preskoči na sadržaj

Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Login
Google pretraživanje
 internet  školu

Upute za snalaženje

urednica mrežnih stranica:
Goranka Braim Vlahović
jurekove.vijesti@gmail.com
Popis udžbenika

Informacije, otvoreni sati

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Raspored zvona

Jurekova kuhinja

Prijevoz učenika

Matične učionice

Iz medija

Škola i vi

Savjeti i podrška

Knjižnica i vi

Vrijeme kod kuće

Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 9. 2010.

Ukupno: 656249
Ovaj mjesec: 7371
Ovaj tjedan: 806
Danas: 44
Jurekove vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kako su se moguti kretali
Autor: Goranka Braim Vlahović, 11. 10. 2018.

 
Tko su bili moguti i kako su se moguti kretali saznali su jučer učenici 3. a razreda slušajući legendu koju su im ispripovijedale knjižničarke Dječjeg odjela Gradske knjižnice Velika Gorica u Muzeju Turopolja, a nako toga su sudjelovali na radionici koju su im pripremile edukatorice u sklopu Dječjeg tjedna.

Priču o mogutu možete i vi pročitati u knjizi Nade Iveljić Šestinski kišobran: ►


Baka je vjerovala da je to njihov mogut, jer svaki kraj, dapače i svako selo, ima svoga moguta. Ona je znala mnoge priče o vilenjacima i vješticama, no o mogutima još nije postojala priča, iako oni obitavaju u turopoljskim hrastovim šumama i štite ljude, a kažnjavaju ih ako se protive ili čine zlo. U narodu se smatralo da je mogut ljudski stvor rođen od mrtve majke. Pri dolasku na svijet, velik je i jak kao dijete od sedam ili devet godina. U nekim zemljama postoji vjerovanje da se mogut rodi u košuljici i da već ima zube. Tek ponegdje predajom se prenosi glas da je mogut nakazan, da u čeljustima od svih zubi ima samo dva velika očnjaka. Inače prevladava mišljenje da zaštićuje svoj kraj, osobito da ga ljeti brani od tuče, odbijajući munje na drugu stranu neba. (…) Mogu se pretvoriti u što žele. Ipak najčešće zadržavaju ljudski lik i takvi se pokazuju. U moguta su, vjerovalo se od davnine, natprirodne sile. Oni su čuvari starine i zaštitnici drevnih običaja.

Nada Iveljić, Šestinski kišobran





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju