našoj povijesti bio simbol borbe za opstojnost i hrvatski identitet na ovim prostorima.
Taj dokument su 1967. godine potpisale sve kulturne ustanove u Hrvatskoj i mnogi znameniti pojedinci s namjerom da hrvatski jezik ostane služben na prostoru Hrvatske.
Ove godine, podsjetili smo se na presudnu ulogu narječja u povijesnom razvitku i očuvanju hrvatskog jezika.
Čakavskim narječjem započinje i hrvatska pismenost kao i pisana književnost. Zatim sve važniju ulogu preuzima i kajkavsko narječje. Juraj Habdelić, po kojem je i naša škola dobila ime, smatra se ocem kajkavske književnosti, a napisao je i prvi kajkavski rječnik. Kajkavski jezik je ove godine dobio status književnog jezika. Za štokavsko narječje vezana je cjelokupna baština dubrovačke književnosti od 16. st. kao i mnoga stara djela iz 18. st.
I danas su živa sva tri hrvatska narječja. Njima se i govori i piše i pjeva. Takva živa narječja danas su iznimka i posebnost u Europi i zato su zaštićeni dio svjetske nematerijalne baštine.
Novi portal Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojim se zagovara hrvatsko nazivlje umjesto tuđica
Učenici šestih razreda, učeći o aoristu i imperfektu, ispjevali su zanimljive pjesme u kojima su tim zaboravljenim glagolskim oblicima udahnuli suvremenost.
Nogomet
Igrah s prijateljima nogomet.
Gubljasmo dosta, a htjedosmo izjednačiti.
Rekoh prijateljima: Moramo pobijediti!
I pobijedismo - uz veliki trud i muku.
Bijasmo tako ponosni!
No, stigoh kući sav prljav i znojan
te, dok me nitko još nije vidio,
brže pobjegoh pod tuš.
Leon Terseglav, 6.a
Zaigrani
Ja s prijateljem u igraonici bijah
i jako se zaigrasmo,
na vrijeme zaboravismo
dok nas na kraju
gotovo ne istjeraše.
A onda u park krenusmo
pa tamo nogomet igrasmo
kad odjednom shvatismo
da je mrak
te se konačno rastadosmo
i svojim kućama pođosmo.
Luka Škof, 6.a
Majka
Ja malen bijah sam u kući ,
kad odjednom netko zazvoni.
Ja se prepadoh
i brzo se sakrih ispod ormara.
No, kad shvatih tko je,
brzo mi se na obraze vratiše boje.
Ipak to bijaše moja draga majka.
Zagrlih je čvrsto i htijah joj to reći,
al´ ugledah poklone i prepustih se sreći.
I danas kad netko zazvoni,
Ja pomislim: To je sigurno ona.
I sjetim se kako se bez nje uplaših
i običnog zvona.
Dominik Petrović, 6.b
Čudesa mora
Gledah u more, razmišljah
o morskim čudesima…
Promatrah valove, ribe, dupine,
divih se morskim dubinama…
Zamišljah kako uskočih u podmornicu
i putovah morskim dubinama…
A onda odjednom – ugledah nju
i njene oči – čudesa mora!
Stjepan Banić Gregurek, 6.a
Od dana
Od dana kad je vidjeh,
zaljubih se i gledah ju
po cijele dane…
Na kraju skupih hrabrost,
ali ona pričaše s prijateljicama…
Ohrabrih se i drugi put,
ali ona žurno prepisivaše zadaću.
I na kraju je nađoh samu
jednom na putu do škole
i pozvah je van.
Otada se nastavismo
sretno družiti
po cijele dane…
Ivan Kordić, 6.a
Prijatelji
Stihog ja na igralište,
a igralište prepuno djece.
Ja pogledah njih - oni pogledaše mene…
i mi se upoznasmo.
Ja šutnuh loptu, šutne je i on,
i nogomet zaigrasmo.
Ja zabih gol pa zabiše i oni,
i svi se dobro zabavismo.
A onda pade mrak
pa kući zajedno pođosmo
i prijatelji postadosmo.
Matija Halilić, 6.a
